Zaštita prirode - MEĐUNARODNI STANDARDI I STANJE U BiH

Moderatori/ce: emin, zlaja, rusko, Kovach, montana

Zaštita prirode - MEĐUNARODNI STANDARDI I STANJE U BiH

PostPostao/la senad » 30 avg 2009, 15:52

Na netu nadjoh ovu publikaciju napravljenu od Udruženja za zaštitu okoline "Zeleni-Neretva" iz Konjica.Pošto je smatram vrijednom za pročitati, evo, 4 i po sata je sredjujem da je mogu postaviti ovde.Namjerno nisam postavio samo link http://www.fondacija-boell.eu/download_yu/Zastita_prirode_publikacija(3).pdf nego je čitavu prebacujem na forum.
Ima jako interesantnih stvari koje vrijedi znati.

slika

SADRŽAJ
Predgovor 4
1. MEĐUNARODNI STANDARDI U ZAŠTITI PRIRODE 5
1.1. Uvod 5
1.2. Globalno prirodno naslijeđe 6
1.3. Ugroženost prirodnog naslijeđa 6
1.4. Svrha i cilj zaštite prirode 10
1.5. Međunarodna iskustva u zaštiti prirodnih područja 14
2. ZAŠTITA PRIRODE U BOSNI I HERCEGOVINI 19
2.1. Prirodne vrijednosti BiH 19
2.2. Institucionalni okvir zaštite okoline u BiH 22
2.3. Zakonska legislativa o zaštiti prirode u BiH 25
2.4. Zaštićeni objekti prirode u BiH 30
2.5. Pregled trenutno zaštićenih područja u BiH 36
2.6. Planirana zaštićena područja u BiH 45
2.7. Uloga civilnog društva u zaštiti prirode 47
3. PRILOG - BUDUĆI NACIONALNI PARK „PRENJ, ČVRSNICA, ČABULJA“ 50
3.1. Istorijat inicijative za uspostavljanjem NP „Prenj – Čvrsnica - Čabulja“ 50
3.2. Opis područja 51
3.3. Karakteristike područja (stručni separati) 52
Rječnik 68
Literatura 71


PREDGOVOR

Osnovni razlog za izradu ove publikacije je generalni nedostatak aktuelnog štiva o tematici zaštite prirode u Bosni i Hercegovini. Oskudni podaci iz ove oblasti, koji se uglavnom mogu pronaći na web stranama entitetskih ministarstava, nisu ni grupisani ni sortirani na način da bi mogli poslužiti svim zainteresovanim. Stoga je Udruženje Zeleni - Neretva, kao doprinos procedurama na zaštiti prirodnih područja, odlučilo kreirati publikaciju koja obuhvata osnovne informacije o zaštiti prirode, kako u međunarodnim okvirima, tako i u okvirima postojećeg stanja u BiH. Obzirom da je napisana jednostavnim jezikom ova publikacija će, nadamo se, pronaći put do čitalaca iz nevladinih organizacija, djelatnika institucija lokalne samouprave, ali i svih drugih zainteresovanih grupa i pojedinaca. Potpuno oslobođena bilo kakvih političkih komentara, publikacija sadrži osnovne informacije o međunarodnim standardima u zaštiti prirode, kao i procedure koje je potrebno provesti da bi se zakonski zaštitile određene prirodne vrijednosti u BiH. Također, pored trenutno postojećih, u publikaciji su navedene i kompletirane liste „starih“ zaštićenih prirodnih objekata iako za većinu njih praktično više ne važe zakonske odredbe zaštite. Vjerujemo da će ove informacije doprinjeti otvaranju dijaloga između nadležnih institucija i javnosti što bi trebalo olakšati procese uspostavljanja novih prirodnih područja u BiH. Činjenica da BiH ima samo oko 0,6 % zaštićenog prirodnog područja svrstava je na samo dno ljestvice država Evrope. Imajući u vidu opću situaciju u BiH, ne samo iz oblasti zaštite prirode, jasno je da se moraju učiniti radikalniji potezi kako bi se na planu zaštite prirode krenulo naprijed. To se neće i ne može dogoditi sve dok se i javnost ne uključi u podršku nadležnim institucijama koje rade na ovoj problematici. Pri tome se prije svega misli na nevladine organizacije, medije, fakultete i znanstvene institute koji bi trebalo da daju vlastiti doprinos u skladu sa svojim mogućnostima (kampanja, podrška, istraživanje i sl.). Samo na taj način se može stvoriti opća društvena klima koja bi rezultirala značajnijim procesima u vidu uspostavljanja zaštićenih područja velikih površina. Istina, trenutno se u BiH vode procedure na uspostavi nekoliko većih zaštićenih područja, ali te aktivnosti nailaze na brojne probleme. Prvenstveno se stvara sukob na relaciji između nadležnih institucija (ministarstvo) i lokalne zajednice jer domaće stanovništvo zaštićena područja vidi isključivo kao skup zabrana, pri čemu se razvojne mogućnosti zanemaruju. Razlog tome je neinformiranost, ali i namjenski plasirane priče određenih interesnih grupa kojima nije u interesu uspostavljanje zaštićenih područja. Zbog toga lokalna zajednica dobija nerealnu sliku uslijed koje se stvara bojazan i otpor. Međutim, posmatranje zaštićenih područja kao strogo zaštićenih i od lokalne zajednice izolovanih prostora je u svijetu davno prevaziđeno. U najvećem dijelu zaštićenog područja aktivnosti lokalnog stanovništva se obavljaju normalno, u skladu sa održivim razvojem, ali i zakonima koji su važili i prije uspostavljanja zaštite. Formiranjem zaštićenih područja lokalno stanovništvo ne smije biti gubitnik. Sve aktivnosti lokalnog stanovništva u području budućeg zaštićenog područja, a koje su u skladu sa održivim razvojem, te u okviru zakona, ne smiju biti reducirane ili dokinute. Izuzetno, u neznatnim slučajevima kada se u zoni najstrožije zaštite dokidaju ranije stečena zakonska prava lokalna zajednica i mjesno stanovništvo moraju biti pravično obeštećeni. Praksa i iskustva u svijetu demantuju sve one skeptike koji izražavaju bojazan od osnivanja zaštićenih područja.

1. MEĐUNARODNI STANDARDI U ZAŠTITI PRIRODE
1.1. UVOD
U svojoj relativno kratkoj historiji čovjek je preobrazio Zemljino lice u nevjerovatnoj mjeri; mnogo štošta je izmjenio, mnogo toga istrijebio i uništio, ali je istovremeno mnogo toga izumio i izgradio. Međutim, životni splet svake prirodne zajednice, taj međusobno isprepleteni odnos tla, klime, životinja i biljaka tako je osjetljiv da se cjelina mijenja čim se jedan njen dio nasilno izmjeni. Već decenijama se povećava tužni spisak životinja i biljaka koje su zahvaljujući čovjeku nestale sa lica Zemlje te su ostale sačuvane samo kao primjerci u muzejima i knjigama. Sila koja omogućuje ljudima da stvaraju i grade ista je ona koja im omogućava i da uništavaju. Dok ih je bilo malo, štete koje su ljudi činili nisu bile tako opasne; ali za posljednjih par stotina godina naučne civilizacije broj ljudi se uvećavao takvom brzinom da su prostrani dijelovi Zemljine površine već odavno prenaseljeni. Prosvjećeni ljudi najzad su počeli shvatati da naša planeta nije neiscrpni izvor prirodnih resursa. Zalažu se za očuvanje i zaštitu života u prirodi, ne samo zato što je izvorna priroda dragocjena i lijepa, već zato što opstanak ljudske zajednice zavisi od toga. Budućnost čovječanstva ne zavisi - kako bi to neki pisci naučne fantastike željeli da vjerujemo -u naseljavanju neke druge planete već isključivo u mudrom gazdovanju na ovoj našoj. Naslijedili smo Zemlju, ali još ne znamo sigurno hoćemo li je sačuvati za sebe i postati dostojni nasljednici, puni razumjevanja i gospodari svoje sudbine?!
Aktivnosti za zaštiti prirode se mogu posmatrati kao pionirski koraci u stvaranju „ekološkog pokreta“. Zaštitari prirode su se zalagali da se vrijedni i rijetki prirodni fenomeni stave pod zaštitu kako ne bi trajno nestali uslijed ljudskog djelovanja. Iako je ekološki pokret, kakvim ga danas poznajemo, 60-ih godina prošlog stoljeća dobio veliki zamah zaštita prirode datira iz mnogo ranijeg perioda, odnosno aktivnosti na zaštiti prirode su se pojavile znatno prije ostalih aktivnosti na zaštiti okoline. Još davne 1872. godine u Sjedinjenim Američkim Državama (SAD) je uspostavljen prvi nacionalni park Yellowstone. Bio je to prvi primjer sistemske zaštite prirode sa ciljem očuvanja prirode u svom izvornom obliku. Na ulazu u taj nacionalni park još uvijek stoji natpis: „Za korist i zadovoljstvo naroda“ - što dovoljno govori o njegovoj namjeni. Danas je zaštita prirode sve izraženija i aktualnija. Što više izvorne prirode nestaje pod ljudskim uticajem to je ona sve dragocjenija. Trenutno je na Zemlji zaštićeno oko 19 miliona kilometara kvadratnih kopnenih područja ili oko 12,5 %. Još 1962. godine taj broj je bio mnogo manji i iznosio je 2,4 % od ukupne površine.
Područje djelatnosti u cilju zaštite prirode još uvijek je, nažalost, uglavnom kopnena površina Zemlje, a ne vodne površine mora i okeana. Poznato je da akvatorij mora predstavlja ne samo prvotni ekosistem iz koga je ponikao cijeli živi svijet na Zemlji već je to područje najrazvijenije biološke raznolikosti, a morske dubine predstavljaju neistraženu oblast nebrojenih živih vrsta. Istina, čine se pionirski koraci u zaštiti pojedinih ugroženih morskih vrsta, a na zaštiti područja izuzetno bogate bioraznolikosti Australija je nesumnjivo najviše učinila (Veliki koralni greben). Mjere zaštite također su prisutne na Mediteranu u koordiniranim aktivnostima mediteranskih zemalja. Mnoge zemlje, a prvenstveno članice Evropske unije uvode ograničenja i kvote u izlovu ribljih vrsta, a pooštravaju se i standardi i sankcije za sve zagađivače mora. Pored mora i okeana, može se reći da je hidrološki aspekt zaštite vodnih ekosistema na kopnu (rijeke, jezera, izvori i sl.) veoma kompleksan te da je problem zaštite u tom slučaju neupitan. Zaštita rijeka sa užim priobaljem nosi niz složenih problema, a osnovni razlog tome je gusta naseljenost riječnih dolina te u skladu sa tim i visok nivo ljudskih negativnih uticaja.
Nažalost, Bosna i Hercegovina ne prati međunarodne trendove u zaštiti prirode. Površina naših zaštićenih područja je među najmanjim u Evropi i iznosi svega oko 0,6 % od ukupne teritorije. Trenutno se provode procedure za uspostavljanje većih zaštićenih područja (nacionalnih parkova), koji bi znatno uvećali pomenuti postotak, ali taj proces teče veoma sporo. Ipak, ostaje nam nada da će vlasti i javnost BiH što prije prepoznati važnost zaštite prirode i zaštićenih područja pogotovo imajući u vidu da je sektor okoliša jedan od visoko pozicioniranih prioriteta Evropske unije u procesu integracije. Naravno, zaštita prirode nam ne treba samo zbog Evropske unije već i radi samih sebe.

1.2. GLOBALNO PRIRODNO NASLIJEĐE

Naša planeta Zemlja, zajedničko prebivalište ljudi, životinja, biljaka, gljiva i protista je treći planet od Sunca. Voda, mora i okeani pokrivaju 71% površine, a ostatak je kopno koje tvori kontinente. Po svim odlikama, može se reći da je to idealni, i za život kakvim ga poznajemo, jedinstven planet. Ako površinu zemlje, protkanu živim bićima, posmatramo kao ekosistem onda su atmosfera, litosfera, pedosfera, kriosfera, hidrosfera i biosfera njeni sastavni dijelovi. Kao prikladan naučni izraz upravo se nameće termin ekosfera, kojim se izražava povezanost njenih dijelova u smislu globalnog ekosistema, budući da povezuje dva osnovna termina sfera i ekosistem. Tako defnirana ekosfera predmet je istraživanja globalne, planetarne ekologije ili holekologije.
Rast svjetskog stanovništva, krčenje šuma, nedostatak pitke vode, promjena klime, smanjivanje raznovrsnosti biljnog i životinjskog svijeta, industralizacija, bezobzirno korištenje prirodnih resursa, onečišćenje i slično zahtijevaće pouzdane znanstvene ocjene i predviđanje daljnjeg razvoja kao osnove za razumnu međunarodnu politiku Ujedinjenih naroda i drugih međunarodnih organizacija. Čovjek i sva živa bića mjenjaju okoliš, ali za razliku od svih ostalih čovjek danas apsolutno dominira u ekosferi. Promjene na našem planetu, koje su se zbivale u milionima godina, sada se dešavaju unutar jednog stoljeća ili desetljeća. Postalo je očito da čovjek može koristiti prirodu i svoj životni okoliš samo egocentrično (antropocentrično), prema svojim potrebama, u vremenu u kojem živi i djeluje. Danas ne postoji ni jedan ekosistem na koji čovjek nije, više ili manje, uticao ili ga svojim djelatnostima izmjenio. Istraživanje takvih promjena i uticaja u globalnim, regionalnim i lokalnim okvirima jedna je od glavnih zadaća ekologije.
Pod pojmom priroda podrazumijevamo, u doslovnom smislu, nešto što postoji ili samo po sebi nastaje. U općem smislu to je cijeli svemir sa svojom materijom i energijom, te sa svojim promjenama i zakonitostima. Pri tome razlikujemo živu (biotičku) i neživu (abiotičku) prirodu pri čemu se ekologija bavi proučavanjem njihovih međusobnih odnosa. Pod prirodom također podrazumijevamo i organiziranost okoliša bez znatnijeg uticaja čovjeka ili sve ono što još od njega nije posve promijenjeno. Nauka raščlanjuje prirodu u sisteme koji su kao takvi predmet istraživanja. Sistem se najčešće defnira kao ukupnost međusobno povezanih sastojaka koji čine svrsishodnu cjelinu. Biološki i ekološki sistemi su jasno raščlanjeni i defnirani i njihov poredak je određen stepenom hijerarhije. Okosnicu te hijerarhije, s gledišta ekologije, predstavlja ekosistem. Ekosistem je osnovna organizacijska jedinica prirode u kojoj su živa bića i njihov neživi okoliš prostorno i vremenski integrirani protokom energije i kružnim tokovima stvari, te koja posjeduje za nju svojstvene informacijske sadržaje, sposobnost samoorganizacije, samoobnove i samoodržanja. To jedinstvo životne zajednice (biocenoze) i njenog neživog okoliša (ekotopa) s prepoznatljivim strukturnim i funkcionalnim obilježjima je predmet izučavanja ekologije kao nauke.

1.3. UGROŽENOST PRIRODNOG NASLIJEĐA

Živi svijet na planeti Zemlji ubrzano nestaje, i taj proces će se nastaviti sve dok ne budu preduzete hitne, ozbiljne akcije na globalnom nivou, sudeći prema Crvenoj listi ugroženih vrsta Svjetske unije za zaštitu prirode (IUCN) ), koja predstavlja najpouzdaniju i najpriznatiju procjenu brojnosti biljnih i životinjskih vrsta na planeti. Krajem 2007. godine na svjetskoj Crvenoj listi ugroženih vrsta našlo se 41.415 vrsta, a od toga 16.118 vrsta su pred nestajanjem. Svaki dan na svijetu nestane, na ovaj ili onaj način, oko 70 biljnih ili životinjskih vrsta, po tri svakog sata, odnosno godišnje oko 26.000. U saopštenju IUCN-a ocjenjuje se da napori koji su do sada preduzeti na zaštiti vrsta nisu dali dovoljne rezultate. Smanjenje biološke raznovrsnosti / raznolikosti neprekidno se povećava, i neophodne su koordinisane, hitne akcije da se globalna kriza nestajanja vrsta zaustavi. Tim prije, jer je opstanak i život čovjeka mnogostruko povezan i uslovljen biološkom raznovrsnošću.
I pored nastojanja da se vrijednosti prirode očuvaju i zaštite, priroda je ozbiljno ugrožena brojnim faktorima, čiji je osnovni uzrok uglavnom, neodgovorna i nekontrolisana ljudska djelatnost. Posljedice su očigledne, dalekosežne, za živi svijet često pogubne. Jedan od četiri sisara, jedna od osam ptica, jedan od tri vodozemca i 70 odsto biljaka u svijetu su, prema Crvenoj listi u opasnosti. Radi opstanka naše planete i harmoničnog suživota čovjeka i prirode, svijet bi trebao da se usmjeri na dva glavna cilja: očuvanje i održivo korištenje biodiverziteta. Očuvanje biodiverziteta je konzervacija i obnavljanje narušenih ekosistema i prirodnih staništa, kao i očuvanje i oporavak biljnih i životinjskih vrsta. Održivo korištenje (sustainable use) je takvo korištenje komponenata biološke raznovrsnosti koje ne prouzrokuje narušavanje biodiverziteta, već predstavlja racionalno korištenje prirodnih dobara i održavanje onog stepena potencijala biodiverziteta koji odgovara potrebama i težnjama sadašnjih i budućih generacija. Jedna od najvećih opasnosti po životinjski i biljni svijet predstavljaju krivolov i trgovina životinjama, biznis koji svake godine donosi između pet i osam milijardi dolara i čije su žrtve preko 350 miliona biljaka i životinja. 1. jula 1975. godine na snagu je stupila Konvencija o međunarodnoj trgovini ugroženim vrstama divlje faune i fore (CITES) kojom je regulisana međunarodna trgovina životinjama i biljkama. Ipak, najveći uzročnici nestanka pojedinih biljnih i životinjskih vrsta prije svega su gubitak staništa i loše raspolaganje zemljištem. Od 1960. do 1990. godine u zemljama u razvoju je uništeno oko 37% divljeg zemljišta. Oko 20% tropskih šuma, koje predstavljaju „pluća“ Zemlje, nestalo je od 1960. do 1990. godine. Od 1990. do 1998. godine isušeno je oko 50% močvarnog područja. Zbog sedimentacije i neodrživog korištenja zemljišta za 35% koralnih grebena postoji opasnost da potpuno izumru u narednih 30 godina.
U želji da se intenzitet čovjekovog uticaja na biosferu prikaže na jednostavan, ali još uvijek suštinski način, izabran je biodiverzitet kao pokazna i mjerna veličina. Poznate međunarodne institucije (WRI / UNEP / WWF) su izradile studiju „Globalna strategija biodiverziteta“ (Global Biodiversitiy Strategy) koja je poslužila kao osnova za Konvenciju o biološkom diverzitetu Ujedinjenih naroda. Potpisana je od oko 180 država na UN-ovoj Konferenciji o okolišu i razvoju (UNCED) održanoj u Rio de Janieru 1992. godine. Povelja ima sljedeće ciljeve:
- očuvanje biološke raznovrsnosti;
- održivo korištenje njenih sastavnih dijelova;
- pravedan udio u iskorištavanju hemijskih i genetskih osobina pojedinih vrsta;
U studiji Global Biodiversitiy Strategy i u opsežnom prikazu UNEP-a (1995.) Global Biodiversity Assesment navode se slijedeći uzroci smanjivanja biološke raznovrsnosti:
- krčenje i devastacija šuma, širenje poljoprivrednih površina, ljudskih naselja i akvakultura;
- poremećaj i rascjepkanost preostalih prirodnih ekosistema (nova naselja, izgradnja komunikacija, požari itd.);
- uništavanje ili potpuna razgradnja staništa (erozija tla, građevinarstvo, vještačke akumulacije, odvodnjavanje močvarnih i poplavnih područja itd.);
- bioinvazija stranih vrsta;
- povećana poljoprivredna i industrijska proizvodnja (đubriva, pesticidi, vještačka prehrana, lijekovi, hormoni, biotehnologija itd.);
- onečišćavanje tla, vode i atmosfere u lokalnim, regionalnim i globalnim razmjerama;
- globalna promjena klime;

Slika 1. Osnovni uzroci smanjivanja i održavanja biološke raznolikosti
(UNEP, 1997.)
slika

Gubitak biodiverziteta, između ostalog, rezultira slijedećim posljedicama:
- poremećaj prirodnih procesa kruženja materije;
- globalne klimatske promjene;
- nestanak organskih vrsta i njihovog genetičkog materijala;
- nestanak pojedinih tipova zemljišta;
- smanjenje ekonomskih i estetskih vrijednosti prostora;
- povećanje siromaštva (smanjenjem količine i kvaliteta hrane i sl.);
- smanjenje opšte kvalitete života i dr.
Generalno u kontekstu vrednovanja prirode sadržane su tri vrste različitosti (diverziteta):
- biološka raznolikost (biodiverzitet)
- geološka raznolikost (geodiverzitet)
- ekosistemska raznolikost (prirodno naslijeđe)

1.3.1. BIODIVERZITET / BIOLOŠKA RAZNOLIKOST

Razlikujemo tri vrste diverziteta kojim se determiniše raznolikost živih biljnih i životinjskih vrsta i to: biološki, genetički i specijski diverzitet.
Biološka raznolikost (biodiverzitet) podrazumijeva raznolikost živih organizama koji nastanjuju kopno i vodu, kao i raznolikost unutar različitih vrsta, između vrsta i ekosistema. Biodiverzitet nije samo sveukupna raznolikost oblika i pojava biljnog i životinjskog svijeta, već i raznolikost funkcija živih organizama. Radi opstanka naše planete i harmoničnog suživota čovjeka i prirode, svijet bi trebao da se usmeri na dva glavna cilja: očuvanje i održivo korištenje biodiverziteta. Očuvanje biodiverziteta je konzervacija i obnavljanje narušenih ekosistema i prirodnih staništa, kao i očuvanje i oporavak biljnih i životinjskih vrsta. Održivo korištenje je takvo korištenje komponenata biološke raznolikosti koje ne prouzrokuje narušavanje biodiverziteta, već predstavlja racionalno korištenje prirodnih dobara i održavanje onog stepena potencijala biodiverziteta koji odgovara potrebama i težnjama sadašnjih i budućih generacija. Očuvanje biodiverziteta podrazumijeva strategije na lokalnom, nacionalnom i globalnom nivou, utemeljene na ekološkim, društvenim i etičkim osnovama. U mjere očuvanja biodiverziteta ubrajaju se:
- veći stepen istraživanja (inventarizacija, identifkacija i dr.);
- redovni monitoring stanja biodiverziteta;
- racionalno korištenje bioloških resursa;
- konzervacija i obnavljanje narušenih ekosistema i staništa;
- očuvanje i oporavak organskih vrsta;
- upravljanje zaštićenim područjima i primjena planova gazdovanja;
- uspostavljanje lista rijetkih i ugroženih vrsta;
- sprovođenje konvencija i zakonskih odredbi kojima su regulisana pitanja očuvanja i zaštite biodiverziteta;
- edukacija i jačanje svijesti.
Genetički diverzitet podrazumijeva varijabilnost živih vrsta na Zemlji i genetičku informaciju o svim vrstama biljaka, životinja, gljiva i mikroorganizama na Zemlji koje, svaka ponaosob, imaju specifčnu genetsku kombinaciju stvorenu evolucijom i koja se ne može ponoviti u drugim vrstama (gen, genom, gen – pol).
Specijski diverzitet obuhvata ukupan broj organskih vrsta u svim ekosistemima na Zemlji, od prapočetaka života (jedinka, varijetet, podvrsta, vrsta, rod, porodica, red, razred). Prema nekim podacima, Zemlju nastanjuje izmedju 5 do 80 miliona biljnih i zivotinjskih vrsta, od kojih je poznato i opisano samo oko 1,5 miliona vrsta. Postoji milion malih beskičkmenjaka (uglavnom insekata) koji čine 73% sveukupnog živog svijeta. Od opisanih životinjskih vrsta 4.763 su sisari, 9.946 ptice, a reptila, vodozemaca i riba je više od 35.000.
Geološki diverzitet predstavlja raznovrsnost formi stijena i njihovih konstituenata minerala, reljefa, hidrogeoloških oblika i drugih determinanti stvarnih i potencijalnih biotopa određenog prostora.
Ekosistemski diverzitet označava ukupnu raznovrsnost staništa i biocenoza, kao i ekoloških procesa u biosferi (populacija, biocenoza, stanište, ekosistem, bioregija).
Pored nabrojanih vrsta raznolikosti poznajemo i pejzažnu raznolikost, a ista se odnosi na dijelove prirodnog okoliša koji su izdvojeni i najčešće zaštićeni posebnim zakonskim aktima te su prepoznati kao dobra sa identifkovanim visokim vrijednostima biološkog i geološkog diverziteta.
Prirodni pejzaž i uticaj čovjeka na njegov izgled i građu mogli bismo opisati sljedećim znanstvenim nazivima:
1. prirodni pejzaž (krajobraz);
2. kultivirani predindustrijski pejzaž;
3. kultivirani pejzaž industrijske dobi;
4. opustošeni prirodni pejzaž;
5. urbani pejzaž;

Tabela 1, Pregled procjene ukupnog broja vrsta na Zemlji (Centar za životnu sredinu 2006.)
Organska grupa.........Broj opisanih vrsta..........Procijenjeni broj vrsta
Virusi...........................4.000.............................400.000
Bakterije......................4.000............................1.000.000
Gljive.........................72.000...........................1.500.000
Protozoe......................40.000..............................200.000
Alge...........................40.000..............................400.000
Biljke........................270.000..............................320.000
Zglavkari..................1.065.000...........................8.900.000
Ostale životinje ............255.000..............................900.000
Ukupno....................1.480.000..........................13.620.000

1.4. SVRHA I CILJ ZAŠTITE PRIRODE

Pojam zaštita prirode kod nas se često poistovjećuje sa pojmom zaštita okoline (okolina - okoliš, životna sredina), ali to su ipak dva različita pojma. Prije svega, zaštita okoline i zaštita prirode su dva osnovna zakonska koncepta pristupa okolini. Zaštita okoline reguliše ograničavanja uticaja ljudske zajednice na okolinu, a zaštita prirode ograničava promjene u prirodi (ekosistemima). Drugim riječima, zaštita okoline se odnosi na područja namjenjena urbanizaciji, industriji, saobraćaju, poljoprivredi i za druge čovjekove aktivnosti, dok se zaštita prirode odnosi na područja posebne prirodne vrijednosti u kojima je ograničeno unošenje promjena u prirodne sadržaje.
Defnicija zaštite prirode po Svjetskoj uniji za zaštitu prirode (IUCN) glasi:
Zaštita prirode podrazumijeva sve odgovarajuće aktivnosti i mjere koje imaju za cilj sprečavanje štetnih aktivnosti, oštećenja ili zagađivanja prirode, smanjenje ili eliminisanje nastale štete i obnova prirode i dovođenje u prvobitno stanje.
Pod pojmom prirode u ovom kontekstu se podrazmijevaju divlje biljne i životinjske vrste, minerali, fosili i prirodna geografska (kopnena ili vodena) područja, odnosno svi dijelovi okoline (okoliša, životne sredine) u kojoj čovjek svojim djelovanjem još uvijek nije izvršio značajan negativni uticaj. Zaštićena područja su najčešći način ili alat na koji se vrši zaštita prirode. Na ovaj način se direktno štite biljne vrste a zaštitom prirodnih staništa se stvaraju osnovni preduslovi za zaštitu životinjskih vrsta. Naravno, pored toga se upražnjava i direktna zaštita određenih biljnih i životinjskih vrsta, a najčešće se primjenjuje kombinacija ova dva načina.

1.4.1. ZAŠTITA PRIRODNIH PODRUČJA

Prvi najjednostavniji i najučinkovitiji odgovor na sve izraženije smanjenje biodiverziteta predstavlja uspostavljanje zaštićenih prirodnih područja. Samo tako se mogu barem djelimično nadoknaditi veliki gubici u dosadašnjoj ljudskoj neprimjerenoj ophodnji prema prirodnim dobrima, osigurati opstanak velikog dijela biljnog i životinjskog svijeta i očuvati prirodne ekosisteme i osigurati prirodnu baštinu za buduće generacije. Što je površina zaštićenih područja veća to smo bliži jednoj od osnovnih zamisli trajno održivog razvoja. Trenutno je na planeti pod zaštitom prema kriterijima IUCN-a 12,65 % kopnenih predjela od njihove ukupne površine (UN lista 2003 – posljednji izvještaj). Od ukupno 18,8 miliona km² zaštićenih svjetskih površina oko 60% je pod strogom zaštitom dok je preostalih 40% pod djelimičnom zaštitom. Također, u međunarodnom sistemu zaštite 220 miliona ha su rezervati biosfere, a 126 miliona ha su spomenici prirode. Ovi podaci se ne odnose na zaštićena svjetska močvarna područja, koja su od globalnog značaja, a čija površina iznosi ukupno oko 77 miliona ha.
Tabela br. 2 – Povećanje broja i površine ukupnih zaštićenih područja u svijetu (UN lista zaštićenih područja, - IUCN / UNEP World Conervation Monitoring Centre 2003)

Godina.............Broj područja.............Površina područja(miliona km²)
1962....................9.214....................................2,4
1972...................16.394....................................4,1
1982...................27.794....................................8,8
1992...................48.388...................................12,3
2003..................102.102...................................18,8

Dakle, određeni prostori i vrste koji se odlikuju visokim nivoom biološke raznolikosti, u kojima postoje vrijedni biološki, geomorfološki, hidrološki i drugi sadržaji zaštićuju se zakonom države na čijem su teritoriju. Zaštićeni objekti su različiti po specifčnostima, veličini, oblicima i intenzitetu zaštite i variraju od pojedinačnih prirodnih lokacija (vodopad, pećina i sl.) i određenih vrsta biljaka i životinja pa sve do velikih teritorijalnih prostranstava mjerenih hiljadama kvadratnih kilometara. Iako je u praksi prisutno znatno variranje o preciznoj svrhi za koju su namjenjena zaštićena područja nabrojaćemo ipak one koje se smatraju glavnima:
♦ Naučno istraživanje;
♦ Zaštita divljine;
♦ Očuvanje raznolikosti vrsta i gena;
♦ Zaštita specifčnih prirodnih i kulturnih odlika;
♦ Turizam i rekreacija;
♦ Obrazovanje;
♦ Održiva upotreba resursa iz prirodnih ekosistema;
Veoma važno je istaći da zaštićena područja nude zaštitarske, ali i razvojne mogućnosti, čemu uz dužno poštovanje zaštitarskih koristi, treba davati prednost. Uvriježeno mišljenje o zaštićenim područjima po kojem na tom prostoru „ni travku ne možeš ubrati“ je prevaziđeno i zastarjelo. Zaštićena su područja živi pejzaž koji se ne može praviti bez lokalnog stanovništva koje tu ostvaruje svoje ekonomske planove i kvalitet života, naravno, sve u skladu sa zahtjevima očuvanja prirodne sredine i održivog razvoja.

