Re: dozvole
Postano: 29 vel 2016, 15:43
Napisah post i nestade mi
Dakle, ne bunite se - ili niste pročitali zbog dužine, ili vas nisam još iznervirao.
Mene ovde Adi, Fera i Besko zovu „elokventni“ kad počnem ovako nadugo i naširoko, što je u našem, internom značenju termin „seratoru“.
Dakle, nije Savez (sada) toliko kriv, ne zato što sam ja u ovom sazivu Upravnog odbora, nego što se on polako i kontinuirano urušavo u svojoj neuređenosti, te bio rob, kako ja to kažem, „sujeta i ribolovaca sa iskustvom“. Sujete ljudske su uništile i mnogo ljepše, humanije projekte. Površnost i ljudska sebičnost.
IMT sindrom bošnja svih vjeroispovjesti, Sejdića, Fincija i ostalih (za)ostalih.
I onda došli mi sa novim Statutom da nešto pokušamo urediti.
Zamisli, oni će sada postaviti neka pravila i ubaciti ih u Statut, te time ukinuti meni ničim stečenu privilegiju. Sad ću se ja morati preko kantonalnog prvenstva plasirati na takmičenje. I neću više imati člana Skupštine kao Udruženje sa 10 članova, isto kao i neko koje ima 450 članova. Pa Sarajevo kao Kanton ima 7 ruku (sad bi imao i 10 ruku ako se sva udruženja aktiviraju) sa 220 članova, a Ze-do Kanton 7 sa 1400 članova. To nije pravedno!? Mi smo glavni grad!
Haman uglas su mi pominjali familiju moji iz Kantona kada je prijedlog novog Statuta objelodanjen i kada su vidjeli novi ustroj Saveza, te kako smo njime pokušali spriječiti s&anja iz kantonalnih (postojećih ili nepostojećih) saveza koja su se reflektovala na SRS FBiH počevši od same Skupštine gdje je pola vremena išla svađa i prepucavanje ko će se izabrati u UO ispred kantona, a gdje je bilo više delegata. I zbog toga su animoziteti uvijek bili prisutni.
Tu pojedinci reaguju na način „Sad, pošto nisam ja izabran, nećete nijedno takmičenje vi iz Saveza napraviti na našoj vodi!“ Gdje istom tom kažem da ja nisam i neću glasati za njega jer njegovo udruženje proda 1.000 godišnjih dozvola i to samo 20 od 100 KM, a ostalih 980 sve od 50 KM. Čovjeku sve penzioneri i invalidi u udruženju.
Mi od 22 prodate godišnje dozvole prodali 12 od 100 KM.
Očito kršenje Zakona o sl. ribarstvu i direktna šteta Savezu cca 5.000 KM
Ili kad čovjek izabran u neku komisiju nije izabran za predsjednika te komisije, kaže: „E kad nisam predsjednik, neću biti ni član!“
Gdje je jedina kvalifikacija nekome za nešto, pa makar i nagradu Saveza – ribolovac 50 godina. Ili Udruženje postoji 55 godina. Ama ne intresuje mene koliko godina si ti tu, ako statiraš u kukuruzu.
Sad se trebaju donijeti novi Pravilnici, prvo za takmičenja. Malo je prestala kuknjava, počeli su razmišljati na način da se mora uraditi kako je u Statutu pa su počeli usmjeravati snagu u to kako da to najbezbolnije prođe.
Jedan primjer vezano za pravilnike, kako jedan Pravilnik može biti dvojako shvaćen, a gdje je poneta šta su čovjeku prioriteti. Bez ikakve želje da minimiziram ičiji uspjeh, dotaći ću se reprezentacije BiH u mušičarenju koja je osvojila 3. mjesto na