Životni putevi doveli su me do jednoga prodajnoga centra. Ogromna gradevina od betona i stakla, prepuna trgovina i ugostiteljskih objekata. Podovi hodnika ulašteni su do razine da oslikavaju sliku ispod ženskih suknji...
Ispred centra napravljena je mala bara, obrasla raslinjem sa vodoskokom.
Malo zelenila i vode ucinili su cudo od sumorne okoline prepune asvalta, betona i stakla. Pravo je osvježenje za oci koje mami pogled. Zatekao sam se kako u vodi tražim ribe i žabe, ali ih nisam vidio. Ipak me taj ozelenjeli i vodom napunjeni prostor oduševio.
Šetajuci centrom u jednom djelu gdje se spajaju hodnici tvoreci mali trg, ugledao sam dugacki plitki bazen napunjen vodom i ureden kao akvarij. U njemu su plivale razne ribe razlicitih velicina
Imao sam dosta vremena tako da zastadoh pored bazena. Na vidljivom mjestu isturena je tabla sa upozorenjem da se ribe ne smije dirati i hraniti. A one su pune povjerenja, možda i radoznalosti, dolazile kod svakoga tko se primakao rubu bazena. Tu bi plivale i gledale iz vode prema ljudima.
Cak su se i naguravale medusobno kako bi se postavile na što bolju poziciju iz koje bi bolje vidjele prolaznike koji su zastali uz bazen. Nitko nih nije dirao, nitko im nije bacao hranu, voda u kojoj su plivale bila je kristalno bistra, ali ...
Jedna malo poveca Zlatna ribica prišla mi je jako, jako blizu. I da se vratim na pocetak teksta, umjesto da meni ispuni barem jednu želju, da sve bude po ustaljenom redu iz prica o ribaru i Zlatnoj ribici, ova Zlatna ribica izokrene cijeli sustav.
Rece mi tiho na uho, onako tiho kako to samo ribe znaju. "Pomozi mi! Ovdje imam svega što mi je potrebno, hrane, cistu i ugodno toplu vodu, društvo, ali nemam prostora. Nemam slobodu da se krecem kuda hocu, da idem na koju god stranu i koliko god zaželim, da upoznam svijet koji je mnogo, mnogo veci od ovoga bazena. Pomozi mi i ispuni mi želju!"
Kao osoba koja voli prostranstvo, slobodu kretanja, prirodu i divljinu prirode potpuno sam je shvatio. Shvatio sam je zašto želi iz sredine gdje joj je sve dano. Shvatio sam da joj cijena slobode i neizvjesnosti života na slobodi više znace nego idealni uvjeti na malom ogranicenom prostoru. Shvatio sam je jer sam se zamislio kako bi mi bilo u njenoj koži.
Ali unatoc razumjevanju nje i njene želje nisam joj mogao pomoci. Odbio sam joj ispuniti želju Zlatnoj ribici. I to me i danas proganja. Ova pricica nema završetka, vec pouku. Sami si ju nadite, svatko za sebe.