1.4.2. CRVENA LISTA UGROŽENIH VRSTA

Crvena lista ugroženih vrsta Svjetske unije za zaštitu prirode IUCN-a predstavlja globalni prikaz statusa ugroženosti biljnih i životinjskih vrsta. Crvena lista je indikator biološke raznolikosti te trenutno predstavlja najveću bazu podataka takvog tipa. Ona ukazuje na smanjenje biološke raznolikosti, probleme u zaštiti i na vrste kojima su potrebni programi zaštite. Program Crvene liste (Red List Programme) ima za cilj identifkaciju vrsta kojima je zaštita najneophodnija, kao i da ocjeni globalni indeks narušenosti biodiverziteta. Većina država se povodi prema podacima Crvene liste te na osnovu godišnjih izvještaja rade prioritete u lokalnim programima zaštite ugroženih vrsta. Također, vrši se kreiranje lokalnih lista prema kojima se vrši nadopuna Crvene liste. Prema objavljenoj Crvenoj listi za 2008. godinu, ugroženo je 16.306 životinjskih vrsta, a od 2006. taj broj se povećao za 188 novih ugroženih životinjskih vrsta. Na listi je i 785 životinjskih vrsta koje su izumrle, dok dodatnih 65 vrsta više ne postoji u prirodi, nego se uzgajaju u zatočeništvu, negdje radi očuvanja vrste, a drugdje radi njihovog krzna, mesa i slično.
Crvena lista IUCN-a funkcioniše po sljedećim principima:
> mora biti dostupna svima;
> proces procjene statusa ugroženosti treba da bude čist i jasan;
> spisak vrsta na listi mora biti određen na osnovu kriterijuma i kategorija koje treba da budu podložne promjenama kada je to potrebno;
> mora da postoji u elektronskoj verziji;
> na svakih 5 godina izdaje se nova verzija crvene liste;
> informacije na mreži treba da budu interaktivne.
Grupa stručnjaka (Red List Authorities) za sve taksonomske grupe provjerava da li su ispoštovani svi kriterijumi za ocjenu ugroženosti (najmanje jednom u 10 godina, a ukoliko je to moguće jednom u 5 godina). Svi podaci na crvenoj listi organizovani su pregledno, a pretrage se vrše pomoću ključnih riječi, regiona svijeta, tipa staništa. Svaki takson na listi potkrepljen je osim statusom konzervacije i nizom potrebnih informacija, od latinskog i „narodnog“naziva, preko staništa koje vrsta naseljava, pa do trenutnog statusa brojnosti odnosno trenda koji se zapaža u posljednjih par godina, kao i velikim brojem linkova na kojima se mogu naći sve dodatne informacije ili fotografje. Lista se stalno mijenja i provjerava tako da se na njoj dešavaju stalne promjene.

Kategorije ugroženosti vrsta

Za kategorizaciju ugroženosti vrsta koriste se naučno zasnovani kriterijumi koji su univerzalno primjenljivi. Korištenjem kriterijuma za ketegorizaciju ugroženosti vrste jednostavno se dolazi do podatka o stepenu ugroženosti taksona i omogućava se sprovođenje programa zaštite. Pregled kategorija ugroženosti vrsta prema IUCN-u

EX-Izumrli
Takson je izumro kada ne postoji osnovana sumnja da je posljednji primjerak mrtav. U ovoj kategoriji nalazi se ogroman broj vrsta koje su nedavno izumrle uslijed različitih uzroka.

EW-Iščezli u prirodi
Takson je iščezao u prirodi kada je poznato da opstaje jedino u kulturi, u zatočeništvu ili kao naturalizovana populacija znatno izvan granica prethodnog rasprostranjenja. Pretraživanja terena na kojima vrste egzistiraju, u određenim periodima godine je osnovni pokazatelj.

CR-Krajnje ugrožen
Takson je krajnje ugrožen kad je suočen sa izgledom najviše vjerovatnoće nestajanja u prirodi u najbližoj budućnosti. To se procjenjuje na osnovu nekoliko kriterijuma:
> redukcije brojnosti populacije za najmanje 80% u periodu od zadnjih 10 godina ili tokom poslednje tri generacije;
> procjenom da takson zauzima površinu manju od 100 km², ili ako je zauzeta površina manja od 10 km²;
> ako je uočena izrazita fragmentacija populacije ili pojava lokalnosti, produženo opadanje ili ekstremno kolebanje prostora u kome se takson pojavljuje, zauzete površine, kvaliteta staništa, broja lokalnosti ili subpopulacija i broja zrelih jedinki;
> ukoliko populacija broji manje od 250 zrelih jedinki, a procjenjeno je produženo opadanje za najmanje 25% u toku tri godine ili jedne generacije;
> ako je procjenjeno produženo opadanje broja zrelih jedinki i strukture populacije u vidu izrazite fragmentacije, odnosno, ako se sve jedinke nalaze u jednoj jedinoj subpopulaciji;
> ako populacija broji manje od 50 zrelih jedinki;
> ukoliko se pretpostavi da je vjerovatnoća nestajanja u prirodi veća od 50% u narednih 10 godina tj. u naredne tri generacije.

EN-Ugrožen
Takson je ugrožen ukoliko se suočava sa visokim rizikom od nestajanja u prirodi u bliskoj budućnosti. Kriterijumi kojima se ovo potvrđuje su:
> redukcija brojnosti populacije za najmanje 50% u poslednjih 10 godina ili u toku tri zadnje generacije;
> ukoliko takson zauzima prostor manji od 5.000 km², ili ako je zauzeta površina manja od 500 km²;
> ako je uočena izrazita fragmentacija populacije ili utvrđeno postojanje na samo pet mjesta, produženo opadanje ili ekstremno kolebanje prostora u kome se takson pojavljuje, zauzete površine, kvaliteta staništa, broja lokalnosti ili subpopulacija i broja zrelih jedinki;
> ako je utvrđeno da populacija broji manje od 2.500 zrelih jedinki a procjenjeno je produženo opadanje za najmanje 20% u toku pet godina ili dvije generacije;
> ako je uočeno produženo opadanje broja zrelih jedinki i strukture populacije u obliku izrazite fragmentacije odnosno, ako se sve jedinke nalaze u jednoj jedinoj subpopulaciji;
> ako populacija broji manje od 250 zrelih jedinki;
> procjena da je vjerovatnoća nestajanja u prirodi veća od 20% u narednih 20 godina odnosno u narednih pet generacija.

VU-Ranjivi
Takson je ranjiv kad se suočava sa visokom vjerovatnoćom nestajanja u prirodi, a što se procjenjuje na osnovu sljedećih kriterijuma:
> uočenom redukcijom brojnosti populacije za najmanje 20% u toku poslednjih 10 godina ili u poslednje tri generacije;
> procjenom da je veličina prostora na kome se takson pojavljuje manja od 20.000 km², ili je zauzeta površina manja od 2.000 km²;
> ukoliko je uočena izrazita fragmentacija populacije ili pojava postojanja na samo pet mjesta (lokalnost), produženo opadanje ili ekstremno kolebanje prostora u kome se takson pojavljuje, zauzete površine, kvaliteta staništa, broja lokalnosti ili subpopulacija i broja zrelih jedinki;
> ukoliko populacija broji manje od 10.000 zrelih jedinki a procjenjeno je produženo opadanje za najmanje 10% u toku 10 godina ili tri generacije;
> ako je uočeno produženo opadanje broja zrelih jedinki i strukture populacije u vidu izrazite fragmentacije odnosno ako se sve jedinke nalaze u jednoj jedinoj subpopulaciji;
> ukoliko je populacija vrlo mala (procjene da broji manje od 1.000 zrelih jedinki) ili usko rasprostranjena, tj. izrazito sužena u pogledu zauzete površine (obično ispod 100 km²) ili broja lokalnosti (manje od 5);
> procjena da je vjerovatnoća najmanje 10% da će populacija isčeznuti iz prirode u narednih 100 godina;

LR-Niska vjerovatnoća opasnosti
Taksoni uvršteni u ovu kategoriju dijele se na tri grupe:
> Zavisni od zaštite(CD) - ukoliko bi program očuvanja i zaštite bio okončan, takson bi mogao biti uvršten u neku od gore pomenutih kategorija;
> Skoro ugroženi (NT) - taksoni koji nisu uvršteni u program zaštite, ali se nalaze blizu kategorije osjetljivih;
> Posljednja briga (LC) - taksoni koji nisu određeni kao zavisni od zaštite ni kao skoro ugroženi.
DD-Bez dovoljno podataka
Taksoni koji ovde pripadaju nisu uvršteni ni u jednu kategoriju zbog nedovoljno podataka o stanju populacije, abundaciji, i arealu.

NE-Neopredjeljen
Takson je neopredjeljen ukoliko još uvijek nije podvrgnut kriterijumima za procjenu njegovog statusa zaštite.

1.5. MEĐUNARODNA ISKUSTVA U ZAŠTITI PRIRODNIH PODRUČJA

U razvijenom svijetu se uveliko primjenjuje kriterij po kome se civilizacijska zrelost jednog naroda, između ostalog, mjeri i njegovim odnosom prema prirodnoj i kulturno-historijskoj baštini. Sve zemlje EU su donijele zakonske mjere za zaštitu određenih lokacija koje su značajne za konzervaciju prirode kao „zaštićena područja“. Zaštićena područja predstavljaju ključni instrument prilikom zaštite zona sa značajnim i/ili ugroženim biodiverzitetom i prirodnom baštinom. Prema Svjetskoj organizaciji za zaštitu prirode (The World Conservation Union - IUCN) zaštićeno područje se defnira kao: „Područje kopna i/ili mora koje je posebno posvećeno zaštiti i održavanju biološke raznolikosti, kao i prirodnih i sa njima povezanih kulturnih resursa, a kojim se upravlja putem zakonskih ili drugih efektivnih mjera“.

Slika 2 – Udio IUCN kategorisanih i nekategorisanih (BK) područja u odnosu na ukupnu površinu i broj zaštićenih područja u svijetu (UN lista zaštićenih područja, - IUCN / UNEP World Conervation Monitoring Centre 2003)
slika
slika

1.5.1. KATEGORIZACIJA ZAŠTIĆENIH PRIRODNIH PODRUČJA

U zavisnosti od svojih prirodnih i teritorijalnih karakteristika postoji više vrsta zaštićenih područja koja se razlikuju po vidu (režimu) zaštite koji se u njima sprovodi. Također, u mnogim državama su prisutne različite kategorizacije režima zaštićenih područja. Prema IUCN-u, koji je najrelevantnija međunarodna organizacija za zaštitu prirode, postoji šest, odnosno sedam kategorija zaštićenih područja, obzirom da se prva kategorija dijeli na dvije kategorije.
Ia kategorija: strogi prirodni rezervat - predodređena samo za naučna istraživanja i/ili praćenje okoliša;
Područje koje posjeduje neke izvanredne ili reprezentativne ekosisteme, geološke ili fziološke karakteristike i/ili vrste dostupno prevenstveno za naučna istraživanja i/ili ekološki monitoring.
Ib kategorija: zona divljine – namjenjen uglavnom za zaštitu divljine;
Velika zona neprominjenog ili neznatno promijenjenog kopna (i/ili mora), koja zadržava svoja prirodna obilježja i uticaj, bez permanentne ili značajne habitacije, kojom se upravlja na način koji omogućava očuvanje njenih prirodnih uslova.
II kategorija: nacionalni park – zaštićeno područje određeno za zaštitu ekosistema i rekreaciju;
Prirodna površina kopna (i/ili mora) namjenjena za a) zaštitu ekološkog integriteta jednog ili više ekosistema za sadašenje i buduće generacije, b) isključenje eksploatacije ili radnji koje nisu u skladu sa namjenom svrhe zone i c) pružanje osnova za duhovne, naučne, obrazovne, rekreacijske i posjetiteljske mogućnosti, pri čemu one moraju biti ekološki i kulturološki kompatibilne.
III kategorija: spomenik prirode – zaštićeno područje za konzervaciju specifčnih prirodnih pojava;
Površina koja sadrži jedan ili više specifčnih prirodnih (i/ili kulturnih) odlika koje su od izuzetnog značaja uslijed nasljeđene rijetkosti, reprezentativnosti ili estetskih kvaliteta ili kulturnog značaja.
IV kategorija: habitat (zona upravljanja staništima / vrstama) – zaštićeno područje određeno samo za konzervaciju i intervencije u upravljanju područjem;
Površina kopna (i/ili mora) koja je predmet aktivne intervencije u svrhu upravljanja kako bi se osiguralo održanje staništa i/ili kako bi se ispunili zahtjevi određenih vrsta.
V kategorija: zaštićeni pejzaž (morsko područje) – zaštićena područja karakteristična po prirodnoj ljepoti namjenjena konzervaciji i rekreaciji (zaštićeni krajolik, park šuma, park prirode, regionalni park i memorijalno područje);
Površina kopna, sa obalom i morem gdje je to podesno, gdje su interakcije ljudi i prirode u toku vremena stvorile zonu izraženog karaktera sa značajnim estetskim, ekološkim (i/ili kulturnim) vrijednostima, i često sa visokim biodiverzitetom. Očuvanje integriteta ovih tradicionalnih interakcija je od vitalnog značaja za očuvanje, održavanje i evoluciju jedne ovakve zone.
VI kategorija: zaštićeno područje prirodnih resursa – zaštićeno područje namjenjeno uglavnom za održivo upravljanje prirodnim resursima (npr. gazdovanje resursima zaštićenog područja);
Zona koja dominantno sadrži nemodifcirane prirodne sisteme, čijim se upravljanjem osigurava dugoročna zaštita i održanje biodiverziteta, omogućavajući u isto vrijeme održivi protok prirodnih proizvoda i usluga kako bi se zadovoljile i potrebe lokalne zajednice.

Tabela 3. Broj i površina zaštićenih prirodnih područja u pojedinim regionima (UN lista zaštićenih područja, - IUCN / UNEP World Conervation Monitoring Centre 2003.)

slika

1.5.2. NACIONALNI PARKOVI
Najpoznatiji i najatraktivniji oblici zaštićenih područja su nacionalni parkovi (NP). Razlozi za to su u činjenicama da se radi o teritorijalno velikim prostorima, sa visokim estetskim, biološkim i drugim vrijednostima, a kojima je fzički pristup, odnosno posjet veoma lako omogućen. Uostalom, sama defnicija IUCN-a kaže da se NP utvrđuje sa ciljem zaštite prirodnih područja od izuzetne vrijednosti, nacionalnog i međunarodnog značaja za duhovne, naučne, edukativne, rekreativne ili turističke svrhe. Međutim, još uvijek se mogu čuti pitanja o tome kakve su koristi od uspostavljanja nacionalnih parkova. Po mišljenju eksperata koristi su višestruke:
♦ Zaštitne: trajna zaštita biodiverziteta kao i ostalog prirodnog i kulturno istorijskog naslijeđa;
♦ Ekonomske: promjena sticanja dohodka, odustajanje od kratkoročnih ekonomskih interesa, novi duh „pozitivnog šumarstva“, novi menadžment prostora, atmosfera samoodrživosti;
♦ Razvojne: napuštanje stereotipa donosi različite mogućnosti zapošljavanja lokalnog stanovništva u turizmu (tranzitni, seoski, naučni, zdravstveni ...), proizvodnji zdrave hrane, servisi u funkciji parka (rendžeri, vodiči, uprava parka), komunkacije sa svijetom;
♦ Političke: internacionalizacija, smanjenje ksenofobije kao posljedice rata, prevazilaženje nacionalnih tenzija;
♦ Sociološke: porast osjećanja samopoštovanja, senzibilizacija stanovništva;
♦ Obrazovne: stvaranje uslova za znanstveni rad, interakcija sa obrazovnim i znanstvenim ustanovama.
Model zasnivanja nacionalnih parkova prema IUCN (50 % evropskih zemalja je prihvatilo ovaj model):
1. zona jezgra (apsolutna zaštita)
2. rekreativna zona (regulirano rekreativno korištenje)
3. zona tradicionalnog korištenja (ograničeno gazdovanje)
4. zona održivog korištenja (ekonomsko korištenje prostora)
Zaštićena područja su jedan od najčešće korištenih alata u konzervaciji prirode. Načini i oblici zaštite variraju od zemlje do zemlje i određeni su nacionalnim zakonskim aktima. Pored toga postoji veliki broj međunardnih sporazuma, konvencija i dokumenata koji uređuju oblast prirode. Svjetska unija za zaštitu prirode (IUCN) ima dugoročni cilj, a to je da svaka zemlja treba staviti pod zaštitu minimalno 10% svoje teritorije. U većini država se provode nacionalne akcije za zaštitu prirode ovisno o tome koliko je javnost zainteresirana ali i o tome koliki su stvarni prirodni potencijali koji trebaju zaštitu. Stoga u Evropi postoje značajna odstupanja između nekih zemalja. Uglavnom se mogu izdvojiti tri vrste aktivnosti koje se poduzimaju na konzervaciji prirode:
- Aktivnosti za zaštitu vrsta;
- Aktivnosti na zaštiti posebnih zona;
- Aktivnosti namjenjene usklađivanju konzervacije prirode i strategija različitih ekonomskih sektora;

Tabela br 4 - Prikaz ukupne površine zaštićenih područja u zemljama bližeg okruženja
(UN lista zaštićenih područja, - IUCN / UNEP World Conervation Monitoring Centre 2003.)

Država..............Površina zaštićenih područja (ha).............Postotak od ukupne površine države
Makedonija..........................257.100.............................................7,9 %
Slovenija.............................202.500.............................................7.4 %
Hrvatska..............................565.400............................................6,9 %
Srbija..................................534.232............................................6.4 %
Crna Gora.............................108.716............................................ 7,8 %

Danas u svijetu egzistira više od 1.050 zaštićenih područja u rangu nacionalnog parka sa preko 256 miliona hektara. Svijest o potrebi očuvanja i zaštite visoko vrijednih prirodnih prostora pojavila se prvo u SAD-u gdje je 1872. g. država osnovala prvi nacionalni park Yellowstone. U Evropi je prvi nacionalni park osnovan 1909. g. u Švedskoj, potom 1914. g. u Švicarskoj, a nakon toga se mreža nacionalnih parkova (ali i ostalih vrsta zaštićenih područja) u Evropi naglo širi i razvija. Do 1939. godine u Evropi je postojao 31 nacionalni park u 15 zemalja. Danas pojedine zamlje Evrope imaju veliki broj nacionalnih parkova (Finska 32, Švedska 25, Rusija 22, itd.) dok neke imaju tek po jedan nacionalni park (Portugal, Latvija, Slovenija). Razvojne mogućnosti koje se pružaju lokalnom stanovništvu su sve veće što jasno dokazuju pozitivna iskustva širom svijeta. Primjera radi navodimo podatke o godišnjem broju posjetilaca određenih nacionalnih parkova: Plitvička jezera 800.000, Bayerische Wald 1,5 miliona, Hohe Tavern 4,5 miliona, nacionalni parkovi u SAD-u preko 120 miliona.
slika

2. ZAŠTITA PRIRODE U BOSNI I HERCEGOVINI

Nesumnjivo je da Bosna i Hercegovina ima veliki broj prirodnih vrijednosti koje zaslužuju, odnosno imaju potrebu da budu zaštićeni nekim od vidova zaštite. Nažalost, još uvijek ne postoji dovoljno funkcionalan sistem zaštite koji bi obezbijedio da se rijetke i ugrožene vrste i visokovrijedni prirodni pejzaži stave u funkciju zaštite, odnosno da se sa njima postupa u skladu sa principima održivog razvoja. U predratnim vremenima je postojao sistem zaštite koji je, uprkos svemu, bio koliko – toliko funkcionalan, ali površina zaštićenih područja, kao i broj zaštićenih vrsta, bila je izuzetno mala. Da stanje bude gore po prirodu danas je situacija čak i nepovoljnija kada se uzme u obzir činjenica da sistemska zaštita biljnih i životinjskih vrsta (izuzev zaštite područja) u praksi ne postoji te da je površina pod zaštitom čak i manja nego što je to bila u ranijem sistemu. Iako su još 2002. i 2003. godine u Republici Srpskoj (RS) i Federaciji Bosne i Herecegovine (FBiH) usvojeni prihvatljivi zakoni o zaštiti okoliša i prirode njihova primjena nije zadovoljavajuća. Tome znatno doprinosi nepostojanje većine potrebnih podzakonskih akata koji bi omogućili i praktičnu primjenu zakona. Imajući u vidu dosadašnju dinamiku usvajanja podzakonskih akata možemo zaključiti da će se na njihovo kompletiranje itekako sačekati.
Posebno je alarmantna situacija sa zaštitom vrsta i zaštitom područja obzirom da pri resornom ministarstvu zaduženom za okoliš u FBiH ne djeluje tzv. agencija za zaštitu prirode (u RS-u djeluje). Ovakva agencija je praktično djelovala sve do prije nekoliko godina (Zavod za zaštitu kulturnog i prirodnog naslijeđa BiH) i njene aktivnosti su, pored zaštite kulturno-historijskog naslijeđa, bile uglavnom usmjerene na poslove zaštite prirode. Danas je očigledno da resorna entitetska ministarstva nemaju dovoljno vlastitih kapaciteta, ali ni razumijevanja od strane ostalih relevantnih institucija, da bi kvalitetno obavljali pomenute poslove.
Generalno, u Bosni Hercegovini je svijest o zaštiti okoline i prirode na veoma niskom nivou. Sa jedne strane radi se o nedostatku osnovne kulture i nedovoljnoj educiranosti dok sa druge strane kod određenog sloja stanovništva postoji jasna želja za sticanjem profta raznim neprihvatljivim sredstvima pri čemu se ne preza ni od najradikalnijih zahvata u okoliš. Nepostojanje kvalitetnog pravnog sistema omogućava, odnosno dozvoljava radnje koje bi trebale biti sankcionisane po već postojećim zakonima bez da postoje odredbe o zaštiti određenih područja. Također, već zaštićena područja nisu nikakav garant da će priroda u njima biti očuvana u skladu sa vidom zaštite koja bi trebala da egzistira na tom području. Klasičan primjer je Prokoško jezero koje je od strane bivše države proglašeno kao rezervat prirode još davnih šezdesetih godina prošlog stoljeća te je od 2004. ponovo proglašeno zaštićenim po novom federalnom zakonu o zaštiti prirode. Međutim, to nije ni najmanje popravilo aktualnu situaciju pa se divlja gradnja, kao najveći problem ovog područja, nastavila i dalje, a nije došlo ni do saniranja područja i uklanjanja bespravno sagrađenih objekata. Drugi primjer se odnosi na Blidinje jezero na Čvrsnici koje je postalo poligon za gradnju neprimjerenih vikend naselja, a također se radi o zaštićenom području. Negativnih primjera ima veoma mnogo i teško ih je sve i nabrojati. Međutim, ostaje nam nada da će vlasti i javnost BiH što prije prepoznati važnost zaštite prirode i zaštićenih područja pogotovo imajući u vidu da je sektor zaštite okoline jedan od visoko rangiranih prioriteta Evropske unije u procesu integracije.

2.1. PRIRODNE VRIJEDNOSTI BOSNE I HERCEGOVINE

U skladu sa principima Konvencije o biološkoj raznolikosti, biodiverzitet BiH se temelji na raznolikosti gena, raznolikosti vrsta i raznolikosti ekosistema i pejzaža. Specijski diverzitet (diverzitet vrsta) odlikuje se najvišim stupnjem endemičnosti na prostoru Evrope. Osim specijske, diverzitet BiH se odlikuje i izuzeno visokim stupnjem pejzažne raznolikosti u koju su integrirani i svi oblici geološke i biološke različitosti u najširem smislu. Bosna i Hercegovina je bogata biološkom raznolikošću, između ostalog, iz razloga što pripada trima različitim geološkim i klimatskim regijama:
- Mediteranska regija,
- Eurosibirska-boreoamerička regija,
- Alpska-visokonordijska regija.
Upravo na području BiH nalaze se brojni razvojni endemni centri, te centri reliktnosti – refugijumi tercijarne fore i faune, koja se upravo u specifčnim klimatskim uvjetima održala i do danas. Uzevši u obzir broj vrsta (S) i relativno malu površinu zemlje (A) – S/A odnos – Bosna i Hercegovina spada među najbogatije zemlje u Evropi. Čak 30% ukupne endemične fore Balkana (1.800) vrsta se nalaze u BiH. BiH također raspolaže izuzetno visokim stepenom diverziteta biotopa. Tome doprinosi specifčna orografja, geološka podloga, hidrologija i ekoklima.
Tabela 6, Procjena diverziteta u BiH prema skupinama (Strategija zaštite okoliša FBiH, 2007.)
Broj Skupina
1. 1100 vrsta alga
2. 500 vrsta mahovina
3. 70 vrsta papratnjača
4. 4100 vrsta sjemenača
5. Više od 100 vrsta riba
6. 20 vrsta vodozemaca
7. 35 vrsta gmizavaca
8. 320 vrsta ptica
9. 80 vrsta sisara
10. Oko 10 000 vrsta beskičmenjaka
11. Oko 1400 vrsta gljiva
12. Oko 300 vrsta lišajeva
13. više hiljada nedovoljno poznatih prokariota

Geološka raznolikost predstavlja raznovrsnost formi stijena i njihovih konstituenata minerala, reljefa, hidrogeoloških oblika i drugih determinanti stvarnih i potencijalnih biotopa određenog prostora. Imajući u vidu površinu zemlje, te broj do sada utvrđenih geoloških rariteta, BiH spada u red najraznovrsnijih zemalja u Evropi. Iako pod izraženim antropogenim uticajem georaznolikost je još uvijek lokalno očuvana pa je treba staviti pod odgovarajući sistem održivog upravljanja. Geološka raznolikost Federacije BiH je temeljna determinanta visokog stepena raznolikosti staništa, odnosno biotopa.
Kao posljedica koegzistencije i visokog nivoa interakcija između biološke i geološke raznolikosti, na čitavom prostoru BiH je prisutan i visok stepen pejzažnih raznolikosti. Uvažavajući biogeografske i fzičko-geografske specifčnosti mogu se razlikovati slijedeći tipovi pejzaža:
- Mediteranski pejzaži,
- Supramediteranski pejzaži,
- Mediteransko-montani pejzaži,
- Pripanonski pejzaži,
- Planinski pejzaži;
Poseban pečat unikatnosti prostoru BiH daju specifčni pejzaži koji su karakteristični za ukupni diverzitet i prema kojima se vrši identifkacija ekosistema sa visokim prirodnim vrijednostima:
1. Visokoplaninski pejzaži sa dominacijom ekosistema planinskih livada ili rudina, planinskih
točila ili sipara, pukotina stijena, baziflnih treseta, te pretplaninskih ekosistema klekovine
bora, bukve, munike, smrče i jele;
2. Raznoliki i polidominantni pejzaži u refugijumima Bosne i Hercegovine:
a. pejzaži reliktnih borovih šuma na dolomitima i ofolitskoj zoni sa ekosistemima ilirskog bora, munike,
b. pejzaži reliktno-refugijalnih ekosistema u kanjonima i klisurama Une, Sane, Neretve, Bosne i Drine, u kojima je sadržan najveći diverzitet ekosistema, zajednica, staništa, vrsta, te geoloških formi;
3. Močvarni pejzaži (Hutovo Blato, Buško Blato, Bardača), planinska jezera Kupreške visoravni, Bjelašnice, Prenja, Čvrsnice, Šatora, te močvarna planinska područja u obliku ostrva (Vranica, Zvijezda).
4. Složeni ekosistemi kraških polja i polja u kršu (Grahovsko, Livanjsko, Glamočko, Kupreško, Šuićko, Grudsko, Posuško, Dugo polje, Mostarsko blato, Ljubuško, Stolačko i zapadni dio Popovog polja sa hidrogeološkim i morfološkim fenomenom – pećinom Vjetrenicom)
Na osnovu Strategije zaštite okoliša FBiH generalno se mogu izdvojiti sljedeće karakteristike biološke i pejzažne raznolikosti:
- visok stepen specijske, genetičke i ekosistemske raznolikosti;
- visok stepen očuvanosti cjelina pejzažne raznolikosti od evropskog i globalnog značaja;
- značajan stepen promjena u odnosu na distribuciju i sastav klimatogenih ekosistema;
- izražen trend gubitka biološke i pejzažne raznolikosti, uslovljen antropogenim uticajima;
Prirodno naslijeđe BiH podrazumijeva dijelove prirodnog okoliša koji su izdvojeni i prepoznati kao područja od visokog značaja te kao takvi zaštićeni zakonskim aktima. Ukupna površina pod zaštitom je veoma niska i ne odgovara prirodnim potencijalima koje BiH posjeduje. Čak ni ona područja koja posjeduju određeni stepen zaštite ne ostaju pošteđena raznih antropogenih destruktivnih aktivnosti. Stoga nije rijetkost da se u zaštićenim područjima, pod isprikom „održivog“ razvoja, grade energetski objekti, otvaraju kamenolomi, vrše neprimjerene sječe itd.

