Glomma, Norway
Postano: 28 srp 2011, 22:45
Prvo me nema pa nema, usutim se ko´riba, a onda me ima.. Jao, sto cu da vas utusim sada..
.. Ako nadjes zelenog klinkhammera u jednom lipcu od 50+ - taj je moj! Pokidao mi sve! Prvi parking lijevo, 300 metara niz vodu preko puta onog ostrva.. Poruka ove sadrzine stize mi od mog Laxa, taman okoncao jedonedjeljni ribolov na ovoj, toliko puta pominjanoj rijeci Glomma u Norveskoj. Mi taman stigli, ne bas na isto mjesto, desetak kilometara nizvodno, oni, Lax i Trulex opalili po gasu put Helsingborga u Svedskoj, kuci.. SMS poruke zvone ko´ nezdrave, Viba je na putu k nama. A sa njim i Toro. Tu su negdje, u blizini..
Tako nekako je pocela i nasa sedmica toliko zeljenog bijega iz civilizacije! I sad cu da vas prvo malo zatrpam fotografijama!!
Viba, Zlatan, moja malenkost, i Toro..
Vec sam zaboravio sta mi tu tupimo jedan drugome, garant nesto oko mjesta gdje cemo u ribolov!
Ogroman, a i ne bio kad je pravi tornjak - Toro je zapravo jedna velika maza..
Malo grafit, malo bamboo..
Toro ja skontao iz prve da je Zlatan glavni sto se kuhinje tice! Sto u prevodu znaci ljubav na prvi pogled!
Vidi sto sam ovog lipena fino uslikao neki dan, veli Viba!
Reakoh li ja da je Zlatan maestro od kuhinje?
Hajde, daj i meni malo sapu!
Ma evo kad si vec navalio..
Toro nam je bio ravnopravan drugar svo vrijeme, pa neka vas onda ne iznenadjuje ako se pojavi na svakoj drugoj slici..
Cekaj, hocu i ja da se tako slikam!!
A onda nazad za sporet..
Buduci da zna s koje strane dolazi hrana, Toro se ne odvaja od Zlatana!
Kad bas nema pametnija posla, onda i meni dozvoli da ga malo pomilujem..
Fudbalska lopta je riknula vec pri prvom susretu sa Torovim ocnjakom (joj, koliko taj moze da zine!!), a sve ovo sto slijedi je samo nastavak price!
Pusti, kad ti kazem!!!
Necu!!!
Badava me molis, NE PUSTAM!!
A sad brisem polako..
Otmi ako mozes!
Ne dam, pa da ste jos toliki!
Ovaj odvojak rijeke nam je pruzio nezaboravne trenutke dan-dva ranije.. Prekrasne potocne pastrmke, velikih lipeni, sve na suhu muhu.. Taj dan nisam imao kameru, ovo je vise retrospektiva..
Nigdje nikoga na kilometre (za sedam dana sreli smo cetvoricu ribolovaca!!), rijeka samo za nas!
Iskusnom lovcu na losose i mahanje dvorucnim stapovima, "undrhandscasts" su Zlatanova specijalnost! Za nevjerovati je gdje on plasira musicu svojim varijantama "rollcasta"..
Malo grafit (inace moj favorit za ovu vrstu ribolova, Reaction stap..) malo bamboo.. A najvise od svega ova prokleta torbetina sa kamerom, objektivima, teska ko djumle!!
Glavni tok rijeke..
Ako se sad ne zapetljam... Slicnih igrarija je bilo na pretek, o tome na nekom drugom mjestu..
Bamboo u akciji - tog trenutka sve moje misli su bile upucene Ismetu, zaljubljeniku i tvorcu splitcane stapove "made in Sarajevo"!!
Dobro, de.. Nije bas bila neka gromada od ribe pa se ni stap nije bas savio kako moze..
Ajd´ sad da i ja malo lovim, veli Zlatan..
Ima da ulovim VELIKU ribu!!
