Za odgovor na ova i slicna pitanja morao sam posegnuti u nekakve svoje doživljaje kretanja prirodom. Pa evo jednoga koji ce dati odgovor na postavljena pitanja.
Za nedavnoga sudjelovanja u TDI, dunavskoj regati, putovao sam izmedu dvije skupine kanuista sam na rijeci. Imao sam vremena da , što rece moj nekoliko dana ranije upoznati prijatelj Radojica, malo razgovaram sa Dunavom. U tom našem "razgovoru" gdje je Dunav meni puno toga pricao, a ja šutio i slišao, zacuo sam i poziv sa obale da svratim na pice.
Pozivu sam se odazvao i upoznao tri predivna covjeka: Batana, Daria i Dacu. Postavili su svoj logor uz Dunav desetak kilometara nizvodno od Apatina u šumi. O njima cu kasnije raspresti još jednu pricu, ali za ovu su bitni jer su u potpunosti iskoristili sve prirodne resurse koje su zatekli na odabranom mjestu za logor.
Tako jedno drvo stare vrbe pretvoriše u viseci ormar, na koje objesiše mnoge stvari koje su im potrebne, a trebaju biti uvijek pri ruci. Povješaše tu tranzistor, razne kuhinjske posude, noževe, mrežice za cuvanje ulovljene ribe i štošta još. I da drvo ne bude samo jednostrano iskorišteno, ocistiše i rupu u njemu nastalu trulenjem debla.
Ta rupa je cijeli dan zaklonjena od sunca, pruža se oko tridesetak centimetara u dubinu, u njoj je uvijek vlaga i hladnoce. Iskoristiše je za prirodni frižider. Staviše bocu s rakijom, nekoliko boca pivce i riješiše problem neimanja tvornickog uredeja za hladenje koji traži el. energiju, koja tu nikada nije ni "došla".
Blizina vode obilno popunjava prirodni "frižider" vlagom i svježinom tako da savršeno funkcionira. Isprobao sam i rakijicu, a još više pivcu i kao osoba od iskustva odgovorno tvrdim da su na najpovoljnijoj liniji hladnoce za konzumaciju.
Tko mi ne vjeruje neka u ljetnim danima isplovi iz Apatina i na desetak kilometara nizvodno naici ce na logor, pa ako ga pozovu uvjeriti ce se osobno u ovu tvrdnju.