Slika br. 3 – Područja pod pritiscima antropogenih (ljudskih) djelatnosti
(NEAP BiH 2003.)
slika

Osnovni elementi koji utiču na gubitak biološke raznolikosti su:
- konverzija staništa,
- prekomjerna eksploatacija prirodnih resursa,
- zagađenje,
- invazivne vrste,
- uticaj klimatskih promjena,
- ekološka svijest.
Istovremeno, značajan stepen ugroženosti biološke i pejzažne raznolikosti ogleda se kroz sljedeće identifcirane karakteristike:
- kritično ugrožene vrste / staništa / ekosistemi / pejzaži od lokalnog i globalnog značaja;
- staništa i ekosistemi sa velikim brojem endemičnih i reliktnih vrsta ili ugroženih vrsta ili sa visokom stopom bogatstva biološke raznolikosti;
- ekosistemi sa značajnom ekonomskom i ekološkom vrijednošću;
- pejzaži sa značajnom biološkom i kulturnom raznolikošću;

2.2. INSTITUCIONAlNI OKVIR ZAŠTITE OKOLINE U BIH

Na temelju Ustava Bosne i Hercegovine, upravljenje okolišem nije institucionalizirano na nivou države, nego je u okviru organizacione strukture vlada entiteta koje imaju ministarstva koja se bave problematikom okoliša. U Federaciji BiH nadležnost po pitanju zaštite okoliša najvećim dijelom pripada Federalnom ministarstvu turizma i okoliša, ali i drugim institucijama:
> Federalno ministarstvo prostornog uređenja,
> Federalno ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva,
> Federalno ministarstvo energetike, rudarstva i industrije,
> Federalni zavod za geologiju,
> Federalni meteorološki zavod,
> J.P. za Vodno područje slivova rijeke Save,
> J.P. za Vodno područje slivova Jadranskog mora;
U Republici Srpskoj nadležnost uglavnom pripada Ministarstvu za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju, ali i drugim institucijama:
> Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede,
> Ministarstvo privrede, energetike i razvoja,
> Republički hidrometeorološki zavod,
> Institut za ekologiju, zaštitu na radu i zaštitu od požara (Banja Luka),
> Pravna lica koja su dobila licencu za obavljanje djelatnosti iz oblasti okoliša;
U distriktu Brčko politika zaštite okoliša je u direktnoj nadležnosti Vlade Distrikta preko sektora za komunalne djelatnosti i sektora za poljoprivredu i šumarstvo. U FBiH je dio odgovornosti upravljanja okolišem i u nadležnosti kantonalnih ministarstava. Poslove zaštite prirode iz nadležnosti kantona vrši kantonalno ministarstvo nadležno za poslove okoliša.
Iako u Bosni i Hercegovini ne postoji državna agencija koja bi se bavila pitanjima okoliša, Vlade Entiteta su sarađivale po pitanju zajedničkih interesa kroz Koordinacioni odbor za okoliš koji je formiran sredinom 1998. godine. Osnivanjem međuentitetskog tijela za zaštitu okoliša 2006. godine prestao je sa radom Koordinacioni odbor za okoliš, a treba spomenuti da od 2002. g. na nivou BiH, postoji i Upravni komitet za zaštitu okoliša i održivi razvoj.
Prema Zakonu o ministarstvima i upravi BiH, Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH je odgovorno (u saradnji sa entitetskim ministarstvima) za izvršavanje međunarodnih okolinskih obaveza na području BiH. Zakonom o ministarstvima i drugim tijelima uprave BiH (Službeni glasnik BiH br. 5/03) se ovom ministarstvu daje izmedju ostalog “nadležnost za prirodne resurse, energetiku i okoliš”.
Ustvari, ja volim sjediti kraj vode i gledati u vodu.
Štapove nosim da bi me zvali ribolovcem, a ne "budalom koja gleda u vodu".

by Kapo Senad :mrgreen:
Avatar
senad
Potpredsjednik U.G. "Bistro!"
 
Postovi: 3350
Učlanjen/a: 20 jun 2006, 17:05
Lokacija: Sarajevo


Re: Zaštita prirode - MEĐUNARODNI STANDARDI I STANJE U BiH

PostPostao/la senad » 30 avg 2009, 15:54

2.3.1. MEĐUNARODNI SPORAZUMI IZ OBLASTI ZAŠTITE OKOLINE KOJIMA JE PRISTUPILA BOSNA I HERCEGOVINA

> Konvencija o prekograničnom zagađivanju zraka na velikim udaljenostima - 1994.
> Protokol uz Konvenciju o prekograničnom zagađivanju zraka na velikim udaljenostima
> iz 1979. godine, o dugoročnom fnansiranju programa saradnje za praćenje i procjene prekograničnog prenosa zagađujućih tvari u zraku na velike daljine u Evropi (EMEP) -1994.
> Bečka konvencija o zaštiti ozonskog omotača - 1994.
> Montrealski protokol o supstancama koje oštećuju ozonski omotač (izmjene i dopune) -2003.
> Okvirna Konvencija Ujedinjenih nacija o klimatskim promjenama - 2000.
> Međunarodna konvencija o zaštiti biljaka - 2003.
> Konvencija (UN) o biološkoj raznolikosti - 2002.
> Konvencija o močvarama od međunarodne važnosti, osobito kao stanište ptica močvarica - 2001.
> Konvencija o uspostavljanju Organizacije za zaštitu evropskih i mediteranskih biljaka -2005.
> Konvencija o pomoći u slučaju nuklearne nesreće ili radiološke katastrofe - 1994.
> Konvencija o ranom obavještavanju o nuklearnim nesrećama - 1994.
> Konvencija o saradnji na zaštiti i održivoj upotrebi rijeke Dunav (Konvencija o zaštiti rijeke Dunav) - 2004
> Konvencija o zaštiti Sredozemnog mora od zagađivanja - 1978.
> Protokol o zaštiti Mediterana od zagađivanja sa kopna - 1998.
> Protokol o posebno zaštićenim područjima i biološkoj raznolikosti Mediterana - 1998.
> Protokol o sprječavanju zagađenja Sredozemnog mora potapanjem otpadnih i drugih tvari s brodova i aviona - 1998.
> Protokol o saradnji u borbi protiv zagađenja Sredozemnog mora naftom i drugim štetnim tvarima u slučajevima opasnosti - 1998.
> Međunarodna konvencija o sprečavanju zagađivanja mora naftom - 1994.
> Međunarodna konvencija o zaštiti od zagađivanja sa brodova - 1994.
> Konvencija o sprečavanju zagađivanja mora otpacima i drugim tvarima - 1995.
> Bazelska konvencija o nadzoru prekograničnog prometa opasnog otpada i njegovom odlaganju - 2000.
> Konvencija UN o suzbijanju desertifkacije u zemljama pogođenim jakim sušama i/ili desertifkacijom, posebno u Africi - 2002.
> Kyoto Protokol - 2007;
(CŽS, Životna sredina u propisima i planovima u BiH, 2007.)

2.3.2. MEĐUNARODNI SPORAZUMI IZ OBLASTI ZAŠTITE PRIRODE KOJIMA BOSNA I HERCEGOVINA JOŠ NIJE PRISTUPILA

> Protokol o biološkoj sigurnosti unutar Konvencije Ujedinjenih naroda o biološkoj raznolikosti;
> Protokol o smanjivanju acidifkacije, eutrofkacije i prizemnog ozona;
> Konvencija o zabrani razvoja, proizvodnje i stvaranju zaliha bakterioloških (bioloških) i toksičnih oružja i njihovo uništenje;
> Štokholmska konvencija o trajnim organskim zagađivačima;
> Konvencija o međunarodnoj trgovini ugroženim vrstama divlje fore i faune;
> Protokol o biološkoj sigurnosti unutar Konvencije Ujedinjenih naroda o biološkoj raznolikosti;
> Konvencija o zaštiti evropskih divljih vrsta i prirodnih staništa (Bernska konvencija);
> Konvencija o zaštiti svjetske kulturne i prirodne baštine;
> Konvencija o očuvanju migracijskih vrsta divljih životinja;
> Međunarodna konvencija o zaštiti ptica;
> Evropska konvencija o zaštiti životinja za klanje;
> Evropska konvencija o zaštiti životinja za uzgoj;
> Konvencija o pristupu informacijama, sudjelovanju javnosti u donošenju odluka i pristupu pravosuđu u okolišnim pitanjima (Arhuska konvencija);
> Konvencija o ribolovu u vodama Dunava;
> Sporazum o uspostavljanju Generalnog vijeća za ribarenje za Mediteran;
> Konvencija o ribolovu i o očuvanju bioloških bogatstava otvorenog mora;
> Konvencija o kontinentalnim podvodnim grebenima/sprudovima;
> Konvencija o sprečavanju zagađivanja mora otpacima i drugim tvarima;
> Sporazum o mjerama zaštite morskih račića-kozica, jastoga, škampa i rakova u velikim dubinama mora;
(CŽS, Životna sredina u propisima i planovima u BiH, 2007.)

2.3.3. KONVENCIJA O BIOLOŠKOJ RAZNOLIKOSTI

Konvencija o biološkoj raznolikosti donešena je na velikoj međunarodnoj konferenciji 1992. godine, a domaćin tog skupa je bio Rio de Janeiro (Brazil). Inače, ova konferencija Ujedinjenih nacija o zaštiti životne sredine i razvoju (UNCED) bila je najveća od svih ikad održanih konferencija Ujedinjenih nacija. Prisustvovalo je blizu 10.000 zvaničnih predstavnika iz oko 150 zemalja, uključujući i 116 nacionalnih političkih lidera. Konvencija je stupila na snagu 29.12.1993. g., dok je Bosna i Hercegovina pristupila 26.08.2002. g. a ratifcirana je 04.10.2002. godine. Ovo je temeljna konvencija koja je zacrtala novu koncepciju zaštite prirode, proširujući ovu djelatnost na očuvanje sveukupne biološke i krajobrazne raznolikosti i osiguranje održivog korištenja prirodnih dobara. Konvencija određuje biološku raznolikost kao raznolikost unutar vrsta, među vrstama i među ekološkim sistemima. Ona dakle obuhvaća sve oblike života koji u cjelini sami po sebi predstavljaju vrijednost koju treba očuvati, bez obzira posjeduju li još neke posebne vrijednosti koje im pripisuje čovjek. Konvencija uspostavlja očuvanje biološke raznolikosti kao temeljno međunarodno načelo u zaštiti prirode i zajedničku obavezu čovječanstva. Osnovni cilj konvencije je očuvanje i održivo korištenje biološke raznolikosti što podrazumijeva korištenje na način da se neće dugoročno osiromašiti živi svijet i njemu pripadajuća staništa nego će prirodni potencijal zemlje ostati na korištenje budućim generacijama. Principi biološke raznolikosti trebaju da budu osigurani unutar svake zemlje, ali isto tako i u okviru međunarodne saradnje, posebno imajući na umu da zemlje u razvoju posjeduju značajnu biološku raznolikost (što je od interesa za cijelu planetu), a razvijene zemlje posjeduju znanja o uticaju privrednog razvoja na prirodu i mogućnostima okolinski prihvatljivog razvoja, kao i o okolinski prihvatljivim tehnologijama. Obaveze potpisnica konvencije su sljedeće:
- uspostavljanje sistema zaštićenih oblasti;
- usvajanje i provođenje mjera za oporavak i rehabilitaciju ugroženih vrsta i za njihovo ponovno uvođenje u njihova prirodna staništa;
- regulisanje uslova korištenja bioloških resursa;
- promovisanje osjećaja za okolinu i održivi razvoj;
- upravljanje i kontrolisanje rizika povezanih sa upotrebom i oslobađanjem modifciranih živih organizama proizvedenih biotehnologijama i uspostavljanje mehanizama međunarodne saradnje, tehnološke saradnje i fnansijske pomoći zemljama u razvoju.

2.3. ZAKONSKA LEGISLATIVA IZ OBLASTI ZAŠTITE PRIRODE

U skladu sa Dejtonskim sporazumom, sva zakonska okolinska legislativa iz bivše SR BiH je zadržana i bila je na snazi sve do donošenja novih zakona. Sredinom 2003. godine u FBiH (u RS-u 2002. g.) donesen je set okolinskih zakona, među kojima se nalazi i Zakon o zaštiti prirode. Tekst ovih Zakona se zasniva na zakonodavstvu EU iz oblasti zaštite okoliša i na pristupu koji koriste EU i njene zemlje članice prilikom regulisanja i upravljanja zaštitom okoliša. Time su se u Bosni i Hercegovini željele stvoriti predpostavke za djelotvornu zaštitu okoliša u skladu sa najsavremenijim saznanjima i evropskim tendencijama.
Na ovaj način, dva bh. entiteta su dobila primarno zakonodavstvo u oblasti zaštite okoliša. Da bi se zakoni u potpunosti primjenjivali potrebno je uskladiti kantonalne zakone (u FBiH), te je potrebno donijeti niz podzakonskih akata.
Set ekoloških zakona:
1. Zakon o zaštiti okoliša (okvirni),
2. Zakon o zaštiti prirode,
3. Zakon o zaštiti voda,
4. Zakon o zaštiti zraka,
5. Zakon o upravljanju otpadom,
6. Zakon o fondu za zaštitu okoliša.
Kao što je to jasno iz samog naslova Zakon o zaštiti prirode uređuje pitanja iz oblasti zaštite i očuvanja prirode u najširem smislu. Zakonom o zaštiti prirode FBiH uspostavljen je novi koncept zaštite prirode u skladu sa Konvencijom Ujedinjenih naroda o biološkoj raznolikosti i drugim međunarodnim propisima, tj. uređuje se očuvanje biološke raznolikosti kroz zaštitu i očuvanje prirodnih staništa i divljih biljnih i životinjskih vrsta. Osim tradicionalne metode zaštite prirode uspostavljanjem zaštićenh područja, zaštita prirode proširuje se na cjelokupnu biološku i pejzažnu raznolikost, uključujući zaštitu staništa. Zaštita staništa predstavlja ujedno i preduslov za zaštitu biljnih i životinjskih vrsta koje obitavaju u tim staništima. Stanište je područje koje se razlikuje po geografskim, abiotičkim i biotičkim karakteristikama, koje sadrži odgovarajuće uslove za život određenog organizma, njegove populacije ili zajednica organizama unutar prirodnog sistema gdje postoje svi okolinski uslovi, neophodni za njihov opstanak i razvoj. Cilj zaštite staništa, koji je za područje Evrope naročito razrađen EU direktivom o zaštiti prirodnih staništa i divlje faune i fore iz 1992. godine (Direktiva o staništima), jeste dugoročno očuvati staništa važna za zaštitu prirode u Evropi (ugroženi rijetki stanišni tipovi na evropskom nivou) u tzv povoljnom stanju. Zaštita staništa Bosne i Hercegovine određena je Konvencijom o biološkoj raznolikosti (1992), Sveevropskom strategijom očuvanja biloške i pejzažne raznolikosti (1995), Nacionalnom strategijom i akcionim planom zaštite biološke i pejzažne raznolikosti BiH (NBSAP BiH 2008 - 2015), koja uključuje mjere očuvanja staništa, kao i entitetskim strategijama zaštite prirode.
Obzirom da je sadržaj ove publikacije prvenstveno fokusiran na tematiku zaštićenih područja, a ista je defnisana Zakonom o zaštiti prirode, tako ćemo navesti ciljeve tog zakona. Osnovni cilj donošenja Zakona o zaštiti prirode: određivanje uslova i načina obnove, zaštite i održivog razvoja pejzaža, prirodnih područja, biljaka, životinja i njihovih staništa, minerala i fosila, i drugih komponenti prirode, nadležnosti tijela koje vrše poslove zaštite prirode, opće i posebne mjere za zaštitu prirode, informacijski sistem, fnansiranje zaštite prirode, nadzor itd.
Do devedesetih godina prošlog stoljeća, zaštićena područja u Bosni i Hercegovini su kategorisana u skladu sa Zakonom o zaštiti kulturno - historijskog i prirodnog naslijeđa, prema kome su postojale slijedeće kategorije zaštite:
> Nacionalni park
> Park prirode
> Regionalni park
> Opšti (strogi) rezervat prirode
> Posebni (specijalni) rezervat prirode
> Spomenik prirode
> Memorijalna prirodna dobra
> Spomenik oblikovane prirode
Aktualni Zakon o zaštiti prirode FBiH podrazumijeva četiri (4) vida zaštićenih područja:
1. Zaštićeno područje prirode (Ia, Ib i IV kategorija IUCN-a);
2. Nacionalni park (II kategorija IUCN-a);
3. Spomenik prirode (III kategorija IUCN-a);
4. Zaštićeni krajolik (V kategorija IUCN-a).
Prva i druga kategorija zaštićenih područja su u nadležnosti federalnih vlasti dok su treća i četvrta u nadležnosti kantona na čijem području se nalaze.
Osnovna pitanja koja se uređuju zakonom o zaštiti prirode:
- Uspostavlja se sistem zaštite prirode koji je kompatibilan evropskim zakonima, standardima i praksi;
- Utvrđuje se sistem zaštite prirodnih vrijednosti, koji uključuje ne samo posebno zaštićene prirodne vrijednosti, već zaštitu cjelokupne biološke raznolikosti i raznolikosti krajolika;
- Uspostavljaju se temelji za održivo korištenje prirodnih dobara;
- Uspostavljanje među-entitetske i međunarodne saradnje;
- Uspostavljanje Crvene liste staništa i vrsta;
- Zaštita stanišnih tipova i ekoloških sistema;
- Uspostava ekološke mreže;
- Unos novih i nestalih vrsta;
- Proglašavanje zaštićenih prirodnih vrijednosti;
- Vođenje registra zaštićenih prirodnih vrijednosti;
- Uključivanje u evropski program zaštićenih područja - NATURA 2000;
- Upravljanje zaštićenim prirodnim vrijednostima (zaštićenim prirodnim područjima, nacionalnim parkovima, spomenicima prirode, zaštićenim pejzažima);
- Aktivnosti i njihova dejstva na zaštićenom području;
- Planiranje i organizacija zaštite prirode - Strategija zaštite prirode;
- Informiranje javnosti o stanju o zaštiti prirode i sudjelovanje javnosti u odlučivanju;
- Uspostava i vođenje informativnog sistema zaštite prirode;
- Koncepcija i sadržaj Zakona temelje se na propisima Evropske unije, međunarodnim konvencijama i protokolima;

Slika 4. Institucionalne nadležnosti u upravljanju zaštićenim područjima u BiH
slika
2.4.1. DEFINICIJE ZAŠTIĆENIH PODRUČJA PREMA DOMAĆEM ZAKONODAVSTVU

(Izvod iz Zakona o zaštiti prirode FBiH – 2003. g.) 1. Zaštita područja

Član 25.
Zaštićeno područje je dio kopna i/ili mora određeno radi zaštite i održavanja biološke raznolikosti, prirodnih i kulturnih resursa. Zaštićena područja su :
a) zaštićena prirodna područja ustanovljena u naučne svrhe ili radi zaštite divljine;
b) nacionalni parkovi ustanovljeni u svrhu zaštite ekosistema i rekreacije;
c) spomenici prirode ustanovljeni u svrhu očuvanja specifčnih prirodnih karakteristika,
d) zastićeni pejzaži ustanovljeni u svrhu očuvanja kopnenih pejzaža, priobalnih područja i rekreacije.

Član 26.
Zaštićena prirodna područja
Zaštićeno prirodno područje je:
a) kopneno ili priobalno područje sa izuzetnim ili reprezentativnim ekosistemima, geološkim ili fziološkim karakteristikama i/ili vrstama od izuzetne važnosti, a koriste se u naučne svrhe i/ili monitoring okoliša, ili
b) neizmjenjeno ili neznantno izmjenjeno kopneno i/ili priobalno područje velike površine, koje je zadržalo svoje prirodne karakteristike i uticaj, bez stalnog ili značajnog staništa ustanovljeno radi očuvanja prirodnih uvjeta, ili
c) kopneno i/ili priobalno područje izloženo aktivnoj intervenciji radi upravljanja s ciljem osiguranja održavanja staništa i/ili ispunjenja zahtjeva specifčnih vrsta.
Zaštićeno prirodno područje utvrđuje se s ciljem:
- očuvanja i neuznemiravanja staništa, ekosistema i vrsta, održavanja genetičkih resursa u dinamičnom stanju i stanju razvoja, održavanja utvrđenih ekoloških procesa, očuvanja strukturalnih karakteristika pejzaža ili stijena, očuvanja uzoraka iz prirodnog okoliša u naučne svrhe, monitoringa okoliša i obrazovanja, uključujući i područja koja nemaju pristup, svođenja uznemiravanja na minimum putem pažljivog planiranja i vršenja istraživanja i drugih odobrenih aktivnosti i ograničenje pristupa javnosti;
- osiguranja sadašnjim i budućim generacijama očuvanja prirodnih vrijednosti i kvaliteta okoliša, osoguranja pristupa javnosti i održavanje kvaliteta divljine,
- očuvanja i održavanja uvjeta staništa neophodnih za zaštitu značajnih vrsta, grupa vrsta, biotičkih zajednica ili fzičkih karakteristika okoliša, tamo gdje je potrebna određena ljudska intervencija za optimalno upravljanje; omogućavanja izvođenja naučnih istraživanja i monitoringa okoliša kao primarnih aktivnosti zajedno sa održivim upravljanjem resursa; određivanja područja radi obrazovanja javnosti i razumijevanja karakteristika staništa i upravljanja divljim biljnim i životinjskim svijetom, eleminiranja i sprečavanja eksploatacije u zaštićenim oblastima ili posjeta koje mogu uzrokovati promjene i oštećenja prirode; omogućavanja benifcija stanovništvu koje živi u zaštićenom području koje su u skladu sa drugim ciljevima upravljanja.

Član 27. Nacionalni park
Nacionalni park je prirodno kopneno i/ili priobalno područje određeno radi:
a) zaštite ekološkog integriteta jednog ili više ekosistema za sadašnje i buduće generacije;
b) isključivanja eksploatacije ili posjeta koje mogu uzrokovati promjene i oštećenja prirode,
c) osiguranja osnova za duhovne, naučne, obrazovne, rekreacione i posjetilačke svrhe.
Nacionalni park utvrđuje se s ciljem:
- zaštite prirodnih područja od izuzetne vrijednosti, nacionalnog i međunarodnog značaja
za duhovne, naučne, edukativne, rekreacione ili turističke svrhe; očuvanja izvornog
stanja biotičkih zajednica, genetičkih resursa i vrsta; osigunja ekološke stabilnosti i
raznolikosti; osiguranja korišćenja u inspirativne, edukativne, kulturne i rekreacione
svrhe, isključujući eksploataciju ili posjete koje mogu prouzrokovati promjene i oštećenja
prirode; održavanja ekoloških, geomorfoloških i estetskih karakteristika zbog kojih je
područje proglašeno zaštićenim.

Član 28 Spomenik prirode
Spomenik prirode je područje sa jednom ili više specifčnih prirodnih/kulturnih karakteristika od izuzetne ili jedinstvene vrijednosti zbog svojih prirodnih, reprezentativnih ili estetskih osobina ili kulturne važnosti.
Spomenici prirode utvrđuju se s ciljem :
- zaštite ili očuvanja trajnih prirodnih karakteristika od izuzetne važnosti, jedinstvenog ili značajanog kvaliteta i/ili spiritualnog značenja u skladu sa određenim ciljevima, pružanja mogućnosti za naučna istraživanja, obrazovanje, interpretaciju i procjenu od strane javnosti;
- otklanjanja i sprečavanja eksploatacije ili posjeta koje mogu dovesti do promjene i oštećenja prirode; omogućavanja benefcija stanovništvu koje živi na tom području koje su u skladu sa ciljevima upravljanja.

Član 29. Zaštićeni pejzaž
Pejzaž je kopneno ili priobalno područje nastalo međusobnim djelovanjem prirode i čovjeka sa izuzetnim estetskim, ekološkim i/ili kulturnim vrijednostima, i često sa velikom biloškom raznolikošću.
Zaštićeni pejzaž utvrđuje se s ciljem:
- održavanja usklađenosti međusobnog djelovanja prirode i kulture putem zaštite kopnenog i/ili priobalnog pejzaža i tradicionalnog korišćenja zemljišta, građenja, te društvenih i kulturnih manifestacija; izvođenja ekonomskih aktivnosti u skladu sa prirodom i očuvanjem kulturnog sistema zajednica; održavanja raznolikosti pejzaža i staništa, srodnih vrsta i ekosistema; eleminiranja i sprečavanja korišćenja zemljišta i aktivnosti koje nisu u skladu sa ciljevima upravljanja, omogućavanja rekreacije i turizma koje odgovara kategoriji područja; podsticanja naučnih i edukativnih aktivnosti za dobrobit stanovnista za duži vremenski period; učešća javnosti u zaštiti okoliša tog područja; omogućavanja benifcija kroz osiguranje prirodnih izvora (kao što su šume i ribe) i usluga (kao što su čista voda ili prihodi od turizma u cilju održive upotrebe tog područja) za lokalnu zajednicu.
Nakon stupanja na snagu Zakona o zaštiti prirode, slijedi izrada sekundarne legislative:
- Strategija o zaštiti prirode (čl. 19);
- Propis o proglašenju zaštićenog prirodnog područja i nacionalnog parka (čl. 30);
- Plan implementacije Strategije zaštite prirode (čl. 20);
- Posebni planovi upravljanja za svaki nacionalni park, zaštićeno prirodno područje (čl. 31);
- Ciljevi očuvanja područja i mjere zaštite – Program NATURA 2000 (čl. 33);
- Način i uslovi zaštite pejzaža van zaštićenih područja (čl. 21);
- Način izrade i vrste planova i projekata za zaštitu pejzaža (čl. 21);
- Sadržaj i metode vođenja registra zaštićenih područja (čl. 30, stav 14);
- Način izrade plana upravljanja zaštićenim područjem, sadržaj i nadležno tijelo za sprovođenje posebnih mjera upravljanja (čl. 31, stav 7);
- Propis o uspostavljanju sistema praćenja namjernog držanja i ubijanja zaštićenih životinja (čl. 35, stav 2);
- Propis o pokretanju mjera istraživanja ili očuvanja radi onemogućavanja da namjerno hvatanje ili ubijanje ima značajan negativan uticaj na vrste (čl. 35, stav 3);
- Propis o uspostavljanju i upravljanju informacionim sistemom za zaštitu prirode i vršenje monitoringa (čl. 39, stav 1);
- Uslovi pristupa zaštićenom području (čl. 42, stav 5).

2.4. ZAŠTIĆENI OBJEKTI PRIRODE U BIH

Zaštićena područja Bosne i Hercegovine, proglašena prije 1990. g., zauzimaju površinu od 30766 ha, što od ukupne površine (5120976 ha) iznosi oko 0,60 %. Na području BiH u periodu od 1954. godine zaštićeno je 16 strogih prirodnih rezervata, 9 prirodnih rezervata sa upravljanjem, 2 nacionalna parka, 5 specijalnih rezervata, 10 rezervata prirodnih predjela, 110 spomenika prirode, 1 zaštićeni pejzaž i 1 spomenik oblikovane prirode. Od zaštićenih područja, najveću ukupnu površinu zauzimaju nacionalni parkovi (20625 ha). Broj zaštićenih područja u odnosu na stepen biodiverziteta i druge prirodne vrijednosti Bosne i Hercegovine generalno je veoma mali, te je neophodno pripremiti i primijeniti potpuno novi pristup u upravljanju prostorima specijalne namjene. Pri tome se mora istaći i to da se zaštićenim područjima koja se već nalaze u bazi podataka ne upravlja shodno naučnim ekološkim principima.
Poslijeratnim zakonima koji se odnose na ovu oblast (Zakoni o zaštiti prirode FBiH i RS) nije jasno istaknuto preuzimanje (prekvalifkacija) ranije zaštićenih područja, te nisu utvrđene paralele prema međunarodnoj relevantnoj (IUCN) kategorizaciji. Stoga dolazi, s jedne strane do zanemarivanja određenih područja kao zaštićenih, ili do proglašavanja zaštićenim već ranije zaštićenih područja. Drugim riječima, većinski broj ranije zaštićenih područja (do 1990. g.) praktično se ne tretiraju kao zaštićeni, odnosno njihov status trenutno nije defniran. Najveći dio postojećih zaštićenih područja u BiH je još uvijek teoretski regulisan Zakonom SR BiH o zaštiti prirodnog i kulturno-historijskog naslijeđa iz 1985. godine.