Pa to onda ide ovim redoslijedom.. Muha je "prava", zabacis..
Pratis muhu..
I onda slijedi sve ostalo..
E jesam navalio sa ovim slikama, ha? Doduse, ovdje moram podvuci da smo vucarali tu torbetinu sa kamerama samo u dva navrata!? Zasto? Pa teska, preteska.. Sistemkamera je dobra stvar, ali ako ces fotografisati, onda od ribolova nema nista. Jos prije puta sam razmisljao da dopunim arsenal sa tom nekom digitalnom kamerom sto moze u dzep da stane, ide pod vodu, mozes je tresnuti od zemlju a jos snima i video HD kvaliteta.. Sta mu ga sad to znacilo. Nisam stigao, pa sam onda vucarao (a Zlatan mi pomagao..) tu gvozdjuriju. Medjutim, to je bilo i zadnji put, nece me vise zezati. Prekjuce sam kupio tu tamo sto ide pod vodu, stane u dzep i tako to..
Cim se vrijeme malo stabilizira, pa jos izadje sunce, onda je valcer na vodi! Zlaja se "ubio" vadeci i pustajuci lipene vrlo solidnih dimenzija.
Taman jednu pusti, eto druge!
U neko doba me strefila i glavobolja, pa sam njemu, Zlatanu, ostavio citavu dionicu na raspolaganje!
Srecom, imao sam tablete pri ruci, glavobolja iscezla jednako brzo kako je i dosla - eto i mene u vodi!
Sunce, voda i bezbrojni "drilovi" su izvukli svu snagu iz nas dvojice - a dotle je Viba natenane vezao musice za vecernji ples!
Ovo sa slikama sam gotovo doveo do kraja.. Ima jos par, njima cu i zaokruziti nedjelju dana ribolova koje sam, eto, pokusao podijeliti i sa vama.. A da bi to zbilja i licilo na nekakvu reportazu, onda je red da poneku i napisem...
Rudara? Ne znas sta je rudara? Pa, eto ne znam.. Sta ti je to? Stojim u vodi dobrano preko pasa, gledam da ne napravim neki pogresan korak pa da me matica uzme pod svoje, a sad treba jos i da kontam sta je to?
A onda mi se upali lampica. I zavrti tocak zivotnog puta nekih 25 godina unazad.. Ne sjecam se tacno kojim povodom, ali znam da sam dobio zadatak da se uputim u neke rudnike i napravim tamo raportaze o ljudima i njhovom rmbacenju duboko pod zemljom.. Sjecam se da su me i fino obukli, anamo neki inzenjer zastite na radu mi je pravio drustvo i bio vodic svo vrijeme boravka u utrobi zemlje. Spustili smo se valjda na nekih 600 metara, prolazili osvijetljenim, sirokim hodnicima, ali i provlacili se kroz tijesne otvore da bi se onda, skroz neocekivano nasli u ogromnim crnim halama kroz koje su u polumraku, kao kakvi duhovi promicale figure ljudi sa lampom na sljemu.. Imao sam je i ja, lampu, ali poloinu vremena provedenu pod zemljom nije ni fercerala, taj tamo inzenjer je bio moja zvijezda vodilja. Pogotovo kad je trebalo uskakati na transportne trake u pokretu koje su nas vodile sve dalje i dublje u utrobu zemlje. Obilato pomijesane "crnim zlatom" koje su ti momci sa kandiljima na sljemovima vadili sav svoj zivotni i radni vijek. Oni i njihove ljudske sudbine jos mi ne izlaze iz glave. Kao ni miris vlage i prasineu nosu koju sam osjecao citavu nedjelju dana poslije.. Mozes misliti, a bio sam samo par sati dole. Kako je njima, ljudima sa svjetiljkama? Eh..
