TID 2010. Kanuom po Dunavu Mohac - Beograd

[Olimp]

... željeznickoga mosta ...





... i pomalo ostavismo Novi Sad iza sebe...





Nešto dalje uocih i prekrasnu marinu. Gotovo da je nisam niti primjetio onako uvucenu u dunavski rukavac.





Prolazimo i pored usidrenih teglenica i brodova ...





Vidjeh i jako devastiran brod. Nekada je zacijelo bio prekrasan. Zanimljivo bi mu bilo saznati prošlost. Šta ga je to zadesilo da je toliko devastiran, tko mu je vlasnik i da li ga namjerava prenamjeniti za nešta?





Lagano veslajuci "domogosmo" se otvorenoga Dunava i velikih prostranstava.

[Olimp]

Susresmo i belu ladu. Ovoga puta nije pravila velike valove.





Hotel Dunav u Sremskim Karlovcima, mamio nas je u svoje prostore. Odolismo porivu da pristanemo osjecajuci još uvijek u ustima okus izvrsne rakijice od dunja.





Pored hotela sagradena je mala marina koja je bila prepuna camaca.





... vodeni put nas vodi dalje ....








Ploveci po Dunavu mogli smo gledati televizor. Svojim prisustvom pokazivao je stupanj naše kulture ocuvanja okoline i obzira prema njoj...

[Olimp]

... vidjesmo i prekrasne plaže ...





Pogled niz rijeku nam presjece most kod Beške preko kojega se odvija saobracaj autoputa Beograd - Novi Sad. Postojanje dizalica na mostu oznacava da se nekakvi radovi na njemu odvijaju.





Vec je i podne prošlo, vrijeme da se negdje pronade miran kutak i dobra hrana. Sa ranijega putovanja znam da ovdje postoji mala gostionica sa prekrasnom terasom sa koje puca pogled na Dunav. Pri zadnjoj plovidbi ovim djelom Dunava, prije nekoliko godina, ovdje sam stigao gotovo u isto vrijeme kao sada. Jedino je dan bio puno topliji i jace osuncan. Pivce koje sam ovdje popio spasile su "moje motore" da ne zakuhaju. Vratile su mi radnu temperaturu.

I ovoga puta sam navratio ali da nešta pojedem.











Sa terase se i most dobro vidio. Tada vidjeh da se pored postojecega gradi novi most. Kada bude u funkciji razdvojice se postojeci promet tako da ce jednim mostom ici u jednom, a drugim mostom u drugom smjeru. Time ce auto-put izmedu Beograda i Novog Sada biti bez "uskih grla" na kojima je dolazilo do usporavanja prometa.

[Olimp]

Hladovina na terasi je prirodna i cine ju sjenke dva razgranata stabla ...





... narucih riblju corbu koju mi donesoše. Bila je odlicna, ali kako kasnije cujem i jedino jelo koje nude. I nje je ubrzo nestalo...





... tako da, kada je pristigao kolega iz Slovacke, popismo pice i premjestismo se u restoran dvestotinjak metara dalje kako bi i on mogao rucati.





Restoran je veliki, ima živu muziku i kolega mi je bio zadovoljan kvalitetom jela. Meni je jelenko uslužen na dobroj temperaturnoj razini, tako da sam zatražio repete, tj. drugu bocu...





Nakon jela podosmo dalje ispod mosta. Od njega do vukovarske ade ima tacno 100 km uzvodno. Prošloga puta sam tu udaljenost preveslao za dan i pol.





Na pitomim obroncima Fruške gore smjestile se brojne vikendice i naselja. Sa vode puca prekrasan pogled na njih.

[Olimp]

Susretoh i Radu kako zajednicki vesla u kanuu Novosadanina Janika. Svoj je kanu vezao za Janikin kanu i složno veslaju kako bi Janik uhvatio grif za veslanje kanua jednim veslom.






Smjenjuju se prelijepi prizori ...











... vidjesmo i lijepi brodic usidren malo dalje od obale...

[Olimp]

Iduci dalje vidjesmo da se Radin kanu kojega su šlepali odvezao. Niti Rade, a niti Janik to nisu primjetili u žaru veslanja po nekakvim svojim taktu. Bespomocno je plovio nošen rijekom. Pokupio sam ga i privezao za svoj kanu te ga teglio za sobom. Poslije smo ih zafrkavali i ponudili im na prodaju kanu po cijeni dva piva. Kanu su preuzeli, ali ostaše dužni za neisplacenu cijenu. Iduce godine, na ime kamata dugovati ce cijeli sanduk, ali to ce biti posebna prica.








Veslajuci polako stigosmo i do Staroga Slankamena.








Cilj današnje etape je marina u Slankamenu.






Prodsmo pored restorana gdje sam jeo najbolju riblju corbu do sada ...

[Olimp]

Na kraju pristasmo pored marine.





Postavismo logor u dvorištu i pored Bolnice, a nakon toga odoh na zasluženo pivce, kojim sam sebe pocastih.








... i ostali regataši se raskomotiše ...





Još nisam pošteno niti popio pivce kada me pozvaše na oficijelni docek u zgradu bolnice. Tu smo se okupili predstavnici iz svih zemalja koje ucestvuju na regati, poslušali rijeci dobrodošlice Ravnateljice bolnice, predstavnika Turisticke zajednice opcine Indija, doktorice koja je šef odjela u bolnici, a onda i mi njih pozdravismo. Dobismo i simbolicke poklone od njih na koje smo uzvratili svojim poklonima,





Popismo i zajednucku rakijicu od dunja, a onda podosmo na veceru.