Tabela 7. Pregled zaštićenih područja i vrsta prema Zakonu o prirodnom i kulturno-historijskom
naslijeđu SR BiH (NEAP BiH, 2003.)

http://img377.imageshack.us/img377/9652/3kvhjkgfjh.jpg

2.5.1. PREGLED ZAŠTIĆENIH PODRUČJA PREMA ZAKONU O PRIRODNOM I KULTURNO-HISTORIJSKOM NASLIJEĐU SR BIH

I. STROGI PRIRODNI REZERVATI
1. Prašuma Perućica u sklopu Nacionalnog parka Sutjeska
2. Prašuma Lom na planini Klekovači kod Bosanskog Petrovca
3. Prašuma Janj kod Šipova
4. Prašuma Žuča-Ribnica, Ribnica kod Kaknja
5. Prašuma Plješevica na planini Plješevici kod Bihaća
II. UPRAVLJANI PRIRODNI REZERVATI
1. Šumski rezervat Omar iznad Skender Vakufa
2. Šumsko područje Bukov Do kod Ljubinja
3. Šumsko područje Masna Luka na Čvrsnici planini
III. NACIONALNI PARKOVI
1. Sutjeska sa sjedištem u Tjentištu
2. Kozara sa sjedištem u Prijedoru
IV. SPECIJALNI REZERVATI
a) geološki
1. Pećina Vjetrenica u Zavali - Popovo Polje
2. Bijambarska pećina kod Krivajevića - Ilijaš
3. Pećina Hrustovača u Vrhpolju kod Sanskog Mosta
4. Pećina Banja Stijena u Banja Stijeni kod Rogatice
5. Zemljane piramide kod Miljevine-Foča
6. Pećina Lednica u Resanovcima kod Bosanskog Grahova
b) botanički
1. Tresetno područje na Zvijezdi planini kod Vareša sa rijetkim biljkama
2. Tresetište sa maljavom brezom kod Han Krama – Han Pijesak
3. Tresetište Đilda na Zvijezdi planini kod Vareša
4. Dolomitno područje Vrtaljica kod Konjica
5. Mediteranetum u Neum Kleku
6. Pančićeva omorika na sljedećim lokalitetima: Gornja Brštanica - Višegrad
Cerova Ravan selo Klašnik Rakovac - Višegrad
Tovarnica – Višegrad
Štule Karaule – Višegrad
Božurevac – Višegrad
Veliki Stolac – Višegrad
Gostilja – Višegrad
Mehra, Sjemeć pl. – Rogatica
Goli Vrh, Vratar – Rogatica

Panjak, Javor – Rogatica Novo Brdo, Tesla pl. – Rogatica Strugovi, Luke – Srebrenica Tisovljak – Vlasenica Viogor-Šahdani – Čajniče Sokolina, Radomišlja pl. – Foča Pliština-Igrišnik – Srebrenica
c) ornitološki
1. Hutovo Blato kod Čapljine
2. Jezero Bardača kod Srbca
V. REZERVATI PRIRODNIH PREDJELA
1. Trebević planina iznad Sarajeva
2. Jahorina planina kod Pala
3. Suvajsko međugorje kod Bosanske Krupe
4. Kanjon Neretve od Jablanice do Drežnice
5. Kanjon Rakitnice između planina Bjelašnice i Visočice
6. Kanjon Vrbasa od Jajca do Banja Luke
7. Klisura Ujča kod Kladnja
8. Klisura Čude kod Olova
9. Klisura Miljacke od Pala do Kozije Ćuprije – Sarajevo
10. Klisura rijeke Janj – Otoka kod Šipova
11. Vrelo Bune u Blagaju kod Mostara
12. Predjel Bašajkovac iznad Livna
13. Predjel Kruščica u Kruščici planini kod Viteza
14. Predjel Tisovac kod Busovače
15. Predjel Bistričak kod Zenice
16. Cicelj planina iznad Čajniča
VI. POJEDINAČNE BILJNE VRSTE
1. Runolist (Leontopodium alpinium Cass.)
2. Alpska ruža (Rhododendron hirsutum L.)
3. Gospin vlasak (Adiantum capillus veneris L.)
4. Mesožderka (Drosera rotunddifolia L.)
5. Žuta sirištara (Gentiana sympgiandra Murb.)
6. Hrvatska sibireja (Sibirea croatica Deg.)
7. Paprat (Notholaena marantae)
VII. POJEDINAČNE ŽIVOTINJSKE VRSTE
1. Voluharica (Dolomys marakovići Bolkay)
2. Planinski triton (Triturus alpestris Reiseri) u Prokoškom jezeru na planini Vranici
3. 153 vrste ptica pjevica i ptica korisnih za poljoprivredu i šumarstvo
4. 66 vrsta ptica močvarnih i drugih vodenih staništa
5. 38 vrsta ptica grabljivica iz reda sokolovki i sovki
VIII. SPOMENICI PRIRODE
a) geološki
1. Sedrena područja oko vodopada Kravice – Ljubuški u Jajcu i okolini
u potoku Sitnici kod Mokrog – Pale u Jasenovi kod Mokrog – Pale u Martin Brodu kod Bihaća na Palama u Crkvini kod Teslića u Studenoj kod Teslića u Čajniču
b) geomorfološki
1. Veliko, Crno, Bijelo, Platno i Trokunsko jezero na Treskavici Planini
2. Jezera na planini Zelengori: Donje i Gornje Bare, Bijelo, Crno, Štirinsko, Kotlaničko i Borilovačko jezero
3. Prokoško jezero na planini Vranici
4. Blidinje jezero na Čvrsnici planini
5. Šatorsko jezero na Šator planini
6. Boračko jezero na Prenj planini
7. Blatačko jezero na Bjelašnici planini
8. Backo jezero na Crvanj planini
9. Dragnić jezero na rijeci Plivi kod Šipova
10. Oličko jezero na Plivi kod kod Šipova
11. Ždrimačka jezera kod Gornjeg Vakufa
12. Jezero Klinje kod Gacka
13. Jezero Krenice kod Gruda
14. Paučko jezero kod Kladnja
15. Izvori: rijeke Dabra kod Sanskog Mosta, Rijeke Plive kod Šipova
Crni izvor na rijeci Uncu kod Martin Broda,
Paljanske Miljacke kod Pala
Rijeke Žuče kod Kaknja
Rijeke Janj kod Stojica – Šipovo
Mliništak kod Jablanice
Rijeke Klokota kod Bihaća
Tučevac kod Trebinja
Rijeke Stavnje kod Vareša
Pridvorice kod Uloga
Oko kod Trebinja
Duman u Livnu
Šumet u Mokrom Polju kod Trebinja
Velika Voda kod Klotijevca – Srebrenica
Ostrovice u Kulen Vakufu
Rijeke Sturbe kod Livna
Bastašice kod Drvara
Bioštice kod Sokoca
Rijeke Krušnice kod Bosanske Krupe
Rijeke Bregave kod Stoca
Vrela Tihaljine kod Peć Mlina – Ljubuški
Vrelo Bunice sa jezerom kod Mostara
Vrelo Lištice kod Boraka – Lištica Vrelo Vrištice u Vitini kod Ljuškog
16. Kameni svod na rijeci Miljacki kod Dovlića – Sarajevo
17. Samar na rijeci Bistrici kod Sijerače – Kalinovik
18. Kazani na rijeci Željeznici kod Turova – Trnovo
19. Hadučka vrata (Mijatov prolaz) na planini Čvrsnici
20. Vodopad Kravica na rijeci Trebižatu kod Ljubuškog
21. Vodopad Kočuša na rijeci Trebižatu kod Ljubuškog
22. Vodopad Šištice niže Boračkog jezera
23. Vodopad Skakavac u prašumi Perućici
24. Vodopad Skakavac kod Vogošće
25. Dva vodopada na rijeci Plačkovac kod Travnika
26. Vodopad Bliha kod Fajtovca – Sanski Most
27. Vodopad na rijeci Bregavi u gradu Stocu
28. Vodopad Bučine na Trebižatu kod Ljubuškog
29. Vodopad na potoku Sokolini u dolini Jakotine kod Kotor-Varoša
30. Vodopad Očevlje kod Očevlja – Vareš
31. Vodopad pod Sokolinom na rijeci Janju kod Šipova
32. Vodopad kod Bukve na rijeci Janju kod Šipova
33. Vodopadi na rijeci Kozici kod Crvenih Stijena – Fojnica
34. Veliki slap na rijeci Uni u Martin Brodu
35. Milančev Buk na rijeci Uni kod Martin Broda
36. Srednji Buk na rijeci Uni kod Martin Broda
37. Štrbački Buk na rijeci Uni kod Kestenovaca – Martin Brod
38. Rijeka Mušnica kod Gacka
39. Pećina Ledenica kod Sokoca
40. Velika pećina kod izvora Bioštice – Sokolac
41. Pećina Snjetica kod Rijeke, Gaj – Nevesinje
42. Pećina Provalija kod Rijeke, Gaj – Nevesinje
43. Pećina Rušpija kod Biograda – Nevesinje
44. Pećina Vranjača kod Biograda – Nevesinje
45. Pećina Novakuša u Bišini planini kod Nevesinja
46. Pećina Dusina kod Fojnice
47. Vilinska pećina na Sebešić planini kod Travnika
48. Dabarska pećina – Dabar kod Sanskog Mosta
49. Pećina u Brateljevićima, Brateljevići kod Kladnja
50. Pećina kod Martin Broda
51. Međugorska pećina na Šator planini
52. Đuričina pećina kod Krivajevića – Ilijaš
53. Pećina Glavičine u Boriji kod Kalinovika
54. Pećina Zobnjak u Boriji kod Kalinovika
55. Pećina pod Vrtoč planinom kod Fojnice
56. Vilina pećina kod Gornjeg Čičeva – Trebinje
57. Pećina u Dolama više sela Bihova – Trbinje
58. Pećina na Ilijinom brdu kod Narančića – Trebinje
59. Pećina Govještica kod Banje Stijene – Rogatica
60. Pećina Ponikva kod Vareša
61. Pećina Ljelješnica kod Dabra – Bileća
62. Velika pećina kod Fatnice – Bileća
63. Pećina Ponikva kod Dabra – Bileća
64. Pećina Brazilovka na Malom Troglavu kod Livna
65. Pećina Propastva kod Višegrada
66. Subotića pećina u Rastuši kod Teslića
67. Oberske pećine – Vranci kod Kreševa
68. Pećina Veliki Oklop kod Kreševa
69. Pećina Mali Oklop kod Kreševa
70. Pećina Ševrljica kod Blagaja – Mostara
71. Pećina Vrelo kod Nevrenče – Živinice
72. Pećina Mokra Megara kod Donjeg Rakovca – Maglaj
73. Pećina Suha Megara kod Donjeg Rakovca – Maglaj
74. Pećina Duman u Livnu
75. Mračna pećina na planini Dinari kod Livna
76. Pećina ispod starog grada Đurđevca
77. Pećina Čukovec kod Vidova vrela – Skender Vakuf
78. Pećina u Srednjoj Jurkovici-Savino brdo – Bosanska Gradiška
79. Pećina Tormonjača u Radinskom potoku kod Stoca
80. Pećina Hardomilje u Hardomilju kod Ljubuškog
81. Pećina Vrbine kod Kongore – Grude
82. Pećina Vrpeć u Odžaku – Bjelimići kod Konjica
83. Mijatova pećina ispod Vran planine – Duvno
84. Pravčeva pećina kod vrela Lištice – Lištica
85. Ponor Zalomke kod Biograda – Nevesinje
86. Ponor Bezdan u Borovom polju na Šator planini
87. Ponor Pejov Do u Boriji kod Kalinovika
88. Ponor Zovnuša u Fatnici – Bileća
89. Ponor Obod u Fatnici - Bileća
90. Mahmutova jama-Jelašca-Mokra brda – Kalinovik
91. Jama Velika Tegara u Boriji kod Kalinovika
92. Jadova jama u Gornjoj Paklenici kod Maglaja
93. Grkova jama u Miloševu dolu kod Ljubinja
c) paleontološki
1. Gornja Bijambarska pećina kod Krivajevića – Ilijaš
2. Zelena pećina više Blagaja kod Mostara
d) stabla
1. Carski hrast kod Novog Travnika
2. Jablan u Sarajevu
3. Bijela topola u Turbetu
4. Grm «bijele lijeske» kod Nevesinja
5. Tisa kod Vranjske – Vitez
6. Rašeljka u Zalomu kod Nevesinja
7. Medvjeđa lijeska u Borikama kod Rogatice
8. Tisa u Bukovom Dolu kod Olova
9. Velika kruška na Širokači – Sarajevo
10. Koščela Orašje kod Tebinja
11. Rijetko stablo smrče na Han Brdu kod Sokoca
12. Tisa u Pepelarima kod Zenice
13. Tisa kod Travnika
14. Bršljan u Žitomisliću kod Mostara
15. Velika medvjeđa lijeska u Sočanima – Kalinovik
16. Jela sa bradavičastom korom Bistrica – Pale
17. Gigantski hrast Drijen – Trebinje
18. Zeleni dub Dživarsko Poljice – Trebinje
19. Stara lipa Očevlje – Vareš
20. Gigantska lipa Donja Borovica – Vareš
21. Koščela u Mostaru
22. Stari bor u Pruscu kod Donjeg Vakufa
23. Veliki glog u Pruscu kod Donjeg Vakufa
24. Veliki bor u Klotijevcu kod Srebrenice
25. Stari hrast u Mravinju kod Skender Vakufa
26. Hrast u Zabrđu kod Kotor Varoša
27. Hrast Baštine kod Kotor Varoša
28. Brijest u Turskim Lužanima kod Dervente
29. Hrast u Lugu kod Dervente
30. Jasen u Maloj Rijeci kod Žepča
31. Bukva u Gornjoj Paklenici kod Maglaja
32. Jasen u Gornjem Koprivnu – Modriča
33. Hrast kod Obudovca
34. Hrast u Brvniku kod Bosanskog Šamca
35. Hrast u Zabrđu kod Kiseljaka
36. Velika topola u Duhrima kod Kiseljaka
37. Bukva Gornja Zimča kod Visokog
38. Veliki hrast u Ularcima kod Doboja
39. Veliki brijest u Jastrbiću kod Kladnja
e) skupine stabala
1. Travnička lipa u Travniku
2. Mala sastojina tisa u Razdolju kod Ilijaša
3. Četiri velike lipe u Ivankovu kod Vareša
4. Dvije lipe u 96 odjelu Jastrebić kod Kladnja
5. Šest bukava u 96 odjelu Jastrebić kod Kladnja
f) drvoredi
1. Drvored platana u Trebinju
IX. MEMORIJALNI SPOMENICI PRIRODE
1. Titova pećina u Drvaru
2. Titova pećina u Plahovićima kod Kladnja
3. Titova pećina u Bastasima kod Drvara
4. Titova pećina u Zabrđanima iznad Glavatičeva
5. Pećina Podpola u Šekovićima
6. Jama Pandurica-Pandurica kod Ljubinja
7. Jama Raženi Do kod Ljubinja
(FMOIT 2007. - spisak nije konačno defniran i još uvijek je u fazi dopunjavanja)
Ustvari, ja volim sjediti kraj vode i gledati u vodu.
Štapove nosim da bi me zvali ribolovcem, a ne "budalom koja gleda u vodu".

by Kapo Senad :mrgreen:
Avatar
senad
Potpredsjednik U.G. "Bistro!"
 
Postovi: 3350
Učlanjen/a: 20 jun 2006, 17:05
Lokacija: Sarajevo

Re: Zaštita prirode - MEĐUNARODNI STANDARDI I STANJE U BiH

PostPostao/la senad » 30 avg 2009, 15:56

2.5. PREGLED TRENUTNO ZAŠTIĆENIH PODRUČJA U BIH

Obzirom da većina naprijed navedenih zaštićenih objekata nije usklađena prema novom Zakonu o zaštiti prirode, odnosno nije izvršena njihova nova kategorizacija, tako se trenutno ne može odrediti njihov pravni status. Za razliku od ovih područja u BiH postoje zaštićena područja koja su se (dobrim dijelom) prilagodila novom Zakonu te egzistiraju kao regularne javne institucije sa upravom, čuvarskom službom i sl. Iako je na popisu važnih močvarnih staništa (Ramsarsko područje) Bardača još uvijek nije zaštićeno područje po domaćem zakonodavstvu i procedura za njenu zaštitu je u toku.

Tabela 8. Postojeća zaštićena područja u BiH koja imaju praktičnu zaštitu
(FMOIT, 2008)

Naziv...................................Vrsta ZP......................................Površina (ha)
Sutjeska...........................Nacionalni park....................................17.350
Kozara.............................Nacionalni park......................................3.375
Hutovo blato.............Park prirode (Ramsarsko područje).........................7.411
Blidinje jezero.....................Park prirode.......................................20.820
Skakavac..........................Spomenik prirode...................................1.486
Prokoško jezero..................Spomenik prirode...................................2.119
Bijambare.........................Zaštićeni pejzaž......................................367
Vrelo Bosne......................Spomenik prirode......................................603
Bardača*.........................Ramsarsko područje....................................30
Una................................Nacionalni park....................................19.800
Tajan.............................Spomenik prirode....................................4.948
* Bardača još uvijek nije zaštićena od strane domaćih institucija ali je procedura u toku.

Međutim, određena područja koja se smatraju praktično zaštićenim nemaju određenu kategorizaciju u skladu sa Zakonom o zaštiti prirode FBiH, a to su parkovi prirode Hutovo Blato i Blidinje. Ova područja su proglašena parkovima prirode 1995. godine, ali iako je prošlo skoro pet godina od donošenja novog zakona (sa novom kategorizacijom), nije došlo do potrebnog usklađivanja.
Od nedavno u Bosni i Hercegovini bivaju češće procedure za uspostavljanje zaštićenih područja. U Federaciji BiH se vode zakonske procedure za uspostavljanje nacionalnih parkova Prenj-Čvrsnica-Čabulja, Igman-Bjelašnica-Visočica i Vjetrenica te nekoliko drugih područja nižeg ranga zaštite. U aktivnostima uspostave zaštićenih područja prednjači kanton Sarajevo koji je u posljednih nekoliko godina uspostavio spomenike prirode Skakavac i Vrelo Bosne, kao i zaštićeni pejzaž Bijambare. Pored spomenute Bardače u RS-u se vode procedure za uspostavljanje zaštićenog pejzaža Jahorina, a u planu za zaštitu su još neka područja, kao i proširenja već postojećih. Zakon o nacionalnom parku Una je nedavno donešen što je samo prvi korak u procesu uspostavljanja NP jer je potrebno usvojiti prostorni plan područja posebnog obilježja te potom pristupiti uspostavi ustanove, koje će upravljati nacionalnim parkovima i osigurati inicijalna budžetska sredstva za rad. Ipak, čini se da najviše problema na uspostavi zaštićenih područja ima prilikom usaglašavanja sa općinama i kantonima, odnosno lokalnom zajednicom. Predstavnici lokalne zajednice posmatraju zaštićena područja isključivo kao skup zabrana i restrikcija te pri tom ne vide pozitivne strane i razvojne šanse. Posmatranje nacionalnog parka kao strogo zaštićenog i od lokalne zajednice izolovanog prostora je arhaično i davno prevaziđeno. U najvećem dijelu nacionalnog parka aktivnosti lokalnog stanovništva se obavljaju normalno, u skladu sa održivim razvojem, ali i zakonima koji su važili i prije uspostavljanja zaštite. Formiranjem zaštićenih područja lokalno stanovništvo ne smije biti gubitnik. Sve aktivnosti lokalnog stanovništva u području budućeg zaštićenog područja, a koje su u skladu sa održivim razvojem, te u okviru zakona, ne smiju biti reducirane ili dokinute. Izuzetno, u neznatnim slučajevima kada se u zoni najstrožije zaštite dokidaju ranije stečena zakonska prava lokalna zajednica i mjesno stanovništvo moraju biti pravično obeštećeni. Nažalost, manji dio mještana protivi se zaštiti jer se bavi aktivnostima koje nisu u skladu ni sa već postojećim zakonima (divlja gradnja, bespravna sječa, krivolov i sl.). Takve aktivnosti ne mogu biti podržane i njih treba u potpunosti odvojiti od opravdanih zahtjeva mještana i lokalne zajednice. Sa druge strane, zaštićena područja osim zaštitarske imaju i razvojnu funkciju koja otvara razne mogućnosti za održivi razvoj lokalnog stanovništva. Praksa i iskustvo u svijetu demantuje sve one skeptike koji izražavaju bojazan od osnivanja zaštićenih područja.

2.6.1. OPIS ZAŠTIĆENIH PODRUČJA U BIH

Sutjeska
Nacionalni park Sutjeska nalazi se na magistralnom putnom pravcu Beograd - Višegrad - Foča/Srbinje - Trebinje - Dubrovnik. Zatvaraju ga sa istoka Pivska planina i rijeka Piva do Šćepan polja, a dalje tok Drine do ušća rijeke Sutjeske; zapadno je masiv planine Zelengore (2014 m), povezan sa Lelijom, a jugoistočno planine: Maglić (2386 m), Volujak i Bioč. Ovim predjelom protiče rijeka Sutjeska sa više pritoka. Veličina nacionalnog parka je 17.350 hektara (ha). Najatraktivnije područje je uži dio parka gdje se nalazi prašuma Perućica koja je jedinstvena na ovim prostorima (1291 ha).
Nacionalni park Sutjeska obuhvata šire područje sliva rijeke Sutjeske, uključujući strogo zaštićeni rezervat Perućicu, kao i dijelove planina Maglića, Volujaka i Zelengore. Proglašenjem ovog područja nacionalnim parkom 1962. g., u njegove granice ušli su najljepši dijelovi tri hercegovačke opštine Foče-Srbinja, Gacka i Kalinovika. Od ukupne površina parka (17.250 ha) preko 66% je pokriveno šumama, a ostali dio čine pašnjaci, livade i goleti iznad gornje granice šuma. Slaba nastanjenost i teška pristupačnost, bili su dugo glavni razlog što je veoma mali broj ljudi imao priliku da iskusi sve vrijednosti kojim je priroda u izobilju darivala ovo područje.
Godine 1938., prilikom izrade plana gazdovanja šumama u predjelu Maglića, komisija koja je radila taj posao, u uvali izmedju Volujaka, Maglića i Snježnice pronalazi izuzetne primjerke jele, bukve i smrče sa pojedinim stablima visine preko 50 m i sa pravim bogatstvom drvne mase od preko 1.000 m³ po hektaru. U tom gotovo nepristupačnom kanjonu rječice Perućice, gdje ljudska noga slabo da je ikada kročila, zapremina, visina stabala i ljepota šuma bila je bez premca u Dinaridima. Kao rezultat ovog otkrića, Vlada Republike Bosne i Hercegovine je donijela odluku da se ovo područje izuzme iz redovnog korištenja i 1952. g., prašuma Perućica je proglašena strogo zaštićenim rezervatom, koji se isključivo koristi za nauku i obrazovanje. Nacionalni park Sutjeska član je federacije prirodnih i nacionalnih parkova Evrope „Europarc“.

Kozara
Nacionalni park Kozara se nalazi u sjeverozapadnom dijelu Bosne Hercegovine, zauzimajući centralni dio istoimene planine - Kozare. Nacionalni park Kozara, u geografskom i geomorfološkom pogledu zahvata peripanonsko područje unutrašnjih Dinarida. Površina nacionalnog parka Kozara je 3520 ha, proglašena je Nacionalnim parkom 1967. s ciljem zaštite kulturno-istorijskih i prirodnih vrijednosti planine Kozare. Kozara je planina dinamičnog reljefa čiji visovi ne prelaze hiljadu metara nadmorske visine.
Umjereno-kontitentalna klima, veliki broj sunčanih dana i pitomi planinski vrhovi - vidikovci sa kojih se vide Gradiška, Prijedor, Dubica i ostala okolna mjesta, daju posebnu vrijednost ovoj planini. Na području nacionalnog parka nalaze se izvori većih potoka i rijeka (Mlječanice, Moštanice, Kozaračke rijeke-Starenice) što NP Kozaru čini orohidrografskim čvorištem istoimene planine. Centralni dio nacionalnog parka i planine Kozare zauzima područje Mrakovice (806 m), na kojem se prostire nekoliko zaravnjenih platoa visine od 700-800 metara.To je zaštićena zona (prvi stepen zaštite) u kojoj se izgrađuju, ili su već izgrađeni, određeni turistički objekti. Ostali značajni vrhovi su: Gola planina (876 m), Rudine (750 m), Jarčevica (740 m), Glavuša (793 m), Bešića-poljana (784 m), Vrnovačka glava (719 m), Benkovac-Jurišina kosa (705 m), Šupljikovac (652 m), Zečiji kamen (667 m), Kozarački kamen (659 m). Geomorfološki posmatrano teritorija parka je veoma heterogena i orografski jako izražena, što se posebno manifestovalo specifčnom vegetacijom i klimatskim promjenama. Trijarski krečnjaci i dolomiti, u južnom području planine, na nekim mjestima, grade tipične kraške oblike reljefa, uz pojavu grebena. Nacionalni park “Kozara” svojim prelijepim i, prema kriterijima IUCN - zaštićenim pejzažima, oplemenjuje doživljaj svakog posjetioca Parka . NP Kozara član je Federacije nacionalnih parkova Evrope „Europarc“. Potrebno je istaći da su motivi za uspostavljanje ova dva nacionalna parka (Sutjeska i Kozara), osim nesumnjivih prirodnih vrijednosti (naročito Sutjeska), bili zaštita i promocija historijskih vrijednosti područja obzirom da su se u toku drugog svijetskog rata na tim lokalitetima dogodile značajne bitke.

Prokoško jezero
Prokoško jezero predstavlja jedan od najupečatljivijih ovdašnjih prirodnih fenomena i proglašen je Spomenikom prirode (IUCN – III kategorija). Nalazi se u Centralnoj Bosni na planini Vranici između doline rijeke Vrbasa i doline rijeke Bosne. Najvažnija karakteristika jezera je da se nalazi na visini od preko 1600 metara, a okružuju ga najveći vrhovi planine Vranice: Nadkrstac (2110 m), Krstac (2069 m), Ločika (2107 m) i dr. Odlikuje se vrlo visokim nivoima geološke, biološke i hidrološke raznolikosti, a pejzažna jedinstvenost čini ovo područje jednim od najvrijednijih u BiH.
Prema usvojenom zakonu prostorni obuhvat zaštićenog područja od 2225 ha, podijeljen je u tri zone:
• Prva zona – 8% ili 186 ha od ukupno predviđene površine; ova zona obuhvata jezersku površinu i padinske dijelove i u njoj vrijedi strogi režim zaštite bez ljudskog djelovanja;
• Druga zona – 175% ili 700 ha od ukupno predviđene površine u kojem je ostavljena mogućnost ograničenog ljudskog djelovanja;
• Treća zona – preostali dio odnosno 75% predviđene površine koja je u funkciji sigurnosne zone prethodno navedenih područja;
Iako je ovo područje bilo pod zaštitom i po ranijim zakonima (bivše SRBiH) to nije spriječilo masovnu gradnju stambenih objekata (vikendice) čime je narušena, ne samo estetska, već i biološka i hidrološka vrijednost jezera i okoline. Situacija se nije promijenila ni nakon donošenja zakona o zaštiti u rangu spomenika prirode koji je još 2005. godine usvojen od strane kantonalne skupštine.

Skakavac
Područje vodopada “Skakavac” nalazi se u istočnom dijelu Centralne Bosne, a sjeveroistočno od Sarajevsko – Zeničkog bazena i Sarajevske kotline. Smješten je u sjevernom dijelu Kantona Sarajevo, zahvatajući prostor južnih obronaka Ozrena, vrha i sjevernih padina Bukovika, a ukupna teritorija obuhvata dijelove četiri administrativne općine i to Stari Grad, Centar, Vogošća i Ilijaš, gdje zauzima površinu od 1620,44 ha. Sa sjeverne, istočne i južne strane omeđeno je višim reljefom koji se uzdiže preko 1500 metara: Bukovik 1532 m i Rašljevo brdo 1492 m na jugoistoku, Vranjske stijene 1401m na istoku, Stojne stijene sa Nebešinom 1410 m na sjeveru, te Uževice na zapadu. Prostor kojeg čine vrhovi Ozrena (1453), Crnog vrha (1503), Crepoljskog (1525) i Bukovika (1532), čine dio kontinentalnih Dinarida, te ujedno i najviše planinske vrhove idući od Panonije.
Sa aspekta svojih hidrogeomorfoloških karakteristika, visokih forističkih i faunističkih vrijednosti, izuzetno visokog stepena biološke raznolikosti, visokog stepena endemičnosti i reliktnosti vrsta biljaka, gljiva i životinja kao i relativno visokog broja ugroženih vrsta, te visoke vrijednosti neponovljivih ekosistema i pejzažnih osobenosti, uz uvažavanje kriterija IUCN-a (Međunarodne unije za zaštitu prirode), ovo područje je nedvojbeno uključeno u III kategoriju zaštićenih područja, odnosno Spomenik prirode, zaštićenu zonu namjenjenu uglavnom za konzervaciju specifčnih prirodnih obilježja. Svi navedeni elementi, te visoke estetske vrijednosti opisanog područja, ukazuju na njegovu izuzetnu vrijednost i unikatnost, te potrebu njegovog dugoročnog očuvanja, zaštite i unapređenja.

Hutovo blato
U toku 1995. godine Hutovo blato je proglašeno parkom prirode. To je posljednji ostatak močvare u riječnom slivu donjeg toka rijeke Neretve koji pokriva 7.411 ha. Unutar ovog parka nalazi se poznati ptičiji rezervat za ptice selice. Zbog svoje važnosti za migracije i opstanak mnogih ptičijih vrsta Hutovo blato je uvršteno na listu posebno zaštićenih Mediteranskih oblasti prema Barcelonskoj Konvenciji iz 1964. godine. Međunarodno vijeće za zaštitu ptica (ICPB) je uvrstilo Hutovo blato na listu međunarodno značajnih oblasti za ptice (1998). Pored toga, Hutovo blato je prvi lokalitet u Bosni i Hercegovini koji je uvršten na Popis močvara od međunarodne važnosti 2002. godine, a u okviru Konvencije o močvarama od međunarodne važnosti, osobito kao staništa ptica močvarica (Ramsar, 1971).
Biološka različitost vegetacije Hutovog blata je naročito dragocjena zahvaljujući blizini i uticaju Jadranskog mora i obilju vode okružene brdovito-kraškim zemljištem. U svijetu postoji tek nekoliko ovako malih mjesta sa velikom koncentracijom različitih biljnih i životinjskih vrsta. Općenito govoreći, biljni pokrivač parka prirode podijeljen je na četiri vrste: vodeni, močvarni, livadski i šumski. Močvarna vegetacija dominira nad vodenom. Vodena površina Hutovog blata je većinom pokrivena bijelim lopočom, odnosno žutim. Pored njih, predstavnici vodene vegetacije su talasinje, ljutić itd. Najveći dio močvarnog područja obrastao je ogromnom trskom. Šumska, odnosno vegetacija livada je okarakterizirana brojnim karakterističnim vrstama, koje upotpunjavaju biološku raznovrsnost Hutovog blata. Najuobičajenije vrste ovih vegetacija su jasen, hrast, nar, smreka, vrba, brijest, kopriva i djetalina.
Što se tiče životinjskog svijeta Hutovog blata, ono je još uvijek relativno nedovoljno istraženo i do sada je utvrđena 21 riblja vrsta. Ptice su najbrojniji i najistraženiji predstavnici životinjskog svijeta Hutovog blata. Prije uspostavljanja akumulacionog Svitavskog jezera 1979. god., registrovano je 250 ptičijih vrsta iz 40 porodica ptica. Od tada je broj ptica znatno opao što je potvrđeno i na osnovu upitnika provedenog 1997/98, kada je utvrdjeno postojanje samo 91 vrste ptica iz 29 porodica ptica. Osim ptica u ovom parku je zabilježeno prisustvo i sisara, a najčešći medju njima su vidra, obični zec i lasica, a u proteklih deset godina zabilježeno je često prisustvo vepra. Zbog svojih izuzetnih pejzažnih vrijednosti posljednih godina park prirode postaje sve značajnija turistička destinacija ovog regiona, a sa konačnim ciljem da ovo područje preraste u edukacioni centar za naučna i instruktivna istraživanja ne samo od lokalnog nego i međunarodnog značaja.

