Zašto ?

[Olimp]

Na rijeke i riječne tokove odlazim kako bih se odmorio od svakodnevnice, kako bih promjenio sistem života, usvojio nove dnevne navike a najviše kako bih bio u prirodi, uživao u blagodetima prirode, lijepim pejzažima, svježem zraku i miru koji u njoj vlada.





Ma koliko se trudio da uživam u prirodi i okolini koja polako promiče pored mene ( ili ja polako kroz nju plovim), uvijek me bolno u oči ubodu scene kojih vas u ovoj pričici sa rijeke Gline neću poštedjeti.





"Civilizacijski" postupci građana, ako ih tako smijem nazvati, vidljivi su u cijelom riječnom koritu te prelijepe rijeke. Negdje više, a negdje manje izraženi. Postupci kojih se osobno sramim, mada nisam nijednom gestom za njih kriv.





Možda bolje da ih ne zovem "postupci" već nekako drugačije, teže i primjerenije činu koji je proizašao iz takvih postupanja prema svojoj i tuđoj okolini (rijeka ipak nosi dalje sve ono što kod sebe u nju ubacimo). Možda da ih nazovem barbarskim činom prema prirodi.





Jer tako bezobzirno bacati kojekakvo smeće, teško razgradive predmete od stakla i PVC-a, leševe uginulih životinja upakovane u najlonske vreće i tko zna čega sve ne u jednu nikome krivu i dužnu rijeku, za mene je barbarski čin. Čin potpunoga prezira prema prirodi, prema okolini koja nas okružuje, prema okolini drugih ljudi kroz koju protiče rijeka.





Eh kada bi nam barem mogla potkazati sve one koji su je nagrdili. Kada bi mogla direktne krivce kazniti, pitanje je da li bi pokazala takvo barbarstvo u kažnjavanju ili bi svojim vodama blago pomilovala krivce opraštajući im za ovaj put sve njihove greške.





Vjerujem da bi rijeka bila blaga u kazni, ali ja ne mogu to biti. Krivim ih i okrivljujem za sve ono što učiniše rijeci svojim necivilizacijskim postupcima. Svojim neshvaćanjem prijeke nam potrebe za čistim okolišem. Krivim im jer izgubiše pamet, ili je nikada nisu niti imali i baciše nešto u rijeku . Nešto čije mjesto nije u rijeci.

[Olimp]

Ne mogu se izgovoriti da drugačije nisu mogli. Organizirali smo u svojoj "civilizaciji" uređena smetišta, organizirali redovne odvoze smeća ispred naših kuća. Organizirali i povremene odvoze glomaznoga otpada. I sve to se kupi i odvozi ispred naših dvorišta, kuća, stambenih zgrada. Ne moramo čak niti daleko ići da bi to smeće ostavili, a ono bilo zbrinuto.





Uređeni su i prostori gdje sami možemo dovesti smeće ako ga stvorismo prije nego je došao red da se ono odvozi ispred naših kuća. Imamo uređene sve alternative da što manje onečišćujemo okolinu, da je što manje devastiramo, da je što manje trujemo sebi samima i pokoljenjima koji dolaze iza nas.





Unatoč svemu tome mi sve po starome. Smeće u rijeku pa neka ga voda nosi. A kome ga nosi? Nama samima od nas samih. Velikoga djela napravismo. Djela za ponos.

Da li smo ponosni kada takva djela napravismo ili nam ponekad crv savjesti proradi i zastidjesmo se takvih postupaka. Da li ...?






Sudeći po količini smeća i raznoraznoga otpada izgleda da se ne sramimo. Izgleda da nam miruju crvići savjesti. Najužasnije je što smo na takve postupke oglugali. Postali smo ravnodušni, apatični, nekritični.

A to nije dobro kako za nas same tako i za naše potomke koje već sada vodimo za ručice u prirodu pokazujući im prirodne ljepote na jednoj strani, a na drugoj iza sebe ostavljamo gomile otpadaka u toj istoj prirodi.