Da, i to se sjecam, obukli su me od glave do pete, valjda je takav propis, a valjda i da ne prljam sopstvenu odjecu, sta li.. A sjecam se i tih cizama, do koljena, nezgrapnih i teskih ko´ djumle! Jedva sam docekao da ih zbacim s nogu, teske brate..
E, pa to ti je to, mislio sam da znas! Ta ogromna, teska rudarska cizma, to ti je rudara!!
Pa, jes´ vala, zbilja je nalik na to. Ko da je neko zafrljacio bas takvu neku cizmetinu u vodu negdje iza mojih ledja, tako je pljusnulo.. Sto je mom sagovormiku, eno ga sjedi u debeloj hladovini na obali i osmatra rijeku i mene kako se zlopatim da odrzim ravnotezu u dobokoj vodi probudilo sjecanja na rudarske krajeve u kojima je proveo djetinjstvo i mladost. Pa onda i tu asocijaciju. Rudara!
Okrenuo sam se pravovremeno da vidim gdje je to "rudara" tresnula, ogroman kolut na vodi govorio je vise od bilo kojih rijeci.. Ha, tu si, a? Cekam te od juce, samo da znas! Lovio sam juce, lovim i danas ribe oko sebe, bas na ovom mjestu, vadim manje, nesto vece, povelike.. I cekam hoce li gdjegod "rudara" tresnuti. Mogao sam tako cekati i do sudnjeg dana a da se ama bas nista ne dogodi, ali eto.. Izgleda da imam srece, cuo sam je, znam da ovdje negdje ima i ona "rudara".. Velika riba. Ili, barem riba ciji gromoglasni izlazak na povrsinu i uzimanje suhe musice odudara od svih ovih kvrckanja sitnije ribe unaokolo..
Gdje si, znam! Da izlazis na suhu musicu, eto, sad znam i to.. Dobro. Ti svoje, ja cu svoje. Memorisao sam gdje se pojavio onaj carobni kolut na vodi, pa tamo vise i ne gledam.. Lovim ove ribe oko mene, mijenjam jednu muhu, pa jos jednu.. Nema promasaja. I tako neki minut, dva, tri.. Vec i trecu ribu oslobadjam sa udice, "tamo" iza ledja - i ne gledam.. Nista se tamo ne desava, ja to osjecam, ali i znam da to moj sagovornik prati uzagrenih ociju sjedeci na obali.. Od treska "rudare", on i ne lovi vise, stap je naslonio na neko granje iza ledja, zauzeo poziciju kao u teatru - i ceka.. Sve je to registrujem vise podsvjesno, zmarci mi se odavno pentraju uz ledja.. Vezem novu muhu, istu onakvu kao i prethodne tri. Smedji klnkhammer, velicine 16.. Ja znam, a zna to i onaj moj sto sjedi u hladu - vrijeme je.. Koliko mi je trebalo snage da se suzdrzim, obuzdam nerve, tja.. Ne znam ni sam. Iskustvo, ali i neki osjecaj mi govore - ne zuri.. Rijeka je tu gdje je, bila je tu i hiljadu godina ranije, bice je i kad mene vise ne bude. A bice i "rudara". Ova bi mogla biti moja..
... do "tamo" je podaleko, da gazim jos koji metar kroz vodu da se malo priblizim ne smijem, voda mi je ionako opasno blizu prelijevanja preko ivice kombinezona... A i necu! Ako ce sta biti, onda ce biti onako kako volim. Dugacak let snjure, ispruzen leader, musica na pravo mjesto.. Pa sta bude!
A ne mora biti ama bas nista.. U prirodi sam, usred prelijepe rijeke, dobri drugari sa mnom, svih proteklih dana imamo fantastican ribolov. Kud ces vise? Dan-dva ranije Viba me gotovo natjerao na ovo isto mjesto, veli, ajde, kaci lipena daleko, sto dalje, nista ispod 20 metara se "ne pika".. Onako, u vodi preko pojasa, a ja cu da snimam.. Zezao me malkice i neki bocni vjetar, naoblacilo se pa nisam vidio mi gdje gazim, ali islo je nekako, valjda je vidio i snimio sta mu je bila zelja. Pogodio sam dvije, promasio tri.. Nije neki prosjek, ha? Ali, bilo je bas zabavno! Cijela snjura u zraku, u vodi preko pojasa, a riba uzme tamo negdje blize drugoj obali! Milina cak i kad promasim!