Una
Nacionalni park Una je najmlađi nacionalni park u Bosni i Hercegovini. Također, ovo je prvi nacionalni park u BiH koji se nalazi na teritoriji Federacije BiH, dok se ostala dva nalaze u Republici Srpskoj. Nacionalni park (IUCN – II kategorija) obuhvata područje kanjonskog dijela gornjeg toka rijeke Une uzvodno od Lohova, zatim područje kanjonskog dijela donjeg toka rijeke Unac od njenog ušća u Unu uzvodno do Drvarskog polja, kao i međuprostor između Une i Unca. Cijelo područje nacionalnog parka zauzima površinu od 19.800 hektara. Prostor je od višestrukog značaja i obiluje veoma bogatim naslijeđem arheoloških nalazišta i kulturno-historijskih spomenika. Specifčnosti nacionalnog parka Una se ogledaju u sljedećem:
• položajem na granici tri klimatska područja (kontinentalnog, planinskog i mediteranskog) koja se međusobno miješaju, a rezultiraju raznovrsnim meteorološkim pojavama i znatnom humidnosti prostora,
• krškim oblicima i hidrografjom, koja je zajedno sa slivom Korane i Krke jedinstvena u evropskim razmjerima,
• reljefnim oblicima koji su s jedne strane stvorili jedan od rijetkih prirodno prohodnih puteva iz kontinentalnog područja Srednje Europe prema Jadranskom moru, a s druge strane teško pristupačna područja do danas očuvane divljine.
Područje sliva rijeke Une je područje visoke prirodne vrijednosti od kojih se ipak najviše izdvajaju jedinstvene pejzažne karakteristike koje privlače brojne posjetioce tokom sezone.

Bijambare
Područje Bijambara smješteno je na Nišićkoj visoravni, obuhvata prostor između Bijambarske pećine na sjeveru, Motika na istoku i Dugih strana, odnosno Borka na jugu, u površini od 367,36 ha. Zakon o proglašenju zaštićenog područja Bijambare donesen je 2003. godine. Zakonom se utvrđuju granice obuhvata, kategorija zaštićenog područja, zoniranje prostora, mjere zaštite, intervencije u zaštićenom području, kao i korištenje prirodnih vrijednosti i upravljanje zaštićenim područjem. Zaštićeno područje je proglašeno V kategorijom Međunarodne unije za zaštitu prirode (IUCN) - zaštićeni pejzaž, dok se po domaćoj kategorizaciji radi o III kategoriji. Inače, ovakav vid zaštite (zaštićeni pejzaž) je namijenjen za očuvanje pejzaža, naučno istraživanje, ekološku edukaciju, te rekreaciju i turizam u svim sezonama u toku godine. Zavisno od stepena zaštite, u okviru granica zaštićenog pejzaža, utvrđene su tri zaštićene zone. Prva zaštićena zona (nukleus) obuhvata “Bijambarske pećine” i njihovu okolinu površine 133,83 ha, a predstavlja prostor najviših vrijednosti, koje moraju ostati u potpunosti očuvane. Druga zaštićena zona (puferska) obuhvata prostor površine 141,04 ha, dovoljno očuvan kako za konzervaciju sopstvenih ekosistema tako i ekosistema u nukleusu, te pruža mogućnosti za istraživanja, edukaciju i duhovnu rekreaciju. Treća zaštićena zona (tranzicijska-zona) obuhvata prostor površine 92,49 ha, u kome preovladava održanje izvornog stanja.
Bijambare se nalaze na prosječnoj nadmorskoj visini od 950 m i područje je uglavnom pokriveno gustom zimzelenom šumom koja obiluje svježim zrakom. Obzirom da se nalazi u kraškoj regiji, ovo područje je bogato kraškim pojavama kao što su kraški ponori, vrtače, i što je najvažnije, čak šest poznatih pećina. Zaštićeno područje je privlačno za sve one koji se bave speleologijom, biciklizmom, planinarenjem, alpinizmom, itd. Najveću atrakciju ovog područja zasigurno predstavlja pristup pećinama koje su lijepo grupirane. Najveća pećina zove se Glavna bijambarska pećina ili jednostavno Bijambare. Ova pećina je dosta velika i njena dužina iznosi 420 m (duž glavne staze, bez sporednih staza), sa 4 velika hodnika čiji prečnik doseže i do 60 m, a koji su visoki i preko 30 m. Pećina je bogata oblicima pećinskog nakita kao što su stalaktiti, stalagmiti, draperije, bigrene kade, stubovi i slično. Trenutno je nastanjena kolonijom šišmiša i cvrčaka, a moguće je naći i druge oblike faune. Nakon kratkih istraživanja 1967. godine, u Gornjoj bijambarskoj pećini pronađen je alat za obrađivanje kamena te ostatak pećinskog čovjeka. Kosturi starih medvjeda, jelena i drugih životinja su također otkriveni u nekim od pećina.

Blidinje
Park prirode Blidinje uspostavljen je 1995. godine, sa područjem od 358 km². Nalazi se na planini Čvrsnici (Pločno 2.228 m. n. v.), dok se samo Blidinje jezero kao centar parka nalazi između Čvrsnice, Vrana i Čabulje. Istočna strana parka prirode oivičena je okomitim nagibima prema kanjonu rijeke Neretve. Glavna karakteristika ovog područja je veliko planinsko jezero glacijalnog porijekla koje dominira krajolikom. Nalazi se u dnu prostranog Polja koje je dugo 25 a široko 5 kilometara i koje se nalazi na nadmorskoj visini od 1150 do 1300 metara.
Permanentno postojanje heterogenog biljnog i životinjskog svijeta je još davno zabilježeno na ovom području. Čak ni dvije posljednje ledene epohe zabilježene na ovom području nisu zaustavile životni proces. Brojne biljne i životinjske vrste su uspjele preživjeti te prirodne uslove, poput nekoliko vrsta encijana, preživjelih endema ledenog doba, i planinskog daždevnjaka (Salamandra atra prenjensis) koji je poznat i kao Veliki triton. Flora ovog parka obiluje različitim mediteranskim i planinskim biljnim vrstama među kojima je veliki broj endemičnih, a pretpostavlja se da u parku živi oko 1500 raznih biljnih vrsta. Posebna vrsta bora – munika (Pinus heldreichii var. leukodermis) raste u području Masne Luke i njena sastojina predstavlja najveći šumski kompleks te vrste u Evropi. Među velikim brojem rijetkih životnjskih vrsta koje žive u parku, važno je pomenuti slijepo kuče (Spalax leucodon), smeđeg medvjeda (Ursus arctos) i ukras vrhova Čvrsnice – divokozu (Rupicapra – rupicapra). Inače, biolozima je odavno poznato veliko bogatstvo i raznolikost fore i vegetacije visokih planina Hercegovine. To se posebno odnosi na planine Prenj, Čvrsnicu, Čabulju i Vran koje se nalaze u sklopu budućeg nacionalnog parka, pa se ovaj sklop planina u biologiji naziva „Hercegovački / Prenjski endemični razvojni centar“, jer je u njemu zastupljen veliki broj endemičnih biljaka.
Nažalost, ovo područje se ne tretira u skladu sa stepenom zaštitom obzirom da je na području parka dozvoljena neprimjerena gradnja mnogih stambenih i ugostiteljskih objekata koji značajno vrše destrukciju ovog osjetljivog područja.

Bardača
Područje Bardača je od 2007. godine uvršteno u Ramsar listu važnih močvarnih područja. Nalazi se na sjeveru BiH, a tačan geografski položaj je 45º 4’ - 45º 8’ N, 17º 24’ - 17º 30’ S. Površina područja iznosi 3.500 ha dok nadmorska visina usko varira od 85 do 95 m. Područje Bardače predstavlja jedinstven ekosistem predisponiran interakcijom više prirodnih i antropogenih činilaca. Sam položaj i uticaj rijeka Save i Vrbasa direktno je uticao na genezu geološke građe što se dalje odrazilo na pedološke karakteristike koje su dalje predisponirale razvoj fore i faune tog područja. Složena građa terena diktira i hidrološke karakteristike koje su uslovile hidrološki režim bitan za razvoj močvarnog staništa. Pored pomenutih prirodnih karakteristika bitno je naglasiti da je i antropogeni uticaj u posljednjih 50 godina sa jedne strane omogućio opstanak i razvoj ekosistema, a sa druge strane narušio isti. Ovaj konfikt različitih uticaja u prostoru je prisutan i danas. Imajući u vidu da je na rijekama Savi i Vrbasu, kao najvećim rijekama za koje se vezuje nastanak ovog područja, izgrađen odbrambeni nasip spriječeno je prirodno plavljenje područja Bardače što je prouzrokovalo defcit vode odnosno vlage koja je bila neophodna za razvoj močvarnog ekosistema. U cilju drugih dijelova Lijevče polja izgrađena je cijela mreža kanala koja su drenirala cijelo polje i gravitaciono evakuisali vodu do područja Bardače kao hipsometrijski najnižem dijelu Lijevče polja. Ovi kanali su se koristili kao izvor vode te se iz njih voda dovodila u područje Bardače i na taj način vještački vršilo održavanje ribnjaka, a time i ostalog ekosistema na Bardači. Trenutno vodosnabdijevanje ribnjaka na Bardači se vrši na račun voda iz rijeke Mature.
Kompleks ribnjaka Bardača, uz mediteransku močvaru Hutovo blato, jedno je od dva važna staništa (IBA - Important Birds Areas) u Bosni i Hercegovini. Zahvaljujući velikom diverzitetu močvarnih ptica koji je konstatovan na području Bardače ovo područje je 1969. godine označeno kao zaštićeno područje u vidu specijalnog ornitološkog rezervata.
Prema dosada prikupljenim podacima na Bardači su u proteklom periodu istraživanja ornitofaune ukupno registrovane 202 ptičije vrste. Močvarno barski region Bardače sa ihtiološkog aspekta veoma je specifčno, složeno i značajno hidrografsko područje Bosne i Hercegovine. Predstavljeno je nizom vjestačkih i prirodnih vodenih površina koje su međusobno kompleksno povezane. Hidrografsko područje Bardače je bogato različitim ribljim vrstama, ali se kao nephodne aktivnosti u budućnosti nameću multidisciplinarna i studiozna istraživanja ovog područja kako bi se pravovremeno i adekvatno mogle donijeti odgovarajuće mjere zaštite očuvanja ovog jedinstvenog i osjetljivog močvarnog ekosistema.

Vrelo Bosne
Spomenik prirode Vrelo Bosne se nalazi na području Općine Ilidža i obuhvata površinu od 603 ha. Zaštićeno područje je proglašeno III kategorijom – Spomenik prirode (IUCN), namjenjenim za očuvanje trajnih prirodnih karakteristika od izuzetne važnosti, jedinstvenog i značajnog kvaliteta okoliša, otklanjanja i sprječavanja eksploatacije i posjeta koje mogu dovesti do promjene i oštećenja prirode, te omogućavanje stanovništvu koje živi u granicama zaštićenog područja korištenje prirodnih dobara u skladu sa ciljevima zaštite. Zanimljivo je da je ovo područje odavno omiljeno izletište stanovnika Sarajeva te da njegova popularnost godinama ne opada. Također, vrijednost ovog područja je prepoznata još u vremenu Austro - ugarske monarhije koja je prva počela sa gradnjom hotela i odmarališta. Stoga je danas ovo područje prilično urbanizirano raznim turističkim sadržajima, ali ipak samo u svojim rubnim dijelovima čime se ne remeti sam proces zaštite središnjeg dijela parka.
U skladu sa stepenom zaštite, u okviru granica Spomenika prirode, utvrđene su dvije zaštićene zone: nukleus i puffer. Prva zaštićena zona (nukleus) obuhvata izvorišta rijeke Bosne i njihovu okolinu u površini od 54,5 ha. U najznačajnije vrijednosti ove zone spadaju Vrela Bosne i rijeka Bosne od izvora do infltracionog kanala, parkovski prostori, te značajan stepen raznolikosti fore i faune. Druga zaštićena zona (puffer) obuhvaća prostor slivnog područja izvora u podnožju Igmana u površini od 548,50 ha. Ovu zonu odlikuje velika hidrološka raznolikost i tu se nalaze: vrelo Stojčevac, vrela Borin, rijeka Bosna, podzemne termalne i termomineralne vode Ilidže, podzemne hladne vode Sarajevskog polja; parkovski prostori; javni objekti i objekti stanovanja od kulturno-historijskog značaja uključujući: arheološko nalazište i nekropole u selu Vrutci, Rimski most na Plandištu, austro-ugarske vile i hoteli u Velikoj aleji, kao i značajan stepen raznolikosti fore i faune.

Skakavac
Vodopad Skakavac, površine 4 ha, u kategoriji rezervata prirode lokalne vrijednosti, pravno je zaštićen još 1954. godine. U toku 2002. godine, na osnovu evaluacije prirodnih vrijednosti, proglašen je spomenikom prirode u skladu sa kategorizacijom IUCN-a. Na prostoru ovog područja procjenjuje se da egzistira veliki dio biljnog svijeta Bosne i Hercegovine. Relativno izražen stepen heterogenosti prirodnih faktora uslovio je razvoj veoma bogatog živog svijeta i brojnih životnih zajednica. Specifčan položaj, klimatske prilike, geološka podloga, tipovi zemljišta, odnos ovog prostora i njegov položaj u sistemu planina kontinentalnih Dinarida, kao i uticaj antropogenog faktora, uslovio je i niz forističkih, vegetacijskih i ekoloških specifčnosti. U sastav fore i vegetacije ovog prostora konstatovano je oko 1500 vrsta vaskularnih biljaka. Biljno-geografskom analizom utvrđen je visok procenat vrsta endemičnog karaktera: dinarskog, balkanskog i jugoistočnoevropskog rasprostranjenja. Svijet gljiva, na ovom području je veoma raznovrstan. Visok nivo ukupne biološke raznolikosti prostora Skakavca, uvjetovao je razvoj mnoštva predstavnika trećeg carstva u okviru živih organizama, jednog od najmanje poznatih u planetarnim razmjerama, carstva gljiva.
Valorizacija prirodnih vrijednosti područja Skakavac inicirala je zoniranje ovog prostora: • Prva zona – nukleus zaštićene zone predstavlja prostor najviših vrijednosti koje moraju ostati u potpunosti očuvane;
• Druga zona - puferska zona (tampon zona) je prostor na kome se ostvaruje prvenstveno očuvanje i zaštita izvornog stanja;
• Treća zona - tranzicijska prelazna zona je prostor u kome prevladava održanje izvornog stanja.
Vodopad Skakavac nalazi se u zoni nukleusa. Njegova okolina je jedna od najheterogenijih. U tom prostoru dominiraju smrčevo-jelove šume i bukovo-jelove šume. Na izraženijim nagibima terena, na plitkim karbonatnim tlima u neposrednoj blizini vodopada razvijene su termoflne šume i šikare crnog graba i jesenje šašike i crnog graba i crnog jasena. Ispod vodopada ove šume i šikare, na blažim nagibima prelaze u termoflne bukove šume. Posebno interesantno je istaći nalazište mečije lijeske, inače veoma rijetke vrste. Ovo nalazište je najsjevernije u njenom arealu. Na stijenama oko vodopada razvija se vegetacija koja obiluje endemičnim i reliktnim vrstama. Vodopad Skakavac kao izuzetna prirodna vrijednost i rijetkost, te izuzetno značajna okolina, koja je jedna od najheterogenijih u tom prostoru podliježe strogom režimu zaštite.

Tajan
Tajan predstavlja „najmlađe“ zaštićeno područje u BiH i nalazi se na teritoriji općina Zavidovići i Kakanj. Početkom 2008. godine usvojen je Zakon o proglašenju spomenika prirode Tajan (IUCN - III kategorija). Ovim zakonom proglašava se spomenik prirode Tajan kao kategorija zaštićenog područja i određuju granice obuhvata, katastarske općine sa katastarskim česticama, zaštitne zone, osnovne vrijednosti zaštićenog područja, mjere zaštite, intervencije u zaštićenom području, korištenje prirodnih vrijednosti, upravljanje, fnansiranje, te nadzor nad primjenom zakona. Zakonom se obezbjeđuje očuvanje brojnih prirodnih, pejzažnih, hidroloških, speleoloških, paleontoloških, edukativnih, naučnih i ekonomskih vrijednosti, te usklađivanje vrijednosti sa zaštitom, korištenjem i razvojem područja. Ukupna površina Spomenika prirode Tajan iznosi 4.948 ha, od čega 4.038 ha pripada općini Zavidovići, a 910 ha općini Kakanj. U skladu sa stepenom zaštite, u okviru Spomenika prirode, utvrđene se dvije zaštićene zone. Prva zaštićena zona obuhvata ukupnu površinu od 4.038 ha na području općine Zavidovići (Šumsko gospodarsko područje „Krivajsko“). Ova zona se utvrđuje sa ciljem konzervacije, biološke i hidrološke raznolikosti, zaštite posebnih prirodnih i kulturno-historijskih znamenitosti te očuvanja edukacionih vrijednosti. U drugu zaštićenu zonu spada preostali dio Spomenika prirode ukupne površine 910 ha koji se nalazi na području općine Kakanj (Šumsko gospodarsko područje „Kakanjsko“). Ova zona se utvrđuje sa ciljem konzervacije, biološke i hidrološke raznolikosti, zaštite posebnih prirodnih i kulturno historijskih znamenitosti, očuvanje edukacionih vrijednosti kao i razvoja turizma u skladu sa principima održivog razvoja.
Područje planine Tajan je izuzetno bogato prirodnim ljepotama i fenomenima. Brojni planinski vrhovi, rijeke, jezero, kanjoni, endemske biljke, šume, divljač, pećine, jame, ponori, kameni mostovi sa pećinama, vodopadi, dugački podzemni tokovi, veliko kraško vrelo, arheološka i paleontološka nalazišta čine ovo područje jedinstvenim u regionu. Ipak, najveće obilježje ovog prostora su mnogobrojne jame i pećine od kojih se veličinom i speleološkim vrijednostima izdvaja jama Atom, a koja je često posjećena od strane raznih speleoloških grupa.

Slika 5 – Mapa zaštićenih područja u BiH
slika

2.6. PLANIRANA ZAŠTIĆENA PODRUČJA U SKLADU SA PROSTORNIM PLANOM

Trenutno važeći prostorni plan BiH na sugestiju Zavoda za zaštitu prirodnog i kulturno -historijskog naslijeđa BiH predviđa 16 nacionalnih parkova i parkova prirode kao i znatno proširenje NP Sutjeska i NP Kozara. Predviđena površina za sve ove obuhvate je 6.262 km². Ovi parkovi bi se organizirali u skladu sa defnicijama IUCN-a i Zakona o zaštiti kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Bosne i Hercegovine. Kriteriji koji se uzimaju u obzir su:
> kvalitet fenomenologije prostora;
> odabir fzičkih ili bioloških formacija ili skupina formacija koje imaju izuzetnu univerzalnu vrijednost sa estetske ili naučne tačke gledišta;
> geološke ili fziografske formacije kao i zone koje predstavljaju habitat ugroženih vrsta životinja i biljaka izuzetnih vrijednosti sa naučne i konzervatorske tačke gledišta;
> znamenita mjesta prirode kao i prirodne zone koje imaju izuzetnu vrijednost sa tačke gledišta nauke, konzervacije ili prirodnih ljepota.

Obzirom da se u prvom određivanju nisu mogli obrađivati svi predloženi areali odlučeno je da to budu: Igman – Bjelašnica – Visočica, Prenj – Čvrsnica – Čabulja, Vranica, Šator, Zvijezda, Konjuh i Tajan.
Prema propozicijama IUCN-a iz 1984. godine prva četiri područja ispunjavaju propozicije kategorije nacionalnih parkova. Današnja kategorizacija IUCN-a ne poznaje kategoriju parka prirode. Osnovni razlozi za odabir područja su u najkraćem:
1. Područje Igmana, Bjelašnice i Visočice odabrano je kao primjer glaciomorfološke skulpture, fenomena u razvoju biocenoze uzrokovane klimatskom granicom. Temeljni fenomeni: kanjonski kompleks Rakitnice i karstni fenomeni Bjelašnice i Visočice. Što se tiče endemizma i brojnosti reliktnih vrsta ovo je „prelazni endemni centar“. Ovo područje je antropogeno jedno od najuticajnijih područja BiH sa izrazito ugroženim šumskim ekosistemom.
2. Područje Prenja, Čvrsnice i Čabulje odabrano je kao najizrazitiji fenomen razvoja karstne morfoskulpture Dinarida. Sa stanovišta biodiverziteta poznato je područje kao najrazvijeniji „Endemni centar“ jugoistočne Evrope i Balkana. Ovo područje ima izuzetnu estetsku vrijednost. Analizirajući gore izneseno kao i prirodne fenomene ovog područja može se zaključiti da ono zadovoljava sve kriterije za formiranje Nacionalnog parka, kao i da se upiše u Svjetsku listu prirodnog naslijeđa pod patronatom UNESCO-a.
3. Područje planine Vranice predstavlja najveći silikatni kompleks geološke formacije u Bosni i Hercegovini. Ova osnovna karakteristika dala je formu i erozionim i glacijalnim procesima, što ovo područje izrazito razlikuje od područja krečnjaka i dolomita, kako morfoskulpturom, tako i mikroreljefom. Specifčna pedogeneza rezultirala je i specifčnom visokoplaninskom forom, kao i rasporedom formacija šumske vegetacije. Vranica je „specifčan endemni centar“ silikatne fore. Izrazita pejsažna vrijednost i sačuvane prirodne vrijednosti opredijelile su da se područje kandiduje kao nacionalni park.
4. Šator planina pripada nizu planina zapadnobosanskih Dinarida i potpuno je razvijena u smislu svih fenomena glacijalne i karstne erozije. Kako je Šator planina situirana na klimatskoj granici sa jakim uticajem submediterana, na njoj obitavaju interesantne šumske zajednice a visokoplaninska fora se odlikuje nizom endemnih i reliktnih vrsta, što ovu planinu defnira kao „prelazni endemni centar od zapadnih ka centralnim Dinaridima“. Šator planina je nukleus zaštite šireg područja zapadne Bosne sa izrazito interesantnim i važnim područjem glede stanovišta prirodne fenomenologije i biodiverziteta.
5. Područje planine Zvijezda ulazi u tzv. „ofolitsku zonu“ tj. u zonu magmatskih geoloških formacija serpentinita, gabra i dijabaza, koji alterniraju sa krečnjačkim masama dajući osnovno obilježje ovom masivu. Planina Zvijezda predstavlja masiv izvanredne forističke raznolikosti. Zbog antropogenog djelovanja šume su znatno izmijenile svoj prirodni facies, mada su zbog dubokih smeđih zemljišta zadržale stanovit nivo kvaliteta, koji je opet u daljem padu zbog intenzivnog djelovanja šumarstva i kalamiteta potkornjaka i procesa sušenja šuma. Ovo je područje sa izvanrednom pejzažnom i rekreacionom vrijednosti uvećane pojavom termalnih mineralnih voda. Zbog svega je Prostornim planom BiH predviđeno proglašenje planine Zvijezde parkom prirode (što po normativima IUCN-a odgovara današnjoj III kategoriji).
6. Područje planine Konjuh pripada također „ofolitskoj zoni“, s tim da je pojava serpentina izraženija i karakteriše osebujnu šumsku i livadsku vegetaciju kao i vegetaciju stijena i sipara. Vrlo je bitno naglasiti pojavu niza reliktnih i endemnih biljnih vrsta vezanih za serpentinska staništa. Ova planina ima izrazite pejzažne vrijednosti kao i bogato lovište.
Posebna vegetacijska formacija su borove šume na serpentinu. Nužno je na ovoj planini kao rijetkom staništu velikog tetrijeba formirati poseban „sanctuarij“ za zaštitu ove rijetke vrste avifaune.
7. Područje planine Tajan je specifkum „ofolitne zone“ svojevremeno vanredno kvalitetne i bogate šume djelovanjem šumarstva i drvne industrije su dovedene do donje granice rentabiliteta. Područje je zbog umjerene nadmorske visine (1000 m) idealno za rekreacioni park. Zbog velikog učešća lišćarskih šuma idealno lovište i rezervat srne, divlje svinje i tetrijeba. Zbog kontaktne zone krečnjaka i serpentina, gabra i peridotita razvila se karakteristična morfoskulptura, pedogenezom različita zemljišta, a time i različite forme vegetacije koje treba pretvoriti u šumski rezervat polivalentne namjene. S tim da se centralni dio nominira u rang prve kategorije nove IUCN kategorizacije, tj. prirodni rezervat.
Analiziralući dispoziciju parkova Konjuh, Tajan i Zvijezda koji su tako situirani, da je rijeka Krivaja taj bitni element koji ih spaja, objedinjava, kao da ih „okuplja oko sebe“. Uočljivo je na situaciji ova tri parka da su njihove međusobne udaljenosti zanemarive. Svi ovi prostori imaju veoma sličnu i izuzetno vrijednu fenomenologiju koja traži jedan obavezan nivo zaštite. Kombinirajući režime zaštite i rejonizacijom, kvalitetnom distribucijom sadržaja, njihovim razvojem, dobio bi se ekološki i ekonomski izvanredno privlačan prostor. Ujedinjavanjem ova tri parka u jedan nacionalni park moguće je egzistiranje na proftabilnom nivou.

2.7. ULOGA CIVILNOG DRUŠTVA U ZAŠTITI PRIRODE

Opća situacija u Bosni i Hercegovini je ogledalo stanja u oblasti zaštite prirode. Nepoštivanje osnovnih zakonskih normi i neplanski razvoj doveli su do velikih devastacija okoliša, a time i visokovrijednih prirodnih područja. Stoga zadatak nevladinih organizacija (NVO) nije nimalo lagan. Stalno potiskivanje okolinskih tema iz pažnje javnosti a u korist drugih „važnijih“ problema dovela je do još nemarnijeg odnosa prema prirodi. Logično je da inicijative i ideje o aktivnostima zaštite prirode, pored zvaničnih institucija, moraju dolaziti i od strane NVO-a i lokalne zajednice. Međutim, lokalna zajednica često ne prepoznaje prednosti i šanse koje se ukazuju prilikom zaštite određenih područja i vrsta. Čak naprotiv, te aktivnosti se u startu odbacuju sa često neopravdanim razlozima koji su očigledno plod neinformiranosti i neznanja. To svakako koči zakonske procedure zaštite područja koje se trenutno provode od strane resornih entitetskih i kantonalnih ministarstava. Dakle, ekološke organizacije (i one ostale dakako) su te koje trebaju povući osnovne inicijalne poteze prilikom zaštite prirode.

2.8.1. POSTUPAK PROGLAŠENJA ZAŠTIĆENOG PODRUČJA

Prema Zakonu o zaštiti prirode FBiH utvrđuju se mjere za zaštitu prirode i to:
- zaštita područja,
- zaštita divljih životinja i biljaka,
- zaštita minerala i fosila.
Kao što je već spemenuto zaštićena područja se dijele na: prirodna zaštićena područja, nacionalni park, spomenik prirode i zaštićeni pejzaži. Prijedlog za proglašenje 1. i 2. daje federalno ministarstvo, a prijedlog za 3. i 4. daje kantonalno ministarstvo. U postupku od pokretanja inicijative do proglašenja zaštićenog područja 1, 2, 3 i 4 važnu ulogu imaju NVO iz oblasti zaštite okoliša.
NVO pokreće inicijativu:
- organizuje kampanju,
- organizuje javne skupove ili naučne okrugle skupove,
- putem medija i na druge načine upoznaje lokalno stanovništvo o potrebi zaštite itd.

Važan zadatak za NVO-e je da vrše posredovanje u konfiktu interesa. Lokalna zajednica plaši se zabrana usljed proglašenja zaštićenih područja (zabrana ispaše, sječe, lova...). NVO se mora staviti u i funkciju zaštite prirode, ali i štititi lokalne interese. To će se postići aktivnim učešćem u određivanju granica zaštićenih područja, zatim određivanju zona sa različitim režimima zaštite: od strogo zaštićenih centralnih zona do periferija sa manjim stepenom zaštite i razvojnim šansama za lokalno stanovništvo.
Uspostava zaštićenih područja u Federaciji BiH se vrši u tri sukcesivna koraka. Prvo, Ministarstvo okoliša i turizma kroz tendersku proceduru vrši odabir ekspertnog tima ili institucije koja priprema studiju o prirodnim vrijednostima predloženog zaštićenog područja. Kada se završi ova evaluacija prirodnih vrijednosti donosi se Zakon o proglašenju zaštićenog područja. Nakon toga se ponovo kroz tendersku proceduru odabire ekspertni tim ili institucija koja će formulirati adaptivni plan upravljanja zaštićenim područjem sa detaljnim smjernicama koje su aktivnosti dopuštene u zaštićenom području. Na kraju, nadležno ministarstvo donosi prostorni plan koji vrlo precizno navodi lokacije i aktivnosti.
Obzirom da su procedure za proglašenje nekog područja zaštićenim objašnjene entitetskim zakonima o zaštiti prirode tako ćemo u nastavku detaljnije pojasniti tu proceduru. Prije svega zadatak nevladinih organizacija je da svojim aktivnostima stvore poželjnu klimu u javnosti koja će rezultirati pokretanjem zakonske procedure o zaštiti područja.
1. Istraživanje
Prije svega potrebno je znati zašto se neki prostor zaštićuje, koje su njegove prirodne vrijednosti te da li je taj lokalitet ugrožen. Prikupljanjem dokumentacije i istraživanjem određenog lokaliteta pokušava se odgovoriti na ta pitanja. Ovaj posao podrazumijeva određene studije i istraživanja priznatih eksperata iz oblasti zaštite prirode. Često se ovi podaci mogu naći u arhivama institucija (općina, kanton, zavod za zaštitu prirodnog naslijeđa, i sl.) i fakultetima. Naravno, ukoliko podaci uopće ne postoje, odnosno ukoliko istraživanja nisu nikada vršena potrebno je uraditi nova.
2. Određivanje i proglašenje područja zaštićenim
Ovisno o tome o kojem stepenu zaštite se radi tako prijedlog za proglašenje daje resorno entitetsko ministarstvo ili pak kantonalno ministarstvo (ukoliko se radi o području u FBiH). Ako je u pitanju stepen zaštite prva dva tipa (zaštićeno prirodno područje i nacionalni park) onda prijedlog daje entitetsko ministarstvo, a ukoliko se radi od trećem i četvrtom tipu (spomenik prirode i zaštićeni pejzaž) onda prijedlog daje kantonalno ministarstvo. U RS-u sve prijedloge daje entitetsko ministarstvo. Nadležni organi dužni su obavjestiti vlasnika ili korisnika prostora o pokretanju postupka za proglašenje područja zaštićenim. Potrebno je napomenuti da u ovom koraku prestaje nadležnost nevladine organizacije te da postizanje ovog koraka predstavlja dobro urađen inicijalni posao istraživanja.
3. Izrada primarne studije o zaštiti i kategorizacija područja
Nadležno ministarstvo raspisuje konkurs za izradu Studije o zaštiti, odnosno primarne studije koja treba da sadrži:
- prirodne vrijednosti područja;
- procjenu kategorije (prema važećim zakonima);
- granice i zone područja;
4. Donošenje Zakona o proglašenju
Entitetski parlamenti (ili kantonalne skupštine) donose poseban zakon o određenom stepenu zaštićenog područja a zakon sadrži:
- opće odredbe;
- granice obuhvata;
- mjere zaštite;
- aktivnosti u zaštićenom području;
- nadzor i kaznene odredbe;
- prelazne i završne odredbe;
5. Izrada plana upravljanja zaštićenim područjem
Konkurs za izradu plana upravljanja raspisuje i sprovodi resorno ministarstvo (entitetsko ili kantonalno), a donosi vlada (entiteta ili kantona). Sadržaj i način izrade Plana upravljanja zaštićenim područjima se uređuje pravilnikom. Osnovni cilj Plana upravljanja je utvrđivanje uslova, rješenja, načina i postupaka za uspostavu dugoročnog sistema zaštite biološke
raznolikosti, vrijednosti pejsaža i sistema upravljanja zaštićenim područjem na načelima održivog korištenja prirodnih, kulturnih i drugih dobara.
6. Određivanje upravljača zaštićenog područja
Plan upravljanja bi trebao da sadrži i strukturu budućeg upravljača. Ukoliko se formira novo poduzeće (od strane vlade) posebnim zakonom se defniraju naziv, struktura i djelatnosti budućeg upravljača. Zajedno sa izradom planske dokumentacije (prostorni plan posebnog područja) ovo bi bio završetak propisane procedure za uspostavljanje zaštite određenog područja.