A priroda nam ništa ne skriva. Niti svoje ljepote, a niti naša (ne)djela koja joj učinismo. Stoički podnosi sve naše neljudske hirove i ponašanja. Čeka da se opametimo...





Da li će to i dočekati da je stvarno, svojim djelima , shvatimo da nam je majka. Da je naša tvoriteljica, naša hraniteljica i davateljica svih blagodeti u kojima uživamo.






Da li ćemo mi doći pameti i shvatiti da je moramo paziti i čuvati. da je ne smijemo zagađivati. Da je moramo očuvati za budućnost, da smo njeni i da je ona naša. Da li će scene koje sada pokazujem biti neka daleka prošlost nad kojom ćemo se svi crvenjeti, ali i biti ponosni da smo je prevazišli, da smo se promjenili.






Da li ćemo stvoriti uvjete da uživamo u rijećnim prizorima, da u njima liječimo dušu, punimo životne baterije, da nas opuštaju. Hoćemo li ...






Hoćemo li se okrenuti prirodi. Njenoj ljepoti, zanosnosti, njenim mirisima, pjevu raspjevanih ptica, praćkanju riba u vodi, ljubavnim zovu jelena ....







Hoće li doći vrijeme da se glasno upitamo ZAŠTO SMO TAKVI BILI?. Zašto? Ako dođe do toga pitanja onda smo zaista puno učinili. I vrijedni smo ovakve slike.

[Mrki]

BISTRO svim ljubiteljima prirode.
Kad vidim ovakve slike, ne da ih gledam, nego ih nekako i osjetim.
Nisam blizu, al`nisam ni daleko od slicnih stvari, previse cesto vidim ovakvo nesto da bih bio ravnodusan prema ljudskom poganluku.
Evo par stihova za razmisljanje, iako mislim da oni koji su krivi za ovakve stvari nit`imaju ociju da gledaju, nit`imaju sluha za cuti.

Na duši rana

Hej čovječe ljudski rode
ovom zemljom kojom vladaš
čudni pute tebe vode,
i kad hodaš , ko da spavaš

Oko tebe sve da cvjeta,
svaka ruža ovog svjeta
Duša tvoja ta prokleta
gleda samo šta joj smeta

Ako vodiš rat sa sobom,
zašto vodiš rat sa vodom.
Voda tu je da se pije,
ona nikom kriva nije.

Dal si svjestan ljudski rode,
da umireš ti bez vode.
Ni tri dana živjet nećeš,
grjehe tvoje tad susrećeš.

Znaš čovječe što se rodi,
zadnji korak Bogu vodi.
Gdje za oprost svi se mole,
gdje grjeh vodi u ponore.

Jer znaj čudni ljudski stvore
i kad dođeš u ponore
Molićeš za vode kapi,
muke tvoje da ti skrati.

Al`nema vode da vatru gasi,
al` nema vode, da te spasi.
U zagrljaju vječne vatre
grjeh tvoj će da te satre.

BISTRO i da nasa djeca mogu piti bistru vodu iz ruke, sa potoka i izvora.

[flyFishing]

e moj Olimp...sve je postalo komercijala i sve se posmatra kroz prizmu materijalnosti...danas ce baciti kesu smeca u rijeku, sutra ce kupiti ribu iz te rijeke i zaliti se kako se "osjeca"... neko ce istresti kamion otpadaka jer ne zeli platiti minornu cijenu na odlagalistu otpada...rizikovace kaznu, kriti se, u gluho doba noci prikradati se i istovarati otpatke, strahovace da ga je neko vidio/prijavio..."ali drug moj, jesam zajeb'o drzavu! ona ce meni 10 KM da uzme za kamion otpada! malo sutra!"
e druze, jebo tih 10-ak KM kad moras spavati kao zec...

samo jedna napomena koju svi odavno naucismo "misli globalno, djeluj lokalno!"

bistro...