[Olimp]

Veceri nisam mogao prisustvovati jer me iznenadio LSI svojim dolaskom sa suprugom i prijateljima da me pozdrave.






Nakon malo cašcavanja i druženja u obližnjem restoranu pokazah im naš logor i život u njemu. Možda sam im i potakao kakve avantristicke želje. Tko ce ga znati. Nakon nekoga vremena odoše svojim putem. U kampu je nocno druženje pocinjalo bez rasvjete, onako u romanticnom mraku...





Promatrali smo orkestar mladih sviraca koji su tihom glazbom uljepšavali ugodaj zajednickog druženja...









Jelenka je bilo sasvim dovoljno za sve nas...

[Olimp]

Atmosfera je opuštajuca, relaksirajuca, razgovori postaše malo glasniji kao i pjesma...





... sve dok ne dode jedna regatašica sva ljuta protestirati da od nas ne može spavati. Da je netko uz nju bio ne bi se tužila na naš glasan razgovor i glasnu muziku, a ovako ...

Nakon njenoga protesta prestala je muzika, zamro razgovor, a regataši se polako udaljili svatko prema svom šatoru (tako se kaže)...ipak je dobar dio noci bio pred nama...

[Olimp]

8. Dan Stari Slankamen 1215. Rkm - Beograd 1169.Rkm



Jedno standardno jutro na regati sa nestandardnim zbivanjima. Nocu je bjesnilo nevrijeme nad nama. Zalilo nas pošteno, nekima je vjetar otkrio šator (Radi) pa su se probudili u vodenom krevetu, neki su se pokrivali najlonom u šatoru (ja), a neki nisu dobili niti kapi kiše u svoj šator.





Prije nego se pospremismo i na put krenusmo, docekaše nas domacini iz Turisticke zajednice Indija sa vrucim burekima i jogurtom. Burek sa sirom mnoge iznenadi jer nigdje do sada na regati ne dobiše dorucak. A dorucak u Slankamenu je tradicionalan.





Kako bi nas uvjerio u ispravnost bureka i predsjednik TZ Indija raspalio je zajedno sa nama po bureku. Maltene su iskre frcale ispod zubi kako smo ga u slast grizli.





Malo se osvježih sa rakijicom kod novoga prijatelja sa kojime cu vjerojatno (tako je rekao) ploviti prema Ðerdapu iduce godine.





Nakon svega podosmo. Prvo kroz marinu ...





...pa prema "otvorenoj pucini" Dunava...

[Olimp]

Vrijeme idealno za plovidbu, sunce nije upeklo, nema padavina, nije prevruce, nema neugodnoga vjetra. Divota.











Uživam u prizorima izdignute obale od Staroga Slankamena prema Surduku. Osjecam se kao da plovim u Arizoni...









... i ovdje ima izletnika i ljubitelja rijeke...

[Olimp]

... gledam da plovim bliže obali kako bih snimio sadržajnije i jasnije fotografije obale ...








... oduševljen sam prizorima još više nego prvi puta kada sam ovuda plovio ...





... rijecni saobracaj tece po svojim voznim redu. Sve se osvrcem da li ce naici onaj Bugarski brod što prevozi cestovna vozila. Za njega se moram posebno pripremiti jer valja velike neugodne visoke valove. Srecom za sada ga nema...

[Olimp]

... puna pažnja mi je i dalje usmjerena prema obali i scenama koje promicu na njoj...











... prelijepo i nestvarno ...

[Olimp]

... namjerno sam polako plovio i uživao u prizorima obale. Kada prodeo Surduk uplovih u veliku krivinu. Ovdje se Dunav širi i dobija veci broj Ada. Prodoh i pored Ade gdje sam prije par godina nocio sa alasima iz Beograda i Zemuna. Ocekivao sam da cu ih možda i ovoga puta sresti, ali nisam ih vidio.








Vec sam pomalo ožednio. U daljini spazih kiosk na splavi i ponadah se da je to možda nekakav kiosk u funkciji i da imaju pivce. Pridoh bliže. Kiosk je ali nije u funkciji kakvu sam ocekivao. Od te spoznaje postadoh još žedniji.





Na adama se odvija velika živost. Pune su izletnika, rijekoplovaca mada im vrijeme i vodostaj Dunava ove godine baš ne idu na ruku. No tko voli prirodu ne želi nju mjenjati, vec se sam prilagodava njoj.

[Olimp]

Pocele su i zidane vikendice da rastu uz obalu nagrdujuci sklad obale i rijeke. Ovakve gradevine na obali bi trebalo zabraniti i udaljiti barem 500 metara od rijeke.






U daljini se vidi Belegiš. Ali i vrijeme se pocinje kvariti, vjetar kao da je nešto jaci...






... ubrzo se primakoh naselju ...





... usput susretoh dvojicu veslaca velikoga camce. Jedan je iz Srbije, a drugi iz Austrije. Pozvah ih na pice, a ovaj iz Srbije mi rece da nešto dalje ima lijepa kafana uz vodu koju drži njegov prijatelj pa je bolje da odemo tamo.

Odmah me ubjedio u svrsishodnost odlaska baš u tu kafanu.