Tabela br. 9 - Sažetak tipičnog plana upravljanja zaštićenim područjem
(Centri civilnih inicijativa / Kako javno zagovarati zaštitu prirode u BiH, 2007)

Sekcija plana - Sadržaj lokacije
Opis lokacije - Lokacija, veličina, istorijat, geologija, topografja, hidrologija, generalna ekološka klasifkacija, položaj u okviru šireg okruženja, trenutna upotreba
Konzervacijska procjena - Istorijski i trenutni konzervacijski status, odlike vrijednosti lokacije (raznolikost biljnih i životinjskih vrsta, očuvanost prirode, reprezentativnost zajednica), prijetnje, potencijalne vrijednosti, specifčne vrste
Ciljevi upravljanja - Hidrologija, biljne zajednice, specifčne vrste, edukacija i istraživanja
Ograničenja - Ograničenja, prirodni procesi, spoljni uticaji, remećenje, zagađenje, zakonska ograničenja, resursi, sigurnost
Smjernice za upravljanje - Specifčni projekti, racionalan i objektivan (uključujući defniciju uspjeha) radni plan, planovi i metodologija istraživanja
Monitoring aktivnosti - Monitoring i evaluacija projekta, vremenski okvir i podnošenje izvještaja
Dodaci - Karte, podaci, protokoli
Ustvari, ja volim sjediti kraj vode i gledati u vodu.
Štapove nosim da bi me zvali ribolovcem, a ne "budalom koja gleda u vodu".

by Kapo Senad :mrgreen:
Avatar
senad
Potpredsjednik U.G. "Bistro!"
 
Postovi: 3350
Učlanjen/a: 20 jun 2006, 17:05
Lokacija: Sarajevo

Re: Zaštita prirode - MEĐUNARODNI STANDARDI I STANJE U BiH

PostPostao/la senad » 30 avg 2009, 15:58

3. PRILOG: BUDUĆI NACIONAlNI PARK „PRENJ – ČVRSNICA – ČABULJA“

Još od davnih 50–ih godina prošlog stoljeća postoji ideja da se kompleks planina Prenj – Čvrsnica – Čabulja stavi pod adekvatan oblik zaštite u vidu nacionalnog parka. Razlozi za takvo nešto nesumnjivo postoje ali ovaj jedinstveni prostor još uvijek nije dobio svoju zaštitu. Odgovor na pitanje zašto je to tako može se naći i u činjenici da je Bosni i Hercegovini, kao republici u bivšoj Jugoslaviji, bila rezervisana uloga energetske baze. Stoga su joj kao takvoj, u vremenu „industralizacije i elektrifkacije“, bili namijenjeni rudnici, čeličane, termo i hidroelektrane, a dimnjaci su završili čak i na bh. grbu. Sa druge strane, u razvojnim planovima bivše države pravo na ozbiljniju zaštitu svoje prirode imale su druge razvijene republike (tabela br. 4). Nažalost, sumnjamo da bi i postojeća dva nacionalna parka (Sutjeska i Kozara) bili proglašeni da bivša vlast nije imala prevashodnu namjenu da na tim područjima istorijskih bitaka ili „izvorima revolucije“ odgaja mlade naraštaje. Ipak, nije samo u tome razlog neadekvatnog vrednovanja i zaštite ovog područja jer ni danas situacija nije mnogo bolja. Razlog zbog kojeg je ovo poglavlje uvršteno kao prilog ovoj publikaciji je iskrena želja da se dadne još jedan prilog aktivnostima valorizacije ovog područja, odnosno da se već pokrenute procedure nezaustavljivo usmjere ka konačnom cilju – a to je uspostavljanje nacionalnog parka Prenj – Čvrsnica – Čabulja.

3.1. ISTORIJAT INICIJATIVE ZA USPOSTAVLJANJEM NP PRENJ – ČVRSNICA – ČABULJA

Ovo područje je, prilično rano za naše prostore, privuklo poznate istraživače biologe. Već prije prvog svjetskog rata području posjećuju botaničari G. Beck, K. Vandas, Myrbeck, K. Maly. Poslije drugog svjetskog rata područje istražuje čuveni botaničar J. Cvijić, a kasnije P. Fukarek, N. Janjić, B. Fabijanić, Č. Šilić i R. Lakušić. Njihovi radovi temeljito osvjetljavaju puno forističko bogatstvo područja i potrebu za njegovom zaštitom. Tako je Dr. Pavle Fukarek već 1954. g. predložio u jednoj studiji o zaštiti prirode potpunu zaštitu sastojina munike, čime bi se zapravo zaštitilo visokoplaninsko područje Prenja i Čvrsnice. Taj prijedlog se može uzeti kao prvi pokušaj zaštite ovog vrijednog područja. Dosadašnja istraživanja su pokazala da se gro enedemnih i reliktnih vrsta, koje su evidentirane na području BiH, nalazi upravo na području ovih planina. Zato ovo područje nosi naziv „Prenjski endemni centar“. Međutim, ovo područje nije bilo zanimljivo samo biolozima već i drugim istraživačima a posebno geolozima. Još 1897. g. znanstvenik svjetskog glasa dr. Jovan Cvijić je ispitivajući Prenj rekao: „Sav greben Prenja je sastavljen iz drskih oblika visokih planina, koji su u vrlo lijepe grupe kombinovani, tako da je Prenj najljepša planina Bosne i Hercegovine. Po plastici se Prenj razlikuje od ostalih najviših hercegovačkih planina. Odlikuje se osobitim tipom karsta, dolomitičnim karstom, koji se po oblicima razlikuje od običnog karsta čistih krečnjaka“. Naravno, niti Čvrsnica nimalo ne zaostaje za Prenjom te njihov reljef pokazuje stvaralačku moć prirode i njene do savršenstva dotjerane prirodne ljepote. Ove planine su posebno atraktivne i privlačne planinarima te su, ne bez razloga, nazvali Prenj bosansko – hercegovačkim Himalajima. Vrijedi još istaći da se od 25 vrhova u BiH koji prelaze nadmorsku visinu 2000 metara na Prenju nalazi njih deset.
Dakle, kao što smo već rekli, planovi za zaštitu Prenja, Čvrsnice i Čabulje datiraju još od prije pedeset godina. Za predratni period karakteristično je da se mnogo više pažnje posvećivalo pojedinačnim objektima prirode i lokalitetima, nego širim područjima kao što je to kompleks planina Prenj – Čvrsnica – Čabulja. Kasnije je za određen broj objekata prirodnih naslijeđa provedena pravna zaštita dok su širi prostori evidentiranog značajnog prirodnog naslijeđa tretirani preliminarnom zaštitom. Tako je i ovaj lokalitet čekao decenijama na svoju zaštitu te je napokon Prostornim planom SR BiH 1981. g. planiran da bude zaštićen u rangu nacionalnog parka. Iako je plan odavno istekao (rok važenja do 2000. g.) prema Zakonu o prostornom uređenju FBiH njegova pravna validnost je još uvijek aktualna, odnosno plan važi sve do usvajanja novog plana. (Novi plan još uvijek nije kreiran). Godine 1996. Đuro Fukarek iz Zavoda za zaštitu kulturnog i prirodnog naslijeđa FBiH izrađuje prijedlog za pokretanje postupka za proglašenje područja planina Prenj, Čvrsnica i Čabulja u nacionalni park. Međutim, tada je očigledno bilo još rano za pokretanje takve procedure. Sedam godina kasnije ekološka udruženja iz Konjica i Jablanice, Zeleni–Neretva i Eko-Neretva, su u oktobru 2003. g. u sklopu projekta „Mogućnosti i perspektive NP Prenj – Čvrsnica – Čabulja“ i uz podršku poznate međunarodne organizacije WWF-a (World Wildlife Fund) dale zvanični prijedlog federalnom resornom ministarstvu za pokretanje postupka proglašenja nacionalnog parka. Ovom prijedlogu dali su potporu eminentni stručnjaci koji su na održanom skupu u Konjicu prezentirali svoja stručna izlaganja kao prilog ovom prijedlogu. Nedugo nakon toga Ministarstvo prostornog uređenja i okoliša FBiH je započelo zakonsku proceduru za proglašenjem nacionalnog parka. Zakonskih prepreka nije bilo te ovom prilikom citiramo odgovor ministarstva iz maja 2005. g. na dopis Udruženja „Zeleni – Neretva“ o statusu predloženog područja: „Zakonom o prostornom uređenju, član 80. stav 1. (Sl. novine F BiH, broj 52/02), prema kome se, do donošenja Prostornog plana Federacije, u istoj primjenjuje Prostorni plan BiH za period od 1981. do 2000. godine, a prema kome je obuhvat planinskog masiva Prenj – Čvrsnica – Čabulja predviđen stepenom zaštite nacionalnog parka, i za koga je, u skladu sa članom 80. stav 3. zakona o prostornom uređenju (Sl. novine F BiH, broj 52/02), odluka o utvrđivanju navedenog obuhvata područjem od značaja za F BiH u fazi pripreme.“ Federalni Parlament je 2006. g. usvojio Odluku o utvrđivanju područja Prenj – Čvrsnica – Čabulja područjem od značaja za Federaciju BiH, čime je prvi korak učinjen. Nakon toga je u parlamentarnu proceduru upućen nacrt Zakona o nacionalnom parku Prenj – Čvrsnica – Čabulja. Do dana pisanja ove publikacije (oktobar 2008.) zakon nije usvojen od strane Parlamenta FBiH.

3.2. OPIS PODRUČJA PRENJ – ČVRSNICA – ČABULJA

a) Teritorijalno rasprostranjenje
Područje planina Prenj, Čvsnice, Čabulje i Vran planine (Čabulja i Vran mogu se smatrati pribrežjem Čvrsnice) nalazi se u centralnom dijelu Dinarida. U okviru Bosne i Hercegovine smješteno je u sjevrnom dijelu Hercegovine, djelimično obuhvaćeno ali i podijeljeno dolinom i kanjonom rijeke Neretve.
Područje je geografski određeno: 32º 27´ - 43º 41´ N i 17º 25´ - 18º 05´ E (po Griniču).
b) Opis okvirnih granica
Polazeći od ušća Šištice u Neretvu na zapad, tokom rijeke Neretve do Jablanice, granica skreće desnim grebenom iznad rječice Doljanke preko kote 1290, preko kote 1532, ispod kote Pasija stijena (1574), što je i najsjevernija tačka područja. Granica se dalje kreće ispod kote Velika Vlaina (1707) i kote Veliki Vran (2074) približno izohipsom od 1500 m/nm do najzapadnije tačke 17º 25´, zatim na jugoistok podgorinom, putem ispod kote Sinjal (1481) do kote 1292. Nastavlja podgorinom Čabulje putem ispod kote 1429 do Bogodola, zatim putem na sjever do ušća Drežanke u rijeku Neretvu. Od ušća Drežanke nastavlja na jugoistok lijevom obalom Neretve, skreće na zapad podgorinom Prenja do iznad sela Humilišani, iznad ceste do Zijemlja, putem na sjeveroistok između sela Kula i Čičevo, iznad sela Kašići do vodopada Šištice i utoka u Neretvu.
c) Površina područja
Područje unutar opisanih okvira granica zahvata 994,5 km². U odnosu na površinu Bosne i Hercegovine (51.129 km²) to iznosi 1,9 %.
d) Visinska razlika
Najniža tačka područja je kota 452 kod sela Humilišani a najviši vrh je vrh planine Čvrsnice, Pločno 2228 m/nm. Maksimalna visinska razlika iznosi 1776 metara.
e) Geopolitička lokacija područja
Područje budućeg nacionalnog parka zahvata dijelove šest opština.
Tabela br. 10 – Površina i procentualno učešće opština u budućem nacionalnom parku (Fukarek Đuro, Prijedlog za pokretanje postupka za proglašenje NP „Prenj – Čvrsnica – Čabulja“, 1996)

Broj Opština Površina (km²) % od ukupnog NP
1. Mostar 463,5 43,9
2. Konjic 218,0 21,9
3. Jablanica 200,5 20,2
4. Posušje 63,0 6,3
5. Tomislavgrad 58,5 5,9
6. Prozor 18,0 994,5 1,8
Ukupno 100 %

3.3. KARAKTERISTIKE PODRUčJA – STRUČNI SEPARATI

Godine 2003. u Konjicu je održan stručni skup pod nazivom „Mogućnosti i perspektive nacionalnog parka Prenj – Čvrsnica – Čabulja, a u organizaciji ekoloških društava iz Konjica i Jablanice i uz podršku međunarodne organizacije za zaštitu prirode WWF-a (World Wildlife Fund). Na skupu su prezentirani stručni elaborati od strane priznatih domaćih eksperata i skup je rezultirao generalnim zaključkom da organizatori na adresu Federalnog ministarstva za prostorno uređenje i okoliš upute službeni prijedlog za pokretanje procedure proglašenja nacionalnog parka Prenj – Čvrsnica – Čabulja. Stručne separate, ili njihove dijelove, koji su još uvijek aktualni navodimo u nastavku ovog poglavlja.

3.3.1. PROMOCIJA GEOLOŠKOG NASLIJEĐA ČVRSNICE, ČABULJE I PRENJA

Prof.dr. Hazim Hrvatović
Zavod za geologiju Bosne i Hercegovine
13.6.1991. Internacionalna deklaracija o poštovanju prošlosti Zemlje;

Baš kao i staro drvo koje sadrži sve zapise o svom rastu i životu i Zemlja zadržava sjećanje o svojoj prošlosti. Zapise sadržava u svojoj dubini i površini, stijenama i krajolicima, zapise koji mogu biti čitani. Mi smo uvijek bili svjesni o potrebi da sačuvamo naša sjećanja, to jest naše kulturno naslijeđe. Sada je došlo vrijeme da zaštitimo naše prirodno naslijeđe. Prošlost Zemlje nije ništa manje važna od prošlosti čovjeka. Sada je vrijeme za nas da naučimo zaštiti i da čineći to, naučimo o prošlosti Zemlje, čitamo tu knjigu napisanu prije našeg postanka, to je naše prirodno geološko naslijeđe. Mi i Zemlja dijelimo zajedničko naslijeđe. Mi i vlade država treba da smo kustosi ovog naslijeđa. Uvijek svaki čovjek treba znati da najmanje pustošenje i sakaćenje uništava i vodi nepovratnom gubitku. Bilo koja forma razvitka treba poštovati jedinstvenost ovog naslijeđa».
U sistematizaciji i inventarizaciji objekata našeg prirodnog naslijeđa planine Čabulja, Čvrsnica i Prenj, treba da zauzmu značajno mjesto jer ispunjavaju kriterijume geonaslijeđa koji su dati u deklaraciji o geonaslijeđu (1995.), u kojoj se kaže slijedeće: „Geonaslijeđe čine sve geološke, geomorfološke, pedološke i posebne arheološke vrijednosti nastale u toku formiranja litosfere, njenog morfološkog uobličavanja i međuzavisnosti prirode i ljudskih kultura, koje zbog izuzetnog naučnog i kulturnog značaja, kao dio jedinstvenog geo-naslijeđa, odnosno svijeta, moraju biti posebna briga svih društvenih faktora“.
Kao proširenje nacionalnih i internacionalnih inicijativa za konverzaciju prirode UNESCO je pokrenuo program Geoparkovi što je postalo prepoznatljiva etiketa i sinonim je zaštite okolice i razvoja. Geopark (1999.) je zaštićeno područje s crtama posebnog geološkog značaja, rariteta ili ljepote. Ove crte su reprezentativne u regionalnoj geološkoj historiji, događajima i procesima. Osim za naučna istraživanja i široku edukaciju o okolišu, geoparkovi mogu dati veliki potencijal za lokalni ekonomski razvoj.
Naprijed navedeno treba da nam bude poruka za jedno otrežnjenje da proširimo naše postojeće inicijative za zaštitu i konzervaciju našeg prirodnog naslijeđa kao što je područje Čvrsnice, Čabulje i Prenja. To mjesto sadrži jednu geološku bitnost, posebnog naučnog značaja, rariteta i ljepote koji su reprezentativni za šire područje i za geološku historiju, događaje ili procese.
Područje ovih planina pripada karbonatnoj platformi Dinarida, te ima veoma intresantnu geologiju koja predstavlja izuzetnu mogućnost treninga za naučnike, učitelje, učenike i istraživače iz cijelog svijeta, što može služiti i povećanju lokalnog samoodrživog ekonomskog razvoja kroz okolišni „prijateljski geoturizam“. Došlo je vrijeme da povećamo razumijevanje historije stvaranja prirodnog naslijeđa i da pažljivo sagledamo naše sadašnje postupke, jer ako ne sačuvano naša blaga geološkog okoliša kao što je područje ovih planina, dijelovi ove prirodne zaostavštine biti će nepovratno izgubljeni. Potreba za konzervacijom prirodnih resursa i biodiverziteta je postala veoma jasna. Međutim, mnogima je manje jasno da je konzervacija geološkog naslijeđa isto tako važna. Predstava da je geološko naslijeđe (geološki zapis) čvrsto, manje osjetljivo na destrukciju i da nema prijetnji nije istinita. Stijene, minerali, fosili, tla i reljef su rezultat i zapis evolucije naše planete, i oni su nerazdvojni dio prirode. Distribucija struktura, biljaka i životinja zavisi ne samo od klime, već i od geologije i reljefa. Iako su veoma važan dio prirodnog svijeta, geologija i reljef su imali veliki uticaj na društvo i civilizaciju i nastavljaju da ga imaju. Naše korištenje zemlje za poljoprivredu, šumarstvo, rudarstvo, pravljenje domova i gradova je prisno povezano sa stijenama, tlom i reljefom. Čak više: resursi kao što su ugalj, nafta, plin i metali su igrali važnu ulogu u tehnološkom, industrijskom i ekonomskom razvoju.
Glavni ciljevi promocije geološkog naslijeđa su korištenje geoloških mjesta u edukaciji javnosti i učenje u geološkim naukama i okolišnom gradivu, njihov potencijal kao alat u osiguranju održivog razvoja i konzervacija geološkog naslijeđa za buduće generacije. Mjesta geološkog naslijeđa, pravilno korištena, mogu generisati zapošljavanje i nove ekonomske aktivnosti poznate pod imenom geoturizam. Izrada jedne studije treba da sadrži široki pristup: veza geologija-biologija-kultura-ekonomija.

Čvrsnica, Čabulja i Prenj

Čvrsnica je predstavljena skupom nekoliko visoravni i grebena koji su rastavljeni dubokim dolinama. Visoravni su Plasa s Muharnicom i Mala Čvrsnica između kojih se nalazi Vilinac i Velika Čvrsnica. Plasa sa Muharnicom je visoravan omeđena sa strmim odsjecima kanjona Dive Grabovice i Doljanke. Sjeverni odsjek (dolina Doljanke). Cijelu površinu Plase izgrađuju mezozojski karbonati. Južni odsjek (Diva Grabovica) dubine 2050 m od ušća u rijeku Neretvu. Plasa je dobila ime po svom masivnom obliku i zaravljenosti, predstavlja zatalasanu zaravan sa dosta vrtača. Vilinac (2120 m) predstavlja vijenac sa mnogim zupčastim vrhovima, između kojih se nalaze kratke uvale. Velika Čvrsnica ima dva izražena paralelna grebena: Ploča (2226 m) i Jelenak (2170 m). Između ova dva grebena je prostrana karstna zaravan sa tipičnim krastnim fenomenima.


Prenj je prostrana visoravan na kojoj se izdiže glavni greben. Omeđen je dolinom Neretve (na zapadu neretvanski rasjed a na sjeveroistočnoj sa rasjedom Konjic-Glavatičevo). Prenj je podijeljen na dva dijela: viši jugozapadni i niži sjeveroistočni. Jugozapadni dio, najviši greben, čine Kamenac, Vjetrena brda, Lupoglav (2102 m), Herać i Galić. Sjeveroistočni dio se sastoji od zaravni sa vrhom Osobac (2030 m) i grebenom Velike Kape (2004 m).
Geološko naslijeđe
Navedene planine pripadaju dinarskoj karbonatnoj platformi, koja predstavlja plitkovodno područje u kojem se dugotrajno (kroz više geoloških perioda) održavaju stabilni uslovi za taloženje karbonatnih sedimenata debljine od nekoliko stotina do nekoliko hiljada metara. Na našima planinama to je period od 150 miliona godina. Na geološkim kartama i proflima razmjere: 1:100 000, prikazana je geološka građa Čvrsnice, Čabulje i Prenja. Geološkim istraživanjima utvrđene su geološke formacije od permske do kvartarne starosti.

Perm. U permu veliki dio evropskog kopna, nalazi se u zoni žarke i suhe klime pustinje, a u predgorjima se javljaju tereni koji su povremeno potapani. Za ovaj period su karakteristični klastično-evaporitski sedimenti koji su imali važnu ulogu kao skliska i pogodna podloga ubiranja i navlačenja u Dinaridima. Otkriveni su u dolini rijeke Doljanke (sjeverni obod Čvrsnice). Oni su bitni i za utvrđivanje oblika deformacija kako prije tako i poslije djelovanja tektonskih sila.
Donji trijas otkriven je u širem području, sjeveroistočno od Čvrsnice i Prenja. Karakterišu ga klastiti sa školjkašima Claraia i Myophorya.

Srednji trijas. Depoziciona sredina u Vanjskim Dinaridima srednjeg trijasa, karakteristiše se taloženjem karbonatnih stijena u aniziku i ladiniku. Veliki prekid u taloženju dešava se na granici anizijsko-ladinskog kata. Sinsedimentni ekstenzivni tektonski pokreti doveli su do diferencijalnog izdizanja i slijeganja karbonatne platforme u aniziku. U kanjonu Drežnice, na površini su otkrivene ladinske naslage na potezu od sela Striževa do Perutca. Ladinik počinje sa glincima i rožnacima crvenkasto-žućkaste boje sa malim kuglastim školjkašem Avicula. Slijede laporci i kvrgavi krečnjaci sa tufovima andezitskog sastava (50 m), pa tamnosivi krečnjaci (250 m) sa školjkašima gornjeg ladinika (Daonella, Posidonia)

Gornji trijas. Nakon perioda subarealnog ogoljenja i taloženja kontinentalnih klastita i boksita u karnijskom katu, nastavljeno je taloženje karbonata. Stavljaju se širokorasprostranjena facijalna područja dolomita ograničene intertajdalne platforme. Gornji trijas počinje (najniži dijelovi kanjona Drežnice) sivim do crnim bituminoznim dolomitima bez fosila koji približno pripadaju kardevolskom potkatu karničkog kata. Slijede šareni laporci i dolomiti (60 m), pa svi dolomiti (110 m) sa sferičnim kolonijama modrozelenih algi (Sphaerocodium). Na njih se nadovezuju krečnjaci sa školjkašem Megalodon i debela svita dolomita što sve ide u dva preostala kata gornjeg trijasa (norik i ret).

Donja jura. Stvaranje karbinata u periodu rane jure na karbonatnoj platformi započinje taloženjem dolomita ograničene platforme sličnih onima iz norika i reta. U području Drežnice ove naslage razvijene su na desnoj obali rijeke Drežanke. Taložene su kontinuirano na gornjotrijaske dolomite. Počinju sa taloženjem dolomita, zbog čega je granica sa gornjim trijasem često nejasna, dalje slijede tamnosivi do crni bituminozni krečnjaci debljine oko 90 m. Krečnjaci sadrže tanje proslojke škriljavih lapora debljine 15 cm. U stubu dalje slijede debelo uslojeni do bankoviti krečnjaci sa litiotisima. Ovi krečnjaci se javljaju u tri različita horizonta. Donji sloj debljine 3-4 m. Utvrđen je na više mjesta pa se predpostavlja da ima kontinuitet u svom razvoju. Preko ovog horizonta slijede sivi i tamnosivi krečnjaci sa jednim slojem koji sadži litiotise. Ovaj sloj je debeo 1 m, a cijeli paket oko 20 m. Iznad sloja sa litiotisima na oko 5-6 m nalazi se treći horizont debljine 1-2 m. Na ovim slojevima su istaloženi sivi ili smeđi dobro uslojeni krečnjaci bez uočljivih fosila. Gornja granica lijaskih sedimenata je nejasna i postoji postupni prelaz u krečnjake i dolomite dogera. Debljina lijaskih sedimenata je oko 300 metara. U donjojurskim sedimentima primijećene su lagunske facije, koje indiciraju uslove povoljne za taloženje matičnih stijena.
Srednja jura. Karbonatna platforma se stabilizovala u periodu srednje jure. Nastavljeno slijeganje je rezultiralo taloženjem subtajdalnih isplačnih stijena u lagunama unutrašnje karbonatne platforme. Naslage dogera pružaju se kao i lijaske čitavom dužinom desne obale Drežanke. Izgrađuju vrlo strmu sjevernu stranu planine Čabulje, odnosno južno krilo antiklinale Drežnica. Predstavljene su dobro uslojenim smeđim krečnjacima sa manjim ulošcima dolomita. Debljina im je oko 250 m.
Gornja jura. Tokom kasne jure, platforma Dinarida se razvila u ivični šelf (platforma u moru) gdje se stvaraju lagunski krečnjaci i dolomiti koji sadrže alge Clypeine kao i izasprudne lagunske facije sa kladokoropsisima. Gornjojurske naslage se kontinuirano talože na sedimente srednje jure. Predstavljene su, oksford-kimeridž, svijetlosivim dobro uslojenim krečnjacima i dolomitima. Sadrže bogatu faunu kladokoropsisa, algi, foraminifera i briozoa. Debljine su oko 250 m. Preko ovih naslaga slijede kimeridž-portland naslage predstavljene krečnjacima i dolomitima sa klipeinama. Debljine su oko 300 m.
Donja kreda. Taloženje karbonata se nastavlja uz kratki period (boksit i breče) što je vezano za tektonsku aktivnost. Donja kreda karbonatne platforme počinje dolomitima sa sitnim nerineidima, tintinidima, foraminiferama (Cuneolina) i karbonatnim algama (Salpingoporella, Munieria). Gornji dio donje krede zastupljen je uslojenim krečnjacima sa umecima dolomita koji ponegdje sadrže puževe (Nerinea) i pahiodontne školjkaše (Requienia, Toucasia), a prvenstveno foraminifere (Cuneolina, Orbitolina) te karbonatne alge (Salpingoporella, Munieria, Cylindroporella) a u nekim slojevima i plodove haracejskih algi što ukazuje na oslađivanje mora.
Gornja kreda. Sa nastupom gornje krede prostrana područja Vanjskih Dinarida i neki dijelovi Središnjih Dinarida pretvorena su u veoma plitko more udaljeno od kopna i zato se čistim karbonatnim dnom, bez terigenih primjesa. Veliki dio profla zauzimaju rudistni krečnjaci taloženi na grebenima sa priraslim ljušturama ili pseudo grebenima, podvodnim nagomilavanjima ljuštura uginulih organizama. Gornjokredne naslage otkrivene na su na lijevoj obali Drežanke gdje se nalaze u tektonskom kontaktu sa trijaskim naslagama. Istočno od sela Striževa na lijevoj obali Drežanke, na manjoj površini otkriveni su bituminozni laporoviti krečnjaci i dolomiti.
Paleocen i Eocen. Tokom paleocena i eocena nastavlja se taloženje, lokalno, karbonata. Do kraja eocena i ranog oligocena, taloženje na platformi se okončava regionalnim izdizanjem i taloženjem konglometara.
Kvartar. Za ove visoke planine Hercegovine vezani su morfološki oblici i sedimenti, dokumenti glacijacije u gornjem pleistocenu. Te su pojave zapažene na Čvrsnici, Čabulji i Prenju. Na primjer: na Prenju jedan cirk je na sjeverozapadu ispod vrha Otiš, drugi na sjeveroistoku, na padinama Velikog brda, a dva manja na Vjetrenim brdima.
Prema ispitivanjima na Prenju glacijacija (vjerovatno virmska) je imala dvije faze (stadijala) jer u dolini Bijele preko stare fuvijalne terase leži jedna mlađa morena, dok su stadijali imali sniježnu granicu u istom području prvi na 1700 metara a drugi na 1950 metara. Glacijalno-fuvijalna terasa ima najveću debljinu naslaga u kanjonu Neretve (60 m), jer su se tuda kretale vode sa većeg broja lednika. Od posebnog značaja su dvije jasno izražene terase, koje se osim po svom položaju, razlikuju i po tome što u višoj preovladavaju valutice gabra a u nižoj krečnjaci, a da pri tome opći sastav ostaje isti. Ove dvije terase ukazuju na dvostruko zaleđenje naših prostora. Direktna veza akumulacionih terasa sa ledenjacima može se vidjeti u dolini Doljanke gdje je sa lednika Čvrsnice i Vrana transportovan materijal. Po svim dosadašnjim geotektonskim podjelama posebno je interesantna struktura Drežnice koja je smještena u graničnu zonu između Vanjskih i Središnjih Dinarida. U ovom području izdvojene su Jablanička i Čvrsnička navlaka.
Jablaničkoj navlaci pripada Prenj. U ovom dijelu ova navlaka se može pratiti u Drežnici, između Prenja i Veleža te na padinama Crvnja do gatačkog polja.
Kanjon Drežnice je asimetrički pravac pružanja nabora/rasjeda u smijeru jugozapada, a lociran je oko 20 km sjeverno od Mostara. Strukturni kompleks je dug 20 km, spušta se prema zapadu gdje nestaje sa površine, a na istoku se završava neretvanskim rasjedom. Otkrivene, urbane i izrasjedane stratigrafske sekvence od srednjeg trijasa do gornje krede imaju debljinu oko 2500 m. U dubljim dijelovima su prisutne i starije stratigrafske jedinice. Kanjon Drežnice pokazuje tri strukturna elementa koji otežavaju interpretaciju ovog područja: veću navlaku u sjevernom dijelu kanjona, rasjed koji se pruža duž strukture, odnosno kanjona, i Neretvanski rasjed. Rasjed duž kanjona je glavna tektonska jedinica između Vanjskih i Unutrašnjih Dinarida. Ovaj rasjed dovodi kredne naslage u kontakt sa trijasom u jezgri strukturnog kompleksa. Interpretira se da je ovaj rasjed nastao iz post-tektonske relaksacije i da klizi u evaporite iz permo-trijasa ispod Kanjona. Starost navlake u sjevernom dijelu kanjona je vjerovatno eocen-oligocen. Strukurni kompleks kanjona Drežnice završava na Neretvanskom kosom rasjedu. Geometrija nabora i rasjeda istočno od Neretvanskog rasjeda je različita. Zbog njegovog jakog uticaja na geometriju nabora, tumači se da je u ranoj fazi razvoja ovaj rasjed bio navlaka.