Da, to je bilo neki dan.. Danas je danas! Zlatan je na obali, sa kamerom u ruci, mislim da je sve ovo i njemu jednako zanimljivo, "rudara" je plod zajednickog rada. Team work sto bi se reklo. On je prvi cuo i vidio, a eto, prepustio meni da se sa njom lomatam!
Snjura je na putu "tamo"! Petlja se dugo odmotava, ili se mei samo tako cini. Do "tamo", a to tamo je mjesto gdje bi musica trebala aterirati, nekako bas u vidokrug ribe koja se, valjda, drzi dna i odozdo osmatra sve sto bi moglo biti zanimlivo negdje gore prema povrsini, i nema bas puno, nekih 17-18 metara. I nekih dva metra iznad onog mjesta gdje se izdajnicki krug pojavio prije par minuta.. Od onda nije vise izlazila, nikakve aktivnosti, bar ne na povrsini. Vrijeme za jos jedan zalogaj, darling? Klinkhammer je njezno poljubio povrsinu vode. Snjura je nesto vise uzvodno, treba mi nekih dva i po´ najvise tri metra nesmetane prirodne plovidbe musice prije nego se struja dohvati snjure i povuce musicu kao kakav gliser vodenim filmom. Onda pisi propalo, ponovi radnju.. Zapravo, ako se bas sve odigra onako kako se nadam, vrijeme moguceg napada odozdo, iz dubine, je onda kad musica predje nesto vise od dva metra svog vodenog puta. Tad, ili nikad!
Sunce se pomolilo iz oblaka nesto ranije, nigdje daska vjetra, vidljivost u vodi da bolja ne moze biti! cak i bez tih polarizacionih naocala, njih sam naturio na keps dok sam vezao musicu, trebala su mi one staracke naocale.. Musica plovi kao po ulju, presla je nesto vise od pola puta do mjesta za ples i poljubac.. I tada je ugledah! Dvadesetak centimetara ispod povrsine bljesnu svijetlija boja stomaka, riba se ustremila nagore bez okolisanja, ova musica na povrsini ce nedvojbeno biti njezina! Jedna polovina mene se vjerovato skroz ukocila, ona druga polovina koja je jos u igri su vjerovatno samo refleksi. A sve vidim kao na dlanu. I vidjecu to godinama.. Lipen zinu i odlucno pokupi musicu, u blagom luku promijeni pravac kretanja nadole.. Neki djelic sekunde ranije, onaj svjesni dio mene je trznuo stap navise, njezno, bez ikakve sile, lijeva ruka je samo ovlas drzala snjuru da je onda i malo popusti ako pritisak bude bas prejak.. I bio je! Sto od pritiska vode na snjuru, sto tezine same ribe i njezine odlucnosti za zbrise u bilo kom pravcu, samo sto dalje od te sile koja je vuce u nepoznato, stap se sav nakostrijesio od pritiska. Dovoljno da joj, ribi, kaze kako nece popustiti, ali ne i previse da ne pukne podvez.. Tu je lijeva ruka odigrala svoje, rola sa tim nema jos nista, par metara snjure jos uvijek lezi na povrsini vode.. To je "rudara" pokupila kao od sale, sad vec i rola zvizdi!!
Imas je? Cujem sa obale.. Imam! I teska je! Ta tvoja rudara.. Nasa rudara.
Ovo je vise kao neko zagrijavanje..
A evo i nje, "rudare".. Duga je 53 cm, za tezinu nemam pojma, ovdje vazi strogi C&R, vremena za vaganje nije bilo. A nije ni vazno!
