Sjedimo mi tako, noć pala uveliko, ja se merakam sa šarančićima, pijuckamo crno vino, kad ispred nas, skoro pod nogama protrča pacov.
I još jednom... i još jednom...
Kako nekom od ostale dvojice iz ekipe mora pasti na pamet neki marifetluk, tako Šeha postavi praznu konzervu pive na putanju ovom pravo-brzom Gonzalesu.
No, on prođe pored prepreke bez problema.
Šeha mu montira dvije konzerve.
Gonzales protrča pored, tek ovlaš zakačivši jednu konzervu.
"E nećemo tako!", reče Šeha, i postavi tri konzerve.
Kad nakon izvjesnog vremena - zvonki udarac u praznu konzervu koja odlleti metar, i jedno "buć" u vodu.
Vjerovatno su nas čuli i u Lješevu i u Čifluku koliko smo se cijepali od smjeha.
Kad su otišli Adi i Šeha na spavanje, a ja ostao još malo merakati se sa šarančićima, čuješ Gonzallesa kako dotrči na dva metra od mjesta gdje smo sjedili i sam skoči u vodu te prepliva ovaj dio gdje je opalio u konzervu.
A dok sam ja tako sjedio, u neko doba se začu signalizator. Skočim ja prema štapovima sa kamerom, čekam hoće li neko od njih dvojice izaći iz šatora da kontrira ili da to uradim ja, i čujem da neko ustaje.
Izlazi Šeha, kako bi iza sna stade, okrenu se prema meni i ono iznenađeno reče: "Ko si ti?".
Opet su me suze zalile
