Post
Postao/la montana » 17 svi 2011, 16:25
Hajde vidi ima li kakvih slika, pa makar i starih. Da je moguce da smo uvezli steelheada ne sumnjam. Posebno je interesantno to sto je ta riba nestala usljed podizanja brana. Kako rekoh, steelhead ne jede nista u rijeci, vec ide nizvodno do mora ili nekog jezera. Slicno morskoj pastrmci gore kod vas. U Jadranu ne mogu opstati zbog visoke temperature vode, bas kao ni lososi. Mozda je moguce da je gore kod vas, ta riba pronalazila utocista u dubokim pecinama? Procitah da su neki endemi to isto radili, tako da iduci za njima bi imala i neki izvor hrane? Ovo je sve pretpostavka, pa molim da niko ne uzima kao potvrdjenu informaciju.
Ako je ovo gore u pitanju, mozda bi mogla da bude neka prilagodba, cemu su salmonidi vicni, tj. imaju genetske predispozicije. Generalno, salnonide dijelimo u 5 familija, a najzastupljeniji predstavnici po grupama (familijama) su:
- potocara
- kalifa
- zlatovcica
- lipljen
- mladica
Srodnici, tj. varjante, nase potocare su: jezerska, zubatak, mekousna, glavatica, morska, atlanski losos i jos par nama dalekih. Sve ove ribe imaju "gen" migracije, negdje vise, negdje manje izrazen. Mnoge od pobrojanih se mogu i ukrstati (hibridizacija) sto dovodi do genetskih poremecaja i vecinom neplodnih potomaka. Mekousna i losos su relativno se udaljili (genetski) pa za sada izbjegavaju hibridizaciju.
Sada da ukratko prepricam jednu od teorija koja se u zadnje vrijeme najcesce vrti u naucnim krugovima ovdje po Americi. Ovolike podvrste su nastale usljed izoliranosti nastale zadnjim ledenim dobom, kada se vecina rijeka i jezera u unotrasnjosti zaledila u potpunosti li djelimicno. Recimo tada je vecina potocare sisla u mora oko usca rijeka koje su uticale u mora. Voda je tu bila znatno manje slana i omogucavala je opstanak, a u proljece i ljeto, kada se led topio ulazile su u rijeke na mrijest. Rijeke koje nisu ledile u potpunosti (kao Neretva i jos neke zbog uskih kanjona i duboke vode, te podzemnih vrela nezaledjene vode) su omogucavale opstanak dijela populacije koja nije uspjela pobjeci. Tipican primjer je mekousna pastrmka. Ona je morala da prilagodi svoj nacin zivota tadasnjim uslovima. To se ocituje u nacinu njenog zivota i izgledu. Naime, usljed zaledjivanja, morala je svoj mrijest da pomjeri za proljece, tj. mladj nebi uspjela da opstane preko zime u plicoj vodi uz obalu jer se ona ledila. Istovremeno, njen obicaj da vrijeme provodi na dnu dubokih virova, hraneci se skoro 95% larvama musica, doveo je do deformacije (prilagodbe) celjusti takvim uvjetima ishrane. Odsustvo sitne ribe kao hrane dovelo je do krzljanja zuba. Posto je sezona suhe muhe bila veoma kratka, izgubila je skoro potpuno potrebu za hranjenjem na povrsini.
Ostatak "familije' koji je dospio do Jadrana se uglavnom ponasao kao danasnje morske pastrmke na sjeveru Europe. Medjutim, i tu je doslo do raslojavanja, gdje je jedan dio "odlucio" ostati u donjim tokovima (zubatak) gdje je bilo dovoljno hrane u vidu sitnijih ribica. U slucaju zubatka, njegov nacin ishrane je "trazio adekvatan alat", tj. izrazenije zube. Jedan ogranak tih salmonida je uvidio da pri mrijestu, daleko gore uzvodno, susrece mekousnu pastrmku, ribu koja je bila relativno lak plijen jer obitava na sredini dubokih virova i nikako ne trazi zaklon ispod stijena pri opasnosti. Pri popustanju leda, ova grupa se odlucuje ici sve vise uz vodu, za sto je bila potrebna velika kolicina energije, koju je ta riba mogla dobiti iskljucivo hraneci se mekousnom pastrmkom, koja je bila jedini pristojan izvor hrane. Zbog tih "predalekih" izleta, nije bilo vremena za povratak u more, mada je povratka bilo, pa je novi rod salmonida sve cesce ostajao u gornjem toku. Za ishranu krupnom ribom potrebni su jaki zubi i velika usta, te adekvatna maskirna "uniforma". Ova teorija kaze da je tako nastala specijalizirana podvrsta potocare -glavatica.