Koja se vratila odakle je i dosla, neozlijedjena i vesela!
.. Ako nadjes zelenog klinkhammera u jednom lipcu od 50+ - taj je moj! Pokidao mi sve! Prvi parking lijevo, 300 metara niz vodu preko puta onog ostrva.. Poruka ove sadrzine stize mi od mog Laxa, taman okoncao jedonedjeljni ribolov na ovoj, toliko puta pominjanoj rijeci Glomma u Norveskoj. Mi taman stigli, ne bas na isto mjesto, desetak kilometara nizvodno, oni, Lax i Trulex opalili po gasu put Helsingborga u Svedskoj, kuci.. SMS poruke zvone ko´ nezdrave, Viba je na putu k nama. A sa njim i Toro. Tu su negdje, u blizini..
Tako nekako je pocela i nasa sedmica toliko zeljenog bijega iz civilizacije! I sad cu da vas prvo malo zatrpam fotografijama!!
Viba, Zlatan, moja malenkost, i Toro..
Vec sam zaboravio sta mi tu tupimo jedan drugome, garant nesto oko mjesta gdje cemo u ribolov!
Ogroman, a i ne bio kad je pravi tornjak - Toro je zapravo jedna velika maza..
Malo grafit, malo bamboo..
Toro ja skontao iz prve da je Zlatan glavni sto se kuhinje tice! Sto u prevodu znaci ljubav na prvi pogled!
Vidi sto sam ovog lipena fino uslikao neki dan, veli Viba!
Reakoh li ja da je Zlatan maestro od kuhinje?
Hajde, daj i meni malo sapu!
Ma evo kad si vec navalio..
Toro nam je bio ravnopravan drugar svo vrijeme, pa neka vas onda ne iznenadjuje ako se pojavi na svakoj drugoj slici..
Cekaj, hocu i ja da se tako slikam!!
A onda nazad za sporet..
Buduci da zna s koje strane dolazi hrana, Toro se ne odvaja od Zlatana!
Kad bas nema pametnija posla, onda i meni dozvoli da ga malo pomilujem..
Fudbalska lopta je riknula vec pri prvom susretu sa Torovim ocnjakom (joj, koliko taj moze da zine!!), a sve ovo sto slijedi je samo nastavak price!
Pusti, kad ti kazem!!!
Necu!!!
Badava me molis, NE PUSTAM!!
A sad brisem polako..
Otmi ako mozes!
Ne dam, pa da ste jos toliki!
Ovaj odvojak rijeke nam je pruzio nezaboravne trenutke dan-dva ranije.. Prekrasne potocne pastrmke, velikih lipeni, sve na suhu muhu.. Taj dan nisam imao kameru, ovo je vise retrospektiva..
Nigdje nikoga na kilometre (za sedam dana sreli smo cetvoricu ribolovaca!!), rijeka samo za nas!
Iskusnom lovcu na losose i mahanje dvorucnim stapovima, "undrhandscasts" su Zlatanova specijalnost! Za nevjerovati je gdje on plasira musicu svojim varijantama "rollcasta"..
Malo grafit (inace moj favorit za ovu vrstu ribolova, Reaction stap..) malo bamboo.. A najvise od svega ova prokleta torbetina sa kamerom, objektivima, teska ko djumle!!
Glavni tok rijeke..
Ako se sad ne zapetljam... Slicnih igrarija je bilo na pretek, o tome na nekom drugom mjestu..
Bamboo u akciji - tog trenutka sve moje misli su bile upucene Ismetu, zaljubljeniku i tvorcu splitcane stapove "made in Sarajevo"!!
Dobro, de.. Nije bas bila neka gromada od ribe pa se ni stap nije bas savio kako moze..
Ajd´ sad da i ja malo lovim, veli Zlatan..
Ima da ulovim VELIKU ribu!!
Pa to onda ide ovim redoslijedom.. Muha je "prava", zabacis..