3.3.2. Biološke vrijednosti kompleksa planina Prenj, Čvrsnica I ČABULJA

Prof.dr. Sulejman Redžić i Mr. Samir Đug, Centar za ekologiju i prirodne resurse (CEPRES) Prirodno-matematičkog fakulteta, Sarajevo

Bosna i Hercegovina ima vrlo bogatu foru koja obuhvata oko 4 500 vrsta viših biljaka, oko 3 000 vrsta algi i oko 5 000 vrsta gljiva i lišajeva. Uzevši u obzir broj vrsta (S) i relativno malu površinu zemlje (A) – S/A odnos – Bosna i Hercegovina spada među najbogatije zemlje u Evropi. BiH ima također i veliki broj endemičnih vrsta. Procjenjuje se da postoji oko 500 endemičnih vrsta viših biljaka. Podaci za Crvenu knjigu koja je objavljena 1997. godine (Šilić) obuhvata 678 vrsta viših biljaka (ili 19% od ukupne fore u zemlji) koje su registrovane prema starim IUCN kategorijama ugroženosti. Ova lista obuhvata 3 istrebljene vrste, 43 vrste koje se nalaze na rubu istrebljenja, 268 ranjive vrste, 289 vrsta koje su potencijalno ugrožene, i 52 vrste čiji status još uvijek nije defnisan. Veliki broj ovih vrsta se nalazi upravo u području hercegovačkog endemnog centra, odnosno na planinama Prenj, Čvrsnica i Čabulja.
Radi očuvanja biološke raznolikosti potrebno je pokrenuti aktivnosti na dugoročnom uravnoteženom očuvanju ovog vrlo vrijednog područja za dobrobit daljeg progresa cijelog ovog kraja. Radi efkasnijeg upravljanja, potrebno je postaviti jasan cilj za zaštićeno područje Prenj, Čvrsnica i Čabulja i razraditi strategiju za njegovo ostvarenje.
Planinski masivi Prenj - Čvrsnica – Čabulja se odlikuju specifčnim načinom postanka, orografjom, ekoklimom (stijecište različitih klimatskih utjecaja), diverzitetom tala, specifčnom hidrografskom mrežom, kao i mediteranskim pluviometrijskim režimom. Sve ove specifčnosti su uvjetovale da se na ovom relativno malom području razvije veliki broj specifčnih i raznovrsnih biljnih zajednica u čiji sastav ulazi veliki broj endemičnih i rijetkih biljnih vrsta.
Biogeografski položaj
PRENJ (Zelena Glava, 2155 m)
- Pripada dvjema strukturno-facijalnim cjelinama
- Na NE je zona mezozojskih krečnjaka, a na SW je zona krša (mezozojski krečnjaci, dolomiti)
- Boračko jezero

ČVRSNICA (Pločno, 2228 m)
- Brojni grebeni, siparišta
- Na NE je zona mezozojskih krečnjaka, a na SW je zona krša (mezozojski krečnjaci, dolomiti)
- Blidinje jezero ČABULJA (1776m)
- Pripada dvjema strukturno-facijalnim cjelinama
- Na NE je zona mezozojskih krečnjaka, a na SW je zona krša (mezozojski krečnjaci, dolomiti)

Zašto nacionalni park?
Područje planina Prenja, Čvrsnica i Čabulja svojom strukturom kako abiotičke tako i biotičke komponente u potpunosti odgovara predloženoj kategoriji nacionalnog parka. Kada je u pitanju neophodna zonacija unutar zaštićenog područja, Prenj, Čvrsnica i Čabulja udovoljavaju i najstrožim kriterijima vrijednosti biološke i ekološke raznolikosti. Zonacijom zaštićenog područja se omogućava mješovita upotreba resursa na uravnoteženim osnovama, što će omogućiti i dugoročni ekonomski progres ovog kraja na sasvim novim i održivim osnovama za dobrobit i budućih generacija.
Zonacija
Postojanje nukleusa zaštićenog područja sa ekosistemima očuvane primarne strukture i dinamike, dovoljne veličine i konzistentnosti. Puferska zona je dovoljno očuvana da omogućava neophodne akcije u oblasti konzervacije, kako sopstvenih ekosistema tako i ekosistema u nukleusu, odnosno jezgru područja, te izvanredne mogućnosti za istraživanja, osmatranja, edukaciju, duhovnu rekreaciju. Spoljna, treća zona, sadrži sve neophodne resurse i potencijale za podsticanje i implementaciju uravnoteženog razvoja u oblasti šumarstva, poljoprivredne proizvodnje, ugostiteljstva, kućne radinosti i sličnih akcija. Sadašnji stupanj očuvanosti biološke i ekološke raznolikosti, te instalirana infrastruktura omogućit će i uspostavu neophodnih ekoloških koridora odgovarajućeg nivoa, koji će garantovati nesmetan protok gena i biološku komunikaciju između zona sa visokom raznolikošću i visokim stupnjem ukupne senzitivnosti, te biološku komunikaciju sa ostalim visokoplaninskim regionima. Predložena kategorija zaštićenog područja, kao i odabrano područje Igmana i Bjelašice u potpunosti udovoljavaju i postavljenim smjernicama za odabir, te postavljenim ciljevima i odredbama za in situ konzervaciju sadržanih u Konvenciji o biološkoj raznolikosti.

3.3.3. KONCEPT ZAŠTITE ŠUMA BUDUĆEG NP PRENJ-ČVRSNICA-ČABULJA

Prof.dr. Midhat Uščuplić Šumarski fakultet Sarajevo

Uvod
Šume su najvrijedniji prirodni ekosistemi što i jeste osnov potrebe njihove zaštite. Okolnost da je Bosna i Hercegovina po šumovitosti četvrta zemlja Evrope je naša komparativna prednost. Nažalost, naš odnos prema ovom resursu je blago rečeno neodgovoran, zbog čega se šumovitost smanjuje ali je i kvalitet drvne zalihe sve slabiji. Šume nestaju promjenom namjene zemljišta (površinskim kopovima ruda, izgradnjom hidroakomulacija i putnih komunikacija, podizanjem industrijskih kapaciteta, požarima itd.). Nesavjesno gospodarenje, zatim česte i nesankcionisane krađe drveta smanjuju postojeće zalihe drveta, a nedostatak kvalitetne legislative i šarolikost njene primjene pogoduje samo pojedincima. Nema globalne šumarske politike na nivou države, a preduzeća šumarstva kojima su povjerene šume i šumska zemljiša na gospodarenje rade pod snažnim uticajem lokalne vlasti. Koncept integralnog šumarstva sve je dalje od nas, a on je obezbjeđivao stabilan sistem zaštite šuma.
Šumarstvo BiH se nalazi pred novim izazovom-uplitanjem međunarodne zajednice u šumsku politiku. Ignoriše se naša šumarska nauka i struka, dovode se strani eksperti čije siromašno znanje ne nudi rješenja koja će unaprijediti šumarstvo i sačuvati naše šume od dalje devastacije. Preferijaju se podjele unutar šumarstva, pri čemu brigu o šumama treba da vodi jedna a eksploataciju druga organizacija, obrazlažući to potrebom bolje zaštite šuma. Neskriveno se zagovara da se eksploatacija šuma rješava koncesijama, a zaboravlja se da je sječa samo jedna od faza pri uzgoju gospodarske šume. Tako će koncesionar (i) dobiti šume za iskorištavanje od kojih ne treba očekivati da vode posebnu brigu o njihovoj zaštiti. Modernom tehnikom i jeftinom radnom snagom racionaliziraće proizvodnju trupaca radi svog profta. Sljepilo od kojeg neki autoriteti ne vide šumu od balvana nije, izgleda, samo naša bolest. Zato, treba požuriti sa zaštitom prirodnog naslijeđa dok ne bude prekasno.
Kako zaštiti šume?
Zaštita svih šuma bazira na integralnom konceptu koji podrazumijeva podjelu odgovornosti, što će posebno biti važno pri formiranju nacionalnih parkova ili drugih oblika zaštite prirode. Integralna zaštita šuma je neminovnost u uvjetima kada raste broj subjekata koji žele da koriste ovaj resurs. Problem ne bi bio težak kada bi bar osnovna znanja o šumskim ekosistemima bila približno jednaka. Interesi se sukobljavaju, zbog čega su mogući i komfikti.
Iskustvo je pokazalo da nije moguće izvesti bilo koju zaštitnu mjeru, čak ni onu pojedinačnu, bez odgovarajuće organizacijske strukture i podrške državnih institucija vlasti. Integralna zaštita šuma uključuje zbog toga obaveze i odgovornost zakonodavne, izvršne i sudske vlasti prije svih. Na njima je, naprimjer, da šume prepoznaju ne samo kao fabriku za proizvodnju drveta, što je bez sumnje vrlo značajno za ekonomski razvoj zemlje, nego da prepoznaju da su šume jedini dijelovi prostora koji pozitivno određuju njegov kvalitet. Drugi dijelovi prostora (stanovanje, poljoprivreda, industrija, komunikacije) utiču negativno na životnu sredinu. Praktično ovo znači da svako smanjenje šumovitosti ili kvaliteta drvne zalihe u šumama smanjuje i kvalitet prostora.
Dakle, ako se želi zaštiti životna sredina onda treba zaustaviti dalju redukciju površina sa šumama. Građani imaju interesa za zaštitu prostora u kojem žive i u svijetu je poznat model kojim su oni uključeni u proces odlučivanja. U nas je učešće građana u zaštiti prirode u povoju i manje-više je emotivne prirode i ovo je dobar primjer da nevladine organizacije imaju inicijativu za izdvajanje područja radi njihove zaštite na razini nacionalnog parka. Ali ako se razumije suština integralnog sistema zaštite onda odmah treba prihvatiti da će i građani dijeliti odgovornost u eksploataciji prirodnog resursa, što podrazumijeva i materijalnu obavezu. No, to nije kraj koncepta integralnog sistema zaštite. Zaštita nekog područja podrazumijeva uključivanje i drugih (svih) dijelova društva. Na čelu tih aktivnosti moraju biti mediji, ali ne kampanjski i sa deklarativnom podrškom, nego istraživački i kontinuirano podsticajno sa vidljivim pritiskom na vlast da prihvati ove težnje.
Izgradnja integralnog sistema zaštite prirodnog naslijeđa nije moguća bez obrazovanja. Izdvojiti neko područje kao zaštitno može biti kompromitirano ako edukacija nije usmjerena ka razvoju svijesti građana da je čovjek dio prirode koju u svom interesu mora čuvati. Moramo sprječavati one moćnike koji svojim nezaježljivim apetitima ruše vrijednosti prirode gradeći nezgrapne vile iz ružnih snova. (Pogledajte biser naslijeđa prirode – Prokoško glacijalno jezero na Vranici – da se uvjerite koliko daleko idu pohlepe pojedinaca). Priroda se narušava, nažalost, i na druge načine, ali su najočiglednije deponije smeća i to upravo u području o čijoj zaštiti se danas govori.
Najzad, posebno se mora istaći uloga nauke. Nije moguća dugotrajna i kvalitetna zaštita prirodnih resursa bez istraživačkog rada, a on je u integralnoj zaštiti multidisciplinaran. Ako je, naprimjer, riječ o zaštiti šuma onda su ovdje uključeni ne samo discipline iz zaštite u užem smislu riječi, nego i druge discipline šumarskih nauka (planeri, uzgajivači, genetičari, botaničari, geolozi, klimatolozi, ekonomisti i dr.), ali i istraživači drugih naučnih oblasti (prirodno-matematičkih, medicinskih, historijskih, flozofskih itd.).
Uloga šumarstva u nacionalnim parkovima
U modernom konceptu zaštite prirode režim gospodarenja šumama ima posebnu vrijednost. Gospodarenje šumama u nacionalnim parkovima ne znači napuštanje razvoja gospodarske šume i prelaz na prašumske rezervate. Naprotiv. Nije BiH toliko bogata da se može odreći prinosa drveta, ali je sigurno da će se obim sječa i zaštita ne samo podići na višu razinu, nego će gospodarenje biti certifcirano.
U nacionalnim parkovima gospodarenje šumama je različito i određeno je zonama, počev od onih u kojim je sječa dozvoljena u granicama plana pa do onih gdje su sječe samo sanitarnog karaktera. Očigledno je da se u ovom slučaju šumarstvo mora odreći tehničkog autoriteta i usmjeravati svoje znanje na novo, multifunkcionalno korištenje šumskog resursa, razvijajući ne samo veći i kvalitetniji prirast drveta nego koristiti i druge funkcije šuma. Bez šumskog znanja to nije moguće.
Rizici u zaštiti šuma u nacionalnom parku
Šume u zaštićenim područjima su izložene brojnijim štetnim uticajima od drugih šuma. To dolazi od tuda što su zaštićene šume u funkciji građana u širem smislu riječi. Najveća opasnost prijeti od šumskih požara jer je, prema našim istraživanjima, čovjek izvan djelatnosti šumarstva gotovo isključivi uzročnik požara u nas. Iskustva o šumskim požarima iz 2003. godine to i potvrđuju. Mjereno veličinom štete može se reći da su požari štetniji nego svi drugi agensi zajedno. Osim požara korisnici prostora nacionalnih parkova prave i druge štete (oštećivanje stabala iz nehata, rasturanje otpadnog materijala, zagađivanje okoline izduvnim gasovima automobila itd.). Tu je i seosko stanovništvo i njihova potreba da se bave stočarstvom, a to znači da šume oštećuju i ispašom.
Proces prirodne obnove šuma koji je u toku na napuštenim lokalitetima gdje nema paše najbolja je potvrda autoregulacione sposobnosti naših šuma. Priroda od čovjeka traži malo a toliko mnogo daje. Prema tome proglašenje nekog područja nacionalnim parkom nije samo administrativna odluka. Ona podrazumijeva vrlo kompleksnu organizacijsku strukturu koja se ne može dobiti preko noći i samo na osnovu odluke nadležne institucije. Osim toga tu su i međunarodni kriteriji koje treba da zadovoljava svako područje koje se izdvaja za zaštitu na ovoj razini.
Kao zaključak se nameće da područja planina Prenja, Čvrsnice i Čabulje imaju brojne karakteristike vrijedne nacionalnog parka. Sa šumarskog stanovišta posebno se ističu šume munike (Pinus heldreichii) koje su već zaštićene, ali tu su i mnoge druge rijetke biljne i životinjske vrste.

3.3.4. HIDROLOŠKA OBILJEŽJA PODRUČJA PLANIRANOG NACIONALNOG PARKA

Mr. Miralem Variščić, dipl. ing. Zeleni Neretva Konjic

Hidrološke karakteristike su u najdirektnijoj vezi sa reljefom i geološkim specifčnostima područja. Krečnjački i dolomitni sastav Prenja i Čvrsnice uz planinska uzvišenja i kanjonska udubljenja nastala vertikalnim pokretima izdizanja osnovne su odrednice voda. Bitan faktor hidrologije je i klima odnosno padavine. Sve vode područja budućeg nacionalnog parka Prenj-Čvrsnica-Čabulja pripadaju jadranskom slivu, odnosno skoro u potpunosti slivu rijeke Neretve.
Granična vododjelnica hidrosistema Neretve graniči na istoku i sjeveroistoku sa hidrosistemom Drine (slivovi Jabušnice i Izgorke, te Bistrice i Govze); Bosne na sjeveru (slivovi Željeznice, Zujevine i Lepenice), Trebišnice na jugoistoku (Mušnice i Zalomke). Granični pojas čine, između ostalih, Zelengora i Čemerno, Treskavica, Bjelašnica, Ivan Planina, Bitovinja, Zec i Makljen kao granica sa slivom Vrbasa. Ove vododjelnice su tako specifčne da su na nekim mjestima (Ivan Sedlo) na granici površinske bifurkacije. Nisu rijetke ni pojave podzemnih bifurkacija tako da se voda jednog ponorničkog toka pojavljuje i u jadranskom i u crnomorskom slivu (primjer Gredelja).
Udubljenje Neretve naročito u pravcu Dinarida jugoistok-sjeverozapad u tektonskom smislu je granični prostor između škriljačnog i krečnjačkog tla. Zbog toga su u ovom području i pritoke Neretve bitno različite – desne su pritoke duži riječni tokovi koji dolaze sa većih visina, za razliku od lijevih pritoka koje su najčešće kratkog toka sa izvorom nekoliko desetaka metara nadmorske visine od nivoa Neretve.
Zbog izrazitih karakteristika kraške građe masivi Prenja i Čvrsnice nisu bogati vodom. Mada je na ovim prostorima godišnja količina padavina preko 1600 mm ipak se zbog izrazite kraške građe voda ne zadržava na visokim platoima nego se hidrografska mreža prenosi u kraško podzemlje. Ti podzemni tokovi se na površini pojavljuju u obliku jakih kraških vrela međusobno različitih po izdašnosti, funkcionisanju i stalnosti. Uglavnom su kratke dužine površinskog toka sa bliskim ušćima u Neretvu. Na bezvodnim prostranstvima Prenja i Čvrsnice u visokoplaninskom području ipak se tu i tamo pojavljuju relativno mali izvori u kontakt zonama krečnjaka i dolomita. Pošto su u hidrološkom smislu dolomiti vodonepropusni to iznad njih vodna akumulacija izbija na površinu. Naročito na Prenju ima više izvora od Jezerca ispod Osobca, Tvrde vode u Tisovici, vrela u Crnom Polju, u Pločama, za Kantarom i dr. koji predstavljaju dragocjenost za ljude, stoku i divljač. Izvori su čisti i nezagađeni te su ranije u njihovoj neposrednoj blizini građene planinarske, šumarske i lovačke kuće.
Rijeka Neretva sa izvorom ispod Gredelja tokom dugim cca 85 km do Konjica i jablaničke akumulacije tekući u smjeru jugoistok-sjeverozapad više poznata kao Gornja Neretva predstavlja sjevernu granicu nacionalnog parka. Tipični je predstavnik planinske rijeke, čistih voda i buičarskog je karaktera voda. Neretva ima neujednačen godišnji proticaj. Sa prvim maksimumom u aprilu i prvoj polovini maja, potom dolazi do postepenog opadanja vodostaja i smanjenja proticaja da bi sa jesenjim padavinama počele rasti vrijednosti proticaja da bi do sredine novembra dostigle maksimalne vrijednosti. Zbog otapanja snjegova i formiranja privremenih jezera dolazi do pojave zakašnjelih visokih proljetnih voda u Neretvi.
Drugi dio Neretve u kanjonu između Jablanice i Bijelog Polja presijeca područje nacionalnog parka na dva dijela a danas je pregrađen branama te su na tom prostoru nastale dvije vještačke akumulacije.
Poniruće vode pojavljuju se u usjeklinama ili dolinama između planinskih vijenaca i kao izvorišta manjih rječica koje u svom relativnom kratkom toku obogaćuju svoje vode iz niza vrela te se u Neretvu ulijevaju sa obiljem vode. U podnožju prenjskog masiva to su:
- Bukovica, sa izvorom ispod Čičeva i Kule,
- Šištica, otoka Boračkog jezera,
- Konjička Bijela, sa tokom kroz istoimenu dolinu sa izvorištem u Bukovom Lazu,
- Idbarčica u Idbarskoj kotlini, sa izvorom ispod Rakova Laza,
- Glogošnica sa zapadne strane Prenja, sa izvorom ispod Glogova i
- Mostarska Bijela u usjeklini Bijele na izlasku iz kanjona Neretve.
Podno Čvrsnice nastaju vodotoci:
- Doljanka, sa izvorom ispod Risovca,
- Diva Grabovica, sa izvorištem na istočnoj strani Čvrsnice u podnožju Vilinca,
- Drežanka koja predstavlja najveći i najduži vodotok, pritoku Neretve na ovom području a vode prima sa područja Čvrsnice, Vrana i Čabulje.
Nažalost, neke od ovih pritoka su intervencijom čovjeka, a prvenstveno zbog brana na Neretvi izgubile dio prirodnih obilježja. Dok su konjička Bijela i Idbarčica izgubile jedinstvo toka izgradnjom više kaskadnih pregrada radi spriječavanja unošenja nanosa u jablaničko jezero, Glogošnica, Diva Grabovica i Drežanka svojim donjim tokom se nalaze u vodama hidroakumulacija Grabovica i Salakovac. Specifčnost Doljanke je što se više ne ulijeva u Neretvu, nego u njeno suho korito. Svi navedeni vodotoci imaju zajedničke karakteristike: uglavnom su kratkog toka, hladne, bistre i čiste vode sa vrlo rijetkom i kratkotrajajućom zamućenosti.
Unutar područja nacionalnog parka nalaze se i dva jezera glacijalnog porijekla: Boračko jezero na Prenju i Blidinjsko jezero na Čvrsnici. Nekada su oba jezera bila daleko većih dimenzija ispunjavajući u potpunosti dolinu, ali su uslijed smanjenja dotoka ali i zasipanja znatno smanjena.
Boračko jezero je najveća prirodna akumulacija u gornjem slivu Neretve. Nastanak ovog jezera je veoma složen u morfološkom smislu te ga možemo okarakterisati kao tektonsko-kotlinsko jezero jer su tektonski pokreti bili osnovni faktor njegovog nastanka. No, kasnije je ono dobilo i glacijalno obilježje, jer su njegove vode pothranjivane otapanjem lednika sa Prenja čije su vode dospijevale iz Boračke Drage. Danas je to protočno jezero čije vode pothranjuju Borački potok, okolni izvori i podvodne vrulje. Vode iz jezera odlaze Šišticom čije vode se poslije kraćeg toka obrušavaju u Neretvu vodopadom visine 35 m. Jezero se nalazi u sjeveroistočnoj podgorini Prenja u dubokoj zatvorenoj ljevkastoj kotlini omeđeno okolnim planinskim visovima na 402 m n/v. Blidinjsko jezero leži na kraju Dugog polja između Čvrsnice i Vrana. Vodom se snabdijeva u periodu intenzivnih padavina i otapanja snijegova i podvodnim vruljama. Nema površinske otoke, a podzemne su vode niskog inteziteta te u toku godine nivo jezera varira u zavisnosti od obilnosti padavina. Na području Prenja formiraju se i periodična jezera. Ova jezera nastaju u proljeće otapanjem snjegova u kraškim visoravnima. Tada ponori, uslijed propusta, ne mogu primiti svu količinu prispjele vode. Najpoznatije je Donje jezero koje se formira na visoravni Tisovice.
Neretva i njene pritoke su salmonidne vode. U pritokama obitava endemska potočna pastrmka, a u Neretvi, pored potočne pastrmke i mekousna pastrmka i glavatica. Neretva je vještački naseljena i lipljenom, a Boračko jezero šaranom. Blidinjsko jezero je poribljeno bjelicom.
Proglašenjem nacionalnog parka sve vode bi se stavile u visoki stepen zaštite, čime bi sačuvale svoju izvornu čistoću, svoju izvornu foru i faunu i jedinstvo svog prirodnog toka. Na osnovu Zakona o zaštiti voda nameće se obaveza da se za sve tekućice osigura ekološki prihvatljiv protok. U našoj zemlji teško da postoji na relativno malom prostoru veća koncentracija čiste, pitke vode koju treba zaštiti od svih vrsta zagađenja. Platoi Čvrsnice i Prenja predstavljaju jedinstven ekološki prirodni rezervat, takozvanu vodoopskrbnu zonu koja u podnožju poniranja obezbijeđuje ljudima vodu najvišeg kvaliteta. Taj sklad, to jedinstvo prirode i bogatstvo treba čuvati i racionalno koristiti.
Ustvari, ja volim sjediti kraj vode i gledati u vodu.
Štapove nosim da bi me zvali ribolovcem, a ne "budalom koja gleda u vodu".

by Kapo Senad :mrgreen:
Avatar
senad
Potpredsjednik U.G. "Bistro!"
 
