Muki, Emir, Dino i ja .... smo bili k'o partizani '42 na Igmanskom marsu, samo ispod Igmana na Zujevini. Teperatura blesavih -12. Prsti se doslovno lijepe za metalne dijelove masinice. Ribe k'o drogirane. Nesto smo i upecali, svaki od nas. Na jedvite jade. Umalo da bude zrtava ... da se Dino nije sklonio u auto i bilo bi.
Mukiju uslo vode u Stradic i zastek'o skroz, ko M-53 kad je najpotrebnije.
Oko 10 nas je ogrijalo sunce ...... malo smo zalozili (fala Emirovoj hanumi na bureku, jes da su zvrkovi bili ko pakovi ledeni, al, nismo se dali).
Slike pastrmki cu staviti naknadno kad mi Dino posalje, ja nisam imao snage da vadim kameru iz dzepa. Dok sam zabacivao, skrkao sam trokuku u prst i .... nista osjetio nisam.
Opet, na otvaranje se izaci mora ... :smiley1:
Bistro!

"Ima u bosanskim riječicama i potocima jedna naročita vrsta pastrmke, velika, posve crna po leđima, sa dvije-tri krupne crvene pjege.To je neobično proždrljiva, ali i neobično lukava i brza riba koja leti kao obnevidjela na udicu u vještoj ruci, ali je nedostižna, čak i nevidljiva za onoga ko nije vješt tim vodama i toj vrsti ribe."
(Ivo Andrić,"Priča o vezirovom slonu")