Pratis muhu..
I onda slijedi sve ostalo..
E jesam navalio sa ovim slikama, ha? Doduse, ovdje moram podvuci da smo vucarali tu torbetinu sa kamerama samo u dva navrata!? Zasto? Pa teska, preteska.. Sistemkamera je dobra stvar, ali ako ces fotografisati, onda od ribolova nema nista. Jos prije puta sam razmisljao da dopunim arsenal sa tom nekom digitalnom kamerom sto moze u dzep da stane, ide pod vodu, mozes je tresnuti od zemlju a jos snima i video HD kvaliteta.. Sta mu ga sad to znacilo. Nisam stigao, pa sam onda vucarao (a Zlatan mi pomagao..) tu gvozdjuriju. Medjutim, to je bilo i zadnji put, nece me vise zezati. Prekjuce sam kupio tu tamo sto ide pod vodu, stane u dzep i tako to..
Cim se vrijeme malo stabilizira, pa jos izadje sunce, onda je valcer na vodi! Zlaja se "ubio" vadeci i pustajuci lipene vrlo solidnih dimenzija.
Taman jednu pusti, eto druge!
U neko doba me strefila i glavobolja, pa sam njemu, Zlatanu, ostavio citavu dionicu na raspolaganje!
Srecom, imao sam tablete pri ruci, glavobolja iscezla jednako brzo kako je i dosla - eto i mene u vodi!
Sunce, voda i bezbrojni "drilovi" su izvukli svu snagu iz nas dvojice - a dotle je Viba natenane vezao musice za vecernji ples!
Ovo sa slikama sam gotovo doveo do kraja.. Ima jos par, njima cu i zaokruziti nedjelju dana ribolova koje sam, eto, pokusao podijeliti i sa vama.. A da bi to zbilja i licilo na nekakvu reportazu, onda je red da poneku i napisem...
Rudara? Ne znas sta je rudara? Pa, eto ne znam.. Sta ti je to? Stojim u vodi dobrano preko pasa, gledam da ne napravim neki pogresan korak pa da me matica uzme pod svoje, a sad treba jos i da kontam sta je to?
A onda mi se upali lampica. I zavrti tocak zivotnog puta nekih 25 godina unazad.. Ne sjecam se tacno kojim povodom, ali znam da sam dobio zadatak da se uputim u neke rudnike i napravim tamo raportaze o ljudima i njhovom rmbacenju duboko pod zemljom.. Sjecam se da su me i fino obukli, anamo neki inzenjer zastite na radu mi je pravio drustvo i bio vodic svo vrijeme boravka u utrobi zemlje. Spustili smo se valjda na nekih 600 metara, prolazili osvijetljenim, sirokim hodnicima, ali i provlacili se kroz tijesne otvore da bi se onda, skroz neocekivano nasli u ogromnim crnim halama kroz koje su u polumraku, kao kakvi duhovi promicale figure ljudi sa lampom na sljemu.. Imao sam je i ja, lampu, ali poloinu vremena provedenu pod zemljom nije ni fercerala, taj tamo inzenjer je bio moja zvijezda vodilja. Pogotovo kad je trebalo uskakati na transportne trake u pokretu koje su nas vodile sve dalje i dublje u utrobu zemlje. Obilato pomijesane "crnim zlatom" koje su ti momci sa kandiljima na sljemovima vadili sav svoj zivotni i radni vijek. Oni i njihove ljudske sudbine jos mi ne izlaze iz glave. Kao ni miris vlage i prasineu nosu koju sam osjecao citavu nedjelju dana poslije.. Mozes misliti, a bio sam samo par sati dole. Kako je njima, ljudima sa svjetiljkama? Eh..
Da, i to se sjecam, obukli su me od glave do pete, valjda je takav propis, a valjda i da ne prljam sopstvenu odjecu, sta li.. A sjecam se i tih cizama, do koljena, nezgrapnih i teskih ko´ djumle! Jedva sam docekao da ih zbacim s nogu, teske brate..