Preostali dio potocara je nastavio ustaljenu semu rada, kruzeci jadranom i sredozemljem. Vecina ih je, prestankom ledenog doba i otopljavanjem vode izumrla, dok se u rijetkim hladnim rijekama koje uticu u sredozemlje odigrala slicna prica kao u nasoj Neretvi, ali sa drugim podvrstama. Cak imamo i neke endemske pastrmke u Maroku, na Bliskom istoku, Turskoj, Albaniji i Grckoj. Morska potocara, po ovoj teoriji, je u stvari ista ona morska pastrmka sa sjevera. Ako pogledamo ponasanje morske pastrmke danas u sjevernim morima, te njeno obitavanje skoro non-stop na uscima rijeka, te zamislimo da se temperatura vode digne za recimo desetak stepeni, lako mozemo zamisliti kako su zavrsile sredozemne morske pastrmke. Atlanski losos, za razliku od morske pastrmke se odvazio i putovao dalje otvorenim morem, te tako nastanio kompletnu obalu sjeverne europe pa sve do americke sjeveroistocne obale, dok je pastrmka najdalje stigla do Islanda.
Slicna prica se jos uvijek desava u Americi sa kalifom i njenim srodnicima. Posto je u Americi klima na sjeverozapadnoj obali jos uvijek slicna onoj sa kraja ledenog doba, salmonidi jos uvijek migriraju. Jos uvijek imamo steelhead iz mora, ali i kalifu koja je ostala u rijekama. Na zapadnoj obali postoji i njihova varjanta kalife, cutthroat pastrmka, koja je ostala u dubokim rijekama i jezerima. Ovamo se desila jos jedna bitna pojava, a to je izdizanje planinskog masiva Stjenovitih planina, koja je zauvjek podijelila cutthroat pastrmke na Yellowstonske (sliv prema Mississipiju i Mexickom zalivu) i Zapadno-padinske (sliv prema Pacifiku). Kalifina familija je znatno bliza medjusobno, ali da se radi o definitivno drugim vrstama dokazuje cinjenica da pri hibridizaciji daju neplodne potomke.
Familija zlatovcica spada u praistorijske salmonide koji su u vecini ostali unutar kopna u dubokim jezerima. Njena mogucnost da se razmnozava u stajacoj vodi potpuno isto kao i u tekucoj, je bila kljuc uspjeha. Nacin ishrane najmanje ukljucuje povrsinsko hranjenje i vecinom se odvija ispod povrsine, kao kod nase mekousne. Pradomovina zlatovcica je sami sjever i visoka planinska jezera. Podvrste su potocna, jezerska, Dolly Varden, Bull trout, Lake trout i ogroman broj jos neispitanih sibirskih podvrsta. Hibridizacija uz neplodni podmladak je moguca, ali nema hibridizacije sa familijom kalife ili potocare.
Lipljen i mladica su veoma stare vrste koje imaju slicnu pricu kao mekousna i glavatica. Lovac i plijen koji su u nase vode dosli preko nekadasnjeg Panonskog i Crnog mora i ko zna kojih drugih sa terena iz Azije. Po ovoj teoriji, tamo je ledeno doba bilo nemilosrdnije i vracalo se nekoliko puta, te usljed topljenja ogromnog leda je doslo do prokopavanja kanala i oticanja Panonskog mora, tako da su ova dva bisera medju salmonidima morali da nadju nova stanista. Lipljen je vjerovatno trpio preobrazaj u uslovima slicnim mekousnoj, dok je mladica, poput glavatice, isla za svojim plijenom. Lipljena ima nekoliko vrsta. Arkticki, Bajkalski i ovaj nas, a isto tako i mladice. Osim nase, dunavske, imamo i rusko-mongolskog tajmena, te kinesku, koreansku i nekoliko japanskih mladica. Zanimljivo je da dunavska i rusko-mongolska ne migriraju u more, dok ostale da. Teorija objasnjava to kao rezultat toplih rijeka. Jos zanimljivija cinjenica je da hibridizacija dunavske i rusko-mongolske varjante, iako najslicnije, daje neplodnu mladj dok dunavska sa japanskom (migrirajucom) daje plodnu mladj. Kineska i koreanska su pred izumiranjem i vec odavno nisu vidjeni primjerci ovih vrsta. Razlog je bio, navodno, osim pretople morske i rijecne vode, prekomjerno zagadjenje i nekontroliran izlov.
Eh, sad ponovo napominjem, ovo je nova, jos nedovoljno ispitana i nedokazana teorija. Meni se cini da ima dosta rezona u njoj, a htio sam je podijeliti sa vama da malo podstaknem mastu i oslobodim nas od ustajalog razmisljanja koje su nam tek tako dali zdravo za gotovo. Ne zamjerite na greskicama u tekstu jer pisem iz glave, a umorio sam se da bih jos sad onovo citao.
Cilj mi je bio pokazati da je Ihtiologija ziva nauka, te da jos ima ljudi kojima je stalo da objasne malo vise o ribi nego, kako moj uvazeni kolega Seha rece:"...ukusne i neukusne, sa puno ili malo kostiju..."
Bistro!
"Kad bi se svi ljudi koncentrirali samo na bitne stvari u zivotu, nastupila bi velika nestasica musicarskog pribora!"
"Da je Bog predvidio ljude kao vegetarijance, vjerovatno bi smo svi sada musicarili karfiol."