Postovi: 3350
Učlanjen/a: 20 jun 2006, 17:05
Lokacija: Sarajevo

Re: Zaštita prirode - MEĐUNARODNI STANDARDI I STANJE U BiH

PostPostao/la senad » 30 avg 2009, 15:59

3.3.5. UGROŽENOST NAJVRIJEDNIJIH PRIRODNIH PODRUČJA BUDUĆEG NACIONALNOG PARKA PRENJ-ČVRSNICA-ČABULJA

Sead Pintul dipl.ing.arhc
Savjetnik za ekologiju pri gradskoj upravi Mostar

Sa ciljem osmišljene zaštite i korištenje najvrijednijih prirodnih područja BiH, šezdesetih godina prošlog vijeka pokrenuta je inicijativa za formiranjem NP Prenj-Čvrsnica i dijela Čabulje. Prostornim planom BiH usvojenim 1981. godine, planinski masivi sjeverne Hercegovine, Prenj, Čvrsnica i sjeverni dijelovi Čabulje, zbog bogatstva endemskih i reliktnih vrsta fore i faune kao i geomorfoloških fenomena, predviđeni su za formiranje Necionalnog parka. Kao jedan od endemskih centara centralnih Dinarida, u nauci poznat kao „Prenjski endemni centar“, ovaj prostor čini srce centralnih Dinarida, zapravo njegov najvrijedniji dio. Ovo područje zadovoljava i veoma stroge kriterije UNESCO-a za upis na listu zaštićene svjetske prirodne baštine.
Za predratni period karakteristično je da se mnogo više pažnje posvećivalo pojedinačnim objektima prirode i lokalitetima, nego širim područjima. Kasnije je za manji broj objekata prirodnih naslijeđa provedena pravna zaštita dok su širi prostori evidentiranog značajnog prirodnog naslijeđa tretirani preliminarnom zaštitom. Prostorni plan BiH jeste temeljni dokument i polazna osnova za adekvatno korištenje prostora, međutim on ne može biti jedino sredstvo zaštite najvrijednijih prirodnih područja.
Obzirom da prostor planiranog NP-a obuhvata dijelove šest općina i to: Mostar, Konjic, Jablanica, Posušje, Tomislavgrad i Prozor, uz predpostavku da neke od općina i žele da se ponašaju u skladu sa univerzalnim principima zaštite i korištenje vrijednih prirodnih područja, zbog nedostatka prostorno planske dokumentacije i nedefnisanog upravljanja, one to ne mogu provesti. Minuli rat, zbog požara, nekontrolisane sječe, odstrjela divljači, izgradnja ratnih puteva i sl., ostavilo je veoma teške posljedice. Devastacija prirode nastavljena je i nakon rata. Izostanak zakonske regulative, loša organizovanost i osposobljenost stručnih i upravnih organizacija, politički dualizam, stavljanje interesa pojedinih nacionalnih skupina i ekonomskih lobija ispred opšteg-državnog interesa, vode ka uništavanju prirode sa nesagledivim posljedicama. O ovoj problematici često se govori i raspravlja u institucijama sistema i nevladinim organizacijama na upozoravajući i inicirajući način. Prema zastupljenosti u razvojnim planovima BiH i minimalnim sredstvima predviđenim za fnansiranje aktivnosti iz domena ekologije, to je još uvijek marginalna oblast.
Kroz konkretne primjere pokušat ću prezentirati stanje na prostorima budućeg Nacionalnog parka:
1. Izgradnja hidroelektrana.
Planirane hidroelektrane u gornjem toku rijeke Neretve zacrtane su Prostornim planom BiH. Istim planom određeno je da se na istom prostoru formira nacionalni park, što je inkopatibilno. Dvostrukim odrednicama Prostornog plana ulazi se u sukob interesa sa mogućnosti preglasavanja na osnovu isključivo uskih ekonomskih interesa, iako se i tada znalo, kao što se i danas zna da hidroakumulacije radikalno mijenjaju sadržaj prostora i nespojive su sa pojmom nacionalnog parka. Očito je da su akumulacije na rijekama Neretvi, Uni i Sani ugrađene u prostorni plan BiH pod pritiskom energetskog lobija, koji je uvijek djelovao u sprezi sa politikom.
2. Bespravna vikend naselja
Planinski plato Rujište, nadmorske visine 1050 metara, udaljen od Mostara asfaltiranim putem 22 km, a od Boračkog jezera 17 km makadamskim putem, čini južnu kapiju budućeg nacionalnog parka. Zbog endemske munike, izuzetnog rezervata endemskih cvjetnica i geomorfologije, rješenjem Komisije za zaštitu prirodnog naslijeđa Zavoda za zaštitu kulturno istorijskog i prirodnog naslijeđa BiH 1965. godine, stavljeno je pod preventivnu zaštitu kao rekreaciono područje i stanište bjelokorog bora. Trenutno se na Rujištu uz prećutnu saglasnost Gradske općine Mostar-Sjever, bez planske osnove, lokacijski, formom i materijalom na neprimjeren način gradi preko 100 vikend objekata.
Na visoravni Čvrsnice na potezu Risovac-Blidinje jezero-Masna luka u općini Jablanica, bespravno je izgrađeno oko 350 vikend objekata. Najveća koncetracija je oko skijališta na Risovcu. Gradnja je najčešće neprilagođena planinskom ambijentu, pretenciozna vilska sa asfaltiranim dvorištima. Bez znanja i saglasnosti općine Jablanica, poručen je Prostorni plan posebnog područja od strane Urbanističkog zavoda Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu. Prostorni plan je razvojni, a ne provedbeni. Na osnovu njega treba uraditi detaljne planove kao podlogu za realizaciju.
3. Bespravne šljunkare.
a) Diva Grabovica, dio planiranog Nacionalnog parka, lokalitet predložen od Komisije UNESCO-a za uvezivanje u mrežu Geoparkova, endemni je centar i jedan od najljepših geomorfoloških fenomena, zaštićen je rješenjem Zavoda za zaštitu kulturno istorijskog naslijeđa BiH broj 662/57 kao i odlukom Vlade BiH kojom se Diva Grabovica proglašava uzgojnim lovištem. Od 1997. godine privatno građevinsko preduzeće bez pribavljene zakonom predviđene dokumentacije vrši separaciju šljunka. I pored odbijenice Federalnog ministarstva za prostorno uređenje, upravnog spora kod Vrhovnog suda Federacije koji je negativno završen po zahtjevu investitora, naređenja međunarodnog Ombdusmena za obustavu radova i uklanjanje postrojenja, bespravna šljunkara i dalje radi.
b) Građevinski poduzetnik izgradio je i cestu dužine oko 4 km u lovištu Bijela (mostarska Bijela) u kanjonu potoka ispod Velikog Prenja, gdje eksploatiše šljunak. Iako je probijanje puta trajalo preko tri mjeseca i pored protesta lovačkih organizacija niko od nadležnih inspekcijskih organa Gradske općine Mostar-Sjever, ove nelegitimne radnje nije pokušao obustaviti.
4. Sječa šume.
Na širem prostoru Prenja i Čvrsnice na više lokaliteta vrši se sječa šume. Na prostoru HNK-a rok svim šumsko privrednim osnovama je istekao, tako da se gospodarenje obavlja na osnovu godišnjih planova sječe koje odobrava nadležno Federalno ministarstvo. Iako je u toku rata šumski fond bio bitno devastiran, do sada nisu snimljene ratne štete. Nije izvršen premjer šuma kao osnova za buduće planove. Oboljelu muniku na Rujištu niko ne liječi niti se vrši sanitarna sječa. Na potezu Rapta-Tisovica iznad Bukovog laza izgrađena je haotična mreža šumskih puteva. Od prije oko mjesec dana izgrađen je novi šumski put do vrha Tisovice, oko 500 m od vrela Vrutak, neposredno ispod najvećeg vrha Prenja, Zelene glave. Pri tome se vrši sječa zaštićene munike pod isprikom da se radi o sanitarnoj sječi.
Da bi pitanje osnivanja Nacionalnog parka Prenj-Čvrsnica krenulo od mrtve tačke, nužna je politička volja, odnosno donošenje odluke u Parlamentu Federacije o prihvatanju inicijative za formiranje Nacionalnog parka i odluke o pristupanju izradi Prostornog plana posebnog područja, kao polazno-planske osnove za pokretanje aktivnosti. Neophodno je u budžetu predvidjeti stavku za fnansiranje navedenih aktivnosti. U tom smislu, Ministarstvo za prostorno uređenje HNK-a, zajedno sa Zavodom za zaštitu BiH, pokrenuli su pripremne aktivnosti radi izrade Prostornog plana posebnog područja kao planske osnove za formiranje Nacionalnog parka. Osnovni problem je u iznalaženju sredstava za njegovo fnansiranje. Već duže vremena, Ministarstvo za prostorno uređenje HNK-a i Grad Mostar, pokušavaju riješiti ovaj problem.
Pri izradi prijedloga MAP-a uvršteno je i fnansiranje navedenog plana. Zajedno sa institutom „Tamat“, Regije Umbrija iz Peruđe u Italiji, dva puta smo konkurisali kod Evropske komisije pri LIFE Third Countries, sa programom radi obezbjeđivanja sredstava ali bez uspjeha. U organizaciji „Fondeka“ kontaktirano je sa predstavnicima UNESCO-a u Sarajevu, radi eventualne pomoći, uspostavljanja saradnje i lobiranja kod Evropske komisije i sl., ali također bez rezultata.
Problematika Nacionalnog parka mora se rješavati na nivou države Bosne i Hercegovine, jer je u pitanju nacionalni, odnosno državni interes, a ne regija ili općina. Sadašnji stepen i obim devastacije šireg prostora budućeg nacionalnog parka ranije nije zabilježen. Ukoliko društvena zajednica putem nadležnih institucija države ne reaguje pokretanjem aktivnosti na formiranju Nacionalnog parka, a time do donošenja plana i zabranom svih aktivnosti koje su u suprotnosti sa budućom namjerom, postoji realna opasnost da ovi prostori izgube atribute zbog kojih su svrstani u najvrijednija prirodna područja Evrope i svijeta.

3.3.6. INSTITUCIONALNI I ZAKONODAVNI OKVIR ZAŠTITE PRIRODE U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE

Azra Korać Mehmedović dipl. biolog,
Federalno Ministarstvo prostornog uređenja i zaštite okoliša

Određivanje i proglašenje zaštićenih područja
Područje planinskih masiva Prenj-Čvrsnica-Čabulja stavljeno je pod zaštitu 1957. godine od strane Zavoda za zaštitu kulturno-istorijskog i prirodnog naslijeđa BiH. Prostornim planom BiH za period od 1981. do 2000. godine ovaj prostor je utvrđen kao budući nacionalni park površine 994 km².
Prema Zakonu o prostornom uređenju („Sl.novine F BiH“ 52/02, čl.16) područja posebnih obilježja od značaja za F BiH utvrđuju se Prostornim planom F BiH. Do donošenja Prostornog plana Federacije primjenjuje se u Federaciji Prostorni plan BiH za period od 1981 do 2000. godine. (čl.80.). Do donošenja Prostornog plana Federacije područja od značaja za Federaciju utvrđuje Parlament F BiH na prijedlog Vlade F BiH. S obzirom da se donošenje Prostornog plana F BiH ne može očekivati u skorom periodu, potrebno je Vladi F BiH uputiti na usvajanje obrazloženi prijedlog o potrebi utvrđivanja područja Prenj-Čvrsnica-Čabulja područjem od značaja za F BiH i to, za sada u granicama planiranim Prostornim planom BiH za period od 1981. do 2000. godine. Nakon razmatranja Vlada F BiH prijedlog proslijeđuje Parlamentu F BiH na usvajanje. Parlament F BiH donosi Odluku o utvrđenju područja Prenj-Čvrsnica-Čabulja područjem od značaja za F BiH.
Istovremeno sa donošenjem Odluke o utvrđivanju područja od značaja za F BiH Parlament Federacije BiH donosi odluku o pristupanju izradi Studije izvodivosti. Na osnovu procjene Studije izvodivosti, u skladu sa čl. 18 i čl.23 Zakona o prostornom uređenju, potrebno je da Parlament F BiH donese odluku o pristupanju izradi prostornog plana. Na osnovu čl. 30 Zakona o zaštiti prirode (Sl.novine F BiH br. 33/03) prijedlog za proglašenje područja nacionalnim parkom, daje Federalno ministarstvo prostornog uređenja i okoliša. U isto vrijeme, Ministarstvo je dužno obavijestiti vlasnika/korisnika područja o pokretanju postupka za proglašenje u roku od godinu dana radi privremene zaštite područja. Obavijest mora sadržavati granice područja i tačan opis postojećeg stanja područja. Zabranjeno je pogoršavanje postojećeg stanja od slanja obavijesti do proglašenja područja zaštićenim.
Poseban zakon o proglašenju područja nacionalnim parkom donosi Parlament F BiH. Zakonom će se propisati mjere upravljanja, nadležno tijelo za provođenje mjera upravljanja i tehnologije koje će se primjeniti na zaštićenom području, a isti mora biti u skladu sa Federalnom Strategijom zaštite prirode. Zakonom se mogu odrediti zabrane i ograničenja radi ispunjavanja ciljeva upravljanja. Nakon donošenja Zakona o proglašenju, Vlada F BiH će donijeti poseban plan upravljanja za nacionalni park. Podzakonskim aktom uredit će se sadržaj i način izrade plana upravljanja.
Nakon stupanja na snagu Zakona o zaštiti prirode, slijedi izrada sekundarne legislative: Strategija o zaštiti prirode (čl. 19); Propis o proglašenju zaštićenog prirodnog područja i nacionalnog parka (čl. 30); Plan implementacije Strategije zaštite prirode (čl. 20); Posebni planovi upravljanja za svaki nacionalni park, zaštićeno prirodno područje (čl. 31); Ciljevi očuvanja područja i mjere zaštite – Program NATURA 2000 (čl. 33); Način i uslovi zaštite pejzaža van zaštićenih područja (čl. 21); Način izrade i vrste planova i projekata za zaštitu pejzaža (čl. 21); Sadržaj i metode vođenja registra zaštićenih područja (čl. 30, stav 14); Način izrade plana upravljanja zaštićenim područjem, sadržaj i nadležno tijelo za sprovođenje posebnih mjera upravljanja (čl. 31, stav 7); Propis o uspostavljanju sistema praćenja namjernog držanja i ubijanja zaštićenih životinja (čl. 35, stav 2); Propis o pokretanju mjera istraživanja ili očuvanja radi onemogućavanja da namjerno hvatanje ili ubijanje ima značajan negativan uticaj na vrste (čl. 35, stav 3); Propis o uspostavljanju i upravljanju informacionim sistemom za zaštitu prirode i vršenje monitoringa (čl. 39, stav 1); Uslovi pristupa zaštićenom području (čl. 42, stav 5).

3.3.7. UTVRĐIVANJE RECENTNOG STANJA U IZRADI RELEVANTNE NEOPHODNE DOKUMENTACIJE ZA PROGLAŠENJE PODRUČJA PRENJ – ČVRSNICA – ČABULJA U NACIONALNI PARK

Nurudin Pušilo dipl.ing.arch
Zavod za zaštitu kulturnog i prirodnog nasljeđa

Ako je segment nacionalnih parkova jedan od rijetkih aspekata ove Države, koje se može nabrojati na prste jedne ruke, a može biti interesantan i Evropi i svijetu, uz malo čiste vode i malo prirodne hrane, sa malo kvalitetnog ljudskog potencijala i još malo što-šta. Tu se spisak, na žalost, brzo završava. U ovom gore napisanom nam mora biti smisao djelovanja u narednim decenijama. Ako se to kvalitetno osmisli u imovinskom, organizacionom i utilitarnom smislu, realno je na ovom segmentu moguće povećanje nacionalnog dohotka, sa relativno malim ulaganjem. Sa druge strane, u takvom prostoru, ostavljenom (vraćenom) našim potomcima, biće kvalitetniji život u poređenju sa prostorima koji ih trenutno okružuju.
Postoji dilema da li buduću obradu i nominaciju Nacionalnih parkova raditi sporadično i kampanjski, da li separatno puštati u proceduru svake godine po jedan prostorni obuhvat, ili nastupiti organzirano punim intelektualnim i poslovnim snagama u paket i poslovnim smagama u paket aranžmanu za sve potencijalne NP-e u Bosni i Hercegovini.
Gradirana promišljanja:
- Prikupiti dovoljni minimum neophodnih elemenata za akceptiranje nominacije svih potencijalnih (kao i proširenje postojećih) NP-a.
- Nominirati ih i pratiti proces usvajanja i prihvatanja na svim neophodnim nivoima. Ovdje se podrazumijeva uključenje u proceduru proširenje nacionalnih parkova „Kozara“ i „Tjentište“ kao i nominiranje prijedloga novih nacionalnih parkova izvan teritorije Federacije BiH.
- Defnirati neophodan metodološki okvir, sa svim evropskim i regulatornim infuencama, uključujući agende, konvencije i zakone, sve što je u Evropi vezano za nacionalne parkove.
- Objediniti Zakon o nacionalnim parkovima i separate svih drugih zakona koji se odnose na ekologiju, prostorno planiranje, zaštitu šuma, tla, voda i vazduha, zaštitu od buke i usloviti sva djelovanja unutar tog okvira.
Obzirom na nevjerovatnu sporost i brojnost procedura i vjerovatna buduća problematična usaglašavanja prouzrokovana često banalnim razlozima, koja prate sve segmente naglašavanja prigodom proglašavanja nekog područja u Nacionalni park, smatram da je racionalnije (iz više razloga) sva područja, koja realno mogu biti dio Nacionalnog parka, treba objediniti u zajednički zahtjev i zajedničku proceduru koju treba pratiti i servisirati od nominacije do konačnog usvajanja na Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine. Ne postiji iluzija da je to jednostavan posao, dapače. No, treba sagledati trenutno stanje i stepen obrađenosti temata, kao i upotrebljivost već urađenih materijala. Na paralelnom kolosjeku treba formirati vrhunski tim raspoloživih eksperata na nivou BiH koji će: koristeći rezultate fsibiliti studije, iste aplicirati na pojedine nacionalne parkove, defnirati konačnu metodologiju obrade za sve buduće nacionalne parkove kao i izradu projektnih zadataka za izvedbene projekte svih budućih djelovanja unutar garnica nacionalnih parkova, od marketinških do provedbenih, od organizacionih do zakonskih, od idejnih do upotrebnih.
Svaki nominirani nacionalni park je defniran sljedećim stavkama:
I. PROSTORNO ODREĐENJE BUDUĆEG NACIONALNOG PARKA
a) Teritorijalno rasprostranjene
b) Geografske koordinate
c) Opis okvirnih granica
d) Površina područja
e) Visinska razlika
f) Geopolitička lokacija područja
II. KRATKI OPIS PODRUČJA BUDUĆEG NACIONALNOG PARKA
a) Geomorfologija područja
b) Reljef
c) Glacijalni fenomeni
d) Hidrologija područja
e) Ekološko-vegetacijska rejonizacija područja
f) Endemni centri
g) Fauna područja
III. PROSTORNA DISTRIBUCIJA NASELJA
a) Visokoplaninska ruralna sela – etnopark
IV. STALNA NASELJA UNUTAR PODRUČJA NACIONALNOG PARKA
V. KATUNSKA NASELJA, NOMADSKO STOČARSTVO
VI. KULTURNO HISTORIJSKO NASLIJEĐE NA PODRUČJU PARKA
VII. REJONIZACIJA PODRUČJA NACIONALNOG PARKA
VIII. DOSADAŠNJA DJELATNOST ŠUMARSTVA NA PODRUČJU
IX. RECENTNO DJELOVANJE ŠUMARSTVA NA PODRUČJU
X. ŠUMARSTVO I NACIONALNI PARK
XI. STRUČNA I NAUČNA DJELATNOST UNUTAR NACIONALNOG PARKA
XII. MINIRANOST PODRUČJA
XIII. PRIJEDLOG ZA POKRETANJE POSTUPKA ZA PROGLAŠENJE PODRUČJA U NACIONALNI PARK
XIV. PRIJADLOG ZA POKRETANJE POSTUPKA ZA UPIS PODRUČJA U SPISAK SVJETSKE BAŠTINE UNESCO-a
XV. USLOVI ZA UPIS DOBARA NA SPISAK SVJETSKE BAŠTINE
XVI. OBRAZLOŽENJE PRIJEDLOGA ZA UPIS U SPISAK SVJETSKE BAŠTINE UNESCO-a
PRILOZI: FOTOGRAFIJE I KARTE
- Pedološka karta BiH M 1:500 000 + ped.karta NP-a
- Ekološko-vegetacijska karta BiH M 1:500 000 + ped. karta NP-a
- Karta realne šumske vegetacije BiH M 1:500 000 + pred. karta NP-a
- Karta potencijalne šumske vegetacije BiH M 1:500 000 + pred. karta NP-a; Sa glavnom kartom (idejnom u M 1:25 000) i prezentiranom u M 1:500 000.
Resume tretira:
- SEKULARNI ANTROPOGENI UTICAJ NA ŠUME
- PRIMJER BIODIVERZITETA «CRVENA KNJIGA» BiH
- ENDEMNI CENTRI
- FAUNA BOSNE I HERCEGOVINE
- LOVSTVO I LOVNA FAUNA BOSNE I HERCEGOVINE
- ZAKON O ŠUMAMA
- VLASNIŠTVO NAD ŠUMAMA BiH
- ŠUMSKI POŽARI
- PROBLEM UMIRANJA ŠUMA
- UZGOJ ŠUMA
- ŠUMSKI RED
- PROSTORNI PLAN BiH I DETERMINIRANJE PODRUČJA ZA ZAŠTITU
- ZAKON O ŠUMAMA I MOGUĆA RJEŠENJA
- REDOSLJED RJEŠAVANJA PROBLEMA

RJEčNIK

Atmosfera - sloj plinova koji okružuje Zemlju
Alohtona vrsta - vrsta koju je čovjek unio na područje na kome prirodno nije bila rasprostranjena
Autohtona vrsta - vrsta prirodno rasprostranjena na nekom području
biocenoza - zajednica živih bića (životna zajednica) / oblik zajedničkog života organizama (biljaka, životinja, mikroorganizama itd.) koji je nastao i dalje se održava na osnovu ekoloških zakonitosti
biorazgradivo - materijal kojeg mogu razgraditi mikroorganizmi ili drugi dekompozeri
biološka raznolikost (biodiverzitet) - podrazumijeva raznolikost živih organizama koji nastanjuju kopno i vodu, kao i raznolikost unutar različitih vrsta, između vrsta i ekosistema
biosfera - ukupnost svih regiona na zemlji koji podržavaju život i u kojem živi svijet ima uticaj
biotop - životno stanište / dio naseljenog prostora zemlje koji se odlikuje specifčnim kompleksom ekoloških faktora
cITES - međunarodna konvencija o trgovini ugroženim divljim biljnim i životinjskim vrstama.
crvena knjiga - naučna publikacija koja sadrži opširne podatke o osnovnim karakteristikama vrste, o stepenu njene ugroženosti, faktorima ugrožavanja, kao i predloge mjera za zaštitu same vrste
Ekologija - nauka koja proučava odnose organizama, odnosno pojedinih vrsta, i njihovih zajednica prema uslovima spoljašnje sredine
Ekološki otisak - mjera uticaja koji idividua ili skupina imaju na njihov okoliš
Ekosfera - međusobna povezanost i zajedničko djelovanje svih svojih dijelova u smislu globalnog ekosistema (atmosfera, litosfera, kriosfera, pedosfera, hidrosfera i biosfera)
Ekosistem - sistem koji se sastoji od zajednice živih bića u prirodnom okolišu u kojem one žive i međusobno djeluju
Ekosistemski diverzitet - ukupna raznovrsnost staništa i biocenoza, kao i ekoloških procesa u biosferi (populacija, biocenoza, stanište, ekosistem, bioregija)
Endemi - vrste čije je rasprostranjenje ograničeno na specifčnu oblast
EURONATUR - organizacija Evropske Unije za zaštitu prirode
EUROPARc - Evropska federacija nacionalnih parkova
Ex-situ, zaštita, očuvanje - očuvanje komponenti biodiverziteta (genetskog materijala, organizama, populacija) izvan njihovog prirodnog okruženja
Genetska raznolikost - raznolikost različitih vrsta gena u nekoj populaciji određene vrste
Genetski materijal - svaki materijal biljnog, životinjskog ili mikrobskog ili drugog porekla koji sadrži funkcionalne jedinice nasljeđivanja
Geološka raznolikost - raznovrsnost formi stijena i njihovih konstituenata minerala, reljefa, hidrogeoloških oblika i drugih determinanti stvarnih i potencijalnih biotopa određenog prostora
Globalno zatopljenje - povećanje prosječne temperature Zemlje stakleničkim efektom
habitat (stanište) - mjesto na kojem obitava populacija neke vrste
In-situ zaštita, očuvanje - očuvanje ekosistema i prirodnih staništa i održavanje i obnavljanje vitalnih populacija vrsta/podvrsta u svom prirodnom okruženju, a u slučaju domaćih vrsta, u okruženju u kome su se razvile njihove karakteristike
Introdukcija - pokušaj da se vrsta naseli, za potrebe očuvanja, izvan utvrđenog rasprostranjenja, ali u odgovarajuće stanište i eko-geografsko područje
IUcN - Međunarodna unija za zaštitu prirode, organizacija koja utiče, podstiče i pomaže društvima širom svijeta da štite integritet i diverzitet prirode i obezbjede ekološki održivo i ravnomjerno korištenje prirodnih resursa
Kisele kiše - rezultat reakcije sumpornog dioksida i dušičnog oksida u atmosferi, a koji se u obliku kiše, magle ili snijega vraća na Zemlju
Konvencija o biološkom diverzitetu - okvir za akcioni plan zaštite biodiverziteta, kako bi se spriječila redukcija biodiverziteta i vrsta, a zbog međuzavisnosti različitih vrsta i ekosistema nezavisno od granica jedne države ovaj plan se sprovodi na internacionalnom nivou
Konzervacija – principi i praksa nauke o sprečavanju istrebljenja vrsta
Mikroorganizmi - mikroskopski organizmi poput bakterija, virusa ili gljiva
Neobnovljivi resurs - prirodni resurs koji možemo iskoristiti samo jednom nakon čega ga ne možemo nadomjestiti (npr. ugljen, nafta i prirodni plin)
Nestale (istrebljene) vrste - termin koji se koristi za opisivanje vrsta za koje je utvrđeno da su nestale nakon ponovljenog istraživanja staništa na kojem su se nalazile
Nukleus – neporemećena zona u zaštićenom području u kojoj se stanište čuva u što je moguće više prirodnom stanju sa minimalnim upletanjem čovjeka
Nutrienti - materije koju biljke i životinje koriste za prehranu
Obnovljivi resurs - prirodni resurs koji može biti nadomješten jednom kada je potrošen (npr. voda, drveće i sl.)
Održivost - sposobnost korištenja resursa na način da će oni biti upotrebljivi i u budućnosti
Održivi razvoj – zadovoljavanje potreba današnjice bez ugrožavanja mogućnosti razvoja budućih
generacija
Okoliš (okolina, životna sredina) - prirodno ili ljudski promijenjeno okružje u kojem ljudi, životinje
i ostali organizmi žive
Organska hrana - biljni ili životinjski proizvodi koji su proizvedeni bez pomoći pesticida, vještačkih gnojiva, antibiotika ili drugih kemikalija
Pejzažna raznolikost - dijelovi prirodnog okoliša koji su izdvojeni i najčešće zaštićeni posebnim zakonskim aktima te su prepoznati kao dobra sa identifkovanim visokim vrijednostima bio i geodiverziteta
Populacija - grupa jedinki iste vrste koje u datom periodu vremena naseljavaju isti prostor i koje imaju realnu mogućnost da stupe u procese razmnožavanja (razmjene genetičkog materijala)
Prirodni resurs – komponenta životne sredine koju koristi živi organizam
Purferska zona – zona u zaštićenom području koja se naslanja na nukleus i u kojoj su dozvoljene određene ljudske aktivnosti u skladu sa principima i vidom zaštite područja
Ramsarska područja - vlažna staništa koja ispunjavaju uslove Ramsarske konvencije i po tom osnovu nalaze se na listi UNESCO-a Ramsarskih područja
Ranjive vrste - vrste koje će najvjerojatnije tokom sljedećih par decenija postati ugrožene ukoliko se ne popravi njihovo stanje
Refugijum – izolirana zona gdje se ne dešavaju promjene i poremećaji (klima, čovjek) i gdje živi svijet, tipičan za to područje, može opstati
Relikt - vrsta koja je u daljoj ili bližoj prošlosti bila široko rasprostranjena, a čije je današnje rasprostranjenje po pravilu svedeno na mala područja
Restauracija – povratak ekosistema ili staništa u prvobitno stanje
Rijetke vrste - vrste koje imaju malu populaciju ili samo žive na malom broju mjesta te bi vrlo brzo mogle postati ranjive ili ugrožene
Specijski diverzitet - obuhvata ukupan broj organskih vrsta u svim ekosistemima na Zemlji, od prapočetaka života (jedinka, varijetet, podvrsta, vrsta, rod, porodica, red, razred)
Sistem - ukupnost međusobno povezanih sastojaka koji čine svrsishodnu cjelinu
Takson - uslovni termin koji obično označava vrstu ili niže taksonomske nivoe, uključujući i oblike koji još nisu formalno opisani
Tranzicijska zona – zona koja se naslanja na purfersku zonu i u kojoj se mogu obavljati određene ekonomske djelatnosti ali pod kontrolom uticaja na purfersku zonu, odnosno nukleus zaštićenog područja
Ugrožene vrste - vrste za koje postoji veliki rizik od istrebljenja ukoliko se ništa ne učini za njihov opstanak
UNEP - (United Nations Environmental Program) program za životnu sredinu Ujedinjenih nacija
Vrste - živa bića iste vrste koje se mogu razmnožavati i imati zdravo potomstvo, a reproduktivno su izolovane od grupa organizama koji pripadaju drugim vrstama
Zaštićeno područje - područje kopna i/ili mora koje je posebno posvećeno zaštiti i održavanju biološke raznolikosti, kao i prirodnih i sa njima povezanih kulturnih resursa, a kojim se upravlja putem zakonskih ili drugih efektivnih mjera
WcMc – World Conservation Monitoring centre / Svjetski monitoring centar za očuvanje prirode
WWF - World Wide Fund For Nature / Svjetska fondacija za konzervaciju prirode (ranije World Wildlife Fund)

LITERATURA

Strategija zaštite okoliša FBiH (nacrt), 2008
Centar za životnu sredinu - Priručnik za edukaciju o životnoj sredini, Banjaluka, 2006
Centri civilnih inicijativa - Kako javno zagovarati zaštitu prirode u BiH, Sarajevo, 2007
Dakić Miodrag - Životna sredina u propisima i planovima u BiH, Banjaluka 2007
Nacionalni ekološki akcioni plan BiH (NEAP), 2003
Prostorni plan SR BiH (1981. - 2000. g.), 1981
Federalno ministarstvo okoliša i turizma (FMOIT) - Pregled zaštićenih objekata prirode u BiH, 2008
Ćulahović Besim - Tehnološki razvoj i okolina, Sarajevo, 2003
Zeleni Neretva Konjic, Eko Neretva Jablanica (grupa autora) - Mogućnosti i perspektive NP Prenj - Čvrsnica - Čabulja, Konjic, 2003
Fukarek Đuro - Prijedlog za pokretanje postupka za proglašenje NP „Prenj - Čvrsnica -Čabulja“, Zavod za zaštitu historijskog i prirodnog naslijeđa, Sarajevo, 1996
Glavač Vjekoslav. - Uvod u globalnu ekologiju, Zagreb, 2001
Međunarodna organizacija za zaštitu prirode (IUCN) - Crvena lista ugroženih vrsta, 2007
Međunarodna organizacija za zaštitu prirode (IUCN) - Kategorizacija režima zaštite prirodnih područja, 2008
UN lista zaštićenih područja, - IUCN / UNEP World Conervation Monitoring Centre - Izvještaj o stanju područja, 1997
UN lista zaštićenih područja, - IUCN / UNEP World Conervation Monitoring Centre - Izvještaj o stanju područja, 2003
Zakon o zaštiti okoliša FBiH - FMOIT, 2003
Zakon o zaštiti prirode FBiH - FMOIT, 2003
UN lista zaštićenih područja UNEP Zaštićena područja u Jugoslaviji, 1985
Jelena Ačanski - Bionet škola, Beograd, 2007
Fondeko - Tranzicija i okolina, Sarajevo, 1996
slika
Udruženje za zaštitu okoline Zeleni – Neretva - Konjic
ZAŠTITA PRIRODE - MEĐUNARODNI STANDARDI I STANJE U BOSNI I HERCEGOVINI
Konjic, novembar 2008. God.
Izdavač: Udruženje za zaštitu okoline Zeleni – Neretva Konjic
Priredio: Amir Variščić
Štampa:IC štamparija, Mostar
Fotografje:Dino Kasalo / Denis Đelmo
Izdanje:Prvo ; Tiraž:300
Publikacija je realizirana u saradnji sa Fondacijom Heinrich Böll, Ured za BiH.
Stavovi izraženi u ovoj publikaciji ne predstavljaju nužno i stavove Fondacije Heinrich Böll. Mišljenja iznesena u publikaciji predstavljaju isključivo stavove autora.
Ustvari, ja volim sjediti kraj vode i gledati u vodu.
Štapove nosim da bi me zvali ribolovcem, a ne "budalom koja gleda u vodu".

by Kapo Senad :mrgreen:
Avatar
senad
Potpredsjednik U.G. "Bistro!"
 
Postovi: 3350
Učlanjen/a: 20 jun 2006, 17:05
Lokacija: Sarajevo



Natrag na Ostale teme

Online

Trenutno korisnika/ca: / i 0 gostiju.