E, pa to ti je to, mislio sam da znas! Ta ogromna, teska rudarska cizma, to ti je rudara!!
Pa, jes´ vala, zbilja je nalik na to. Ko da je neko zafrljacio bas takvu neku cizmetinu u vodu negdje iza mojih ledja, tako je pljusnulo.. Sto je mom sagovormiku, eno ga sjedi u debeloj hladovini na obali i osmatra rijeku i mene kako se zlopatim da odrzim ravnotezu u dobokoj vodi probudilo sjecanja na rudarske krajeve u kojima je proveo djetinjstvo i mladost. Pa onda i tu asocijaciju. Rudara!
Okrenuo sam se pravovremeno da vidim gdje je to "rudara" tresnula, ogroman kolut na vodi govorio je vise od bilo kojih rijeci.. Ha, tu si, a? Cekam te od juce, samo da znas! Lovio sam juce, lovim i danas ribe oko sebe, bas na ovom mjestu, vadim manje, nesto vece, povelike.. I cekam hoce li gdjegod "rudara" tresnuti. Mogao sam tako cekati i do sudnjeg dana a da se ama bas nista ne dogodi, ali eto.. Izgleda da imam srece, cuo sam je, znam da ovdje negdje ima i ona "rudara".. Velika riba. Ili, barem riba ciji gromoglasni izlazak na povrsinu i uzimanje suhe musice odudara od svih ovih kvrckanja sitnije ribe unaokolo..
Gdje si, znam! Da izlazis na suhu musicu, eto, sad znam i to.. Dobro. Ti svoje, ja cu svoje. Memorisao sam gdje se pojavio onaj carobni kolut na vodi, pa tamo vise i ne gledam.. Lovim ove ribe oko mene, mijenjam jednu muhu, pa jos jednu.. Nema promasaja. I tako neki minut, dva, tri.. Vec i trecu ribu oslobadjam sa udice, "tamo" iza ledja - i ne gledam.. Nista se tamo ne desava, ja to osjecam, ali i znam da to moj sagovornik prati uzagrenih ociju sjedeci na obali.. Od treska "rudare", on i ne lovi vise, stap je naslonio na neko granje iza ledja, zauzeo poziciju kao u teatru - i ceka.. Sve je to registrujem vise podsvjesno, zmarci mi se odavno pentraju uz ledja.. Vezem novu muhu, istu onakvu kao i prethodne tri. Smedji klnkhammer, velicine 16.. Ja znam, a zna to i onaj moj sto sjedi u hladu - vrijeme je.. Koliko mi je trebalo snage da se suzdrzim, obuzdam nerve, tja.. Ne znam ni sam. Iskustvo, ali i neki osjecaj mi govore - ne zuri.. Rijeka je tu gdje je, bila je tu i hiljadu godina ranije, bice je i kad mene vise ne bude. A bice i "rudara". Ova bi mogla biti moja..
... do "tamo" je podaleko, da gazim jos koji metar kroz vodu da se malo priblizim ne smijem, voda mi je ionako opasno blizu prelijevanja preko ivice kombinezona... A i necu! Ako ce sta biti, onda ce biti onako kako volim. Dugacak let snjure, ispruzen leader, musica na pravo mjesto.. Pa sta bude!
A ne mora biti ama bas nista.. U prirodi sam, usred prelijepe rijeke, dobri drugari sa mnom, svih proteklih dana imamo fantastican ribolov. Kud ces vise? Dan-dva ranije Viba me gotovo natjerao na ovo isto mjesto, veli, ajde, kaci lipena daleko, sto dalje, nista ispod 20 metara se "ne pika".. Onako, u vodi preko pojasa, a ja cu da snimam.. Zezao me malkice i neki bocni vjetar, naoblacilo se pa nisam vidio mi gdje gazim, ali islo je nekako, valjda je vidio i snimio sta mu je bila zelja. Pogodio sam dvije, promasio tri.. Nije neki prosjek, ha? Ali, bilo je bas zabavno! Cijela snjura u zraku, u vodi preko pojasa, a riba uzme tamo negdje blize drugoj obali! Milina cak i kad promasim!
Da, to je bilo neki dan.. Danas je danas! Zlatan je na obali, sa kamerom u ruci, mislim da je sve ovo i njemu jednako zanimljivo, "rudara" je plod zajednickog rada. Team work sto bi se reklo. On je prvi cuo i vidio, a eto, prepustio meni da se sa njom lomatam!
Snjura je na putu "tamo"! Petlja se dugo odmotava, ili se mei samo tako cini. Do "tamo", a to tamo je mjesto gdje bi musica trebala aterirati, nekako bas u vidokrug ribe koja se, valjda, drzi dna i odozdo osmatra sve sto bi moglo biti zanimlivo negdje gore prema povrsini, i nema bas puno, nekih 17-18 metara. I nekih dva metra iznad onog mjesta gdje se izdajnicki krug pojavio prije par minuta.. Od onda nije vise izlazila, nikakve aktivnosti, bar ne na povrsini. Vrijeme za jos jedan zalogaj, darling? Klinkhammer je njezno poljubio povrsinu vode. Snjura je nesto vise uzvodno, treba mi nekih dva i po´ najvise tri metra nesmetane prirodne plovidbe musice prije nego se struja dohvati snjure i povuce musicu kao kakav gliser vodenim filmom. Onda pisi propalo, ponovi radnju.. Zapravo, ako se bas sve odigra onako kako se nadam, vrijeme moguceg napada odozdo, iz dubine, je onda kad musica predje nesto vise od dva metra svog vodenog puta. Tad, ili nikad!
Sunce se pomolilo iz oblaka nesto ranije, nigdje daska vjetra, vidljivost u vodi da bolja ne moze biti! cak i bez tih polarizacionih naocala, njih sam naturio na keps dok sam vezao musicu, trebala su mi one staracke naocale.. Musica plovi kao po ulju, presla je nesto vise od pola puta do mjesta za ples i poljubac.. I tada je ugledah! Dvadesetak centimetara ispod povrsine bljesnu svijetlija boja stomaka, riba se ustremila nagore bez okolisanja, ova musica na povrsini ce nedvojbeno biti njezina! Jedna polovina mene se vjerovato skroz ukocila, ona druga polovina koja je jos u igri su vjerovatno samo refleksi. A sve vidim kao na dlanu. I vidjecu to godinama.. Lipen zinu i odlucno pokupi musicu, u blagom luku promijeni pravac kretanja nadole.. Neki djelic sekunde ranije, onaj svjesni dio mene je trznuo stap navise, njezno, bez ikakve sile, lijeva ruka je samo ovlas drzala snjuru da je onda i malo popusti ako pritisak bude bas prejak.. I bio je! Sto od pritiska vode na snjuru, sto tezine same ribe i njezine odlucnosti za zbrise u bilo kom pravcu, samo sto dalje od te sile koja je vuce u nepoznato, stap se sav nakostrijesio od pritiska. Dovoljno da joj, ribi, kaze kako nece popustiti, ali ne i previse da ne pukne podvez.. Tu je lijeva ruka odigrala svoje, rola sa tim nema jos nista, par metara snjure jos uvijek lezi na povrsini vode.. To je "rudara" pokupila kao od sale, sad vec i rola zvizdi!!
Imas je? Cujem sa obale.. Imam! I teska je! Ta tvoja rudara.. Nasa rudara.
Ovo je vise kao neko zagrijavanje..
A evo i nje, "rudare".. Duga je 53 cm, za tezinu nemam pojma, ovdje vazi strogi C&R, vremena za vaganje nije bilo. A nije ni vazno!
Koja se vratila odakle je i dosla, neozlijedjena i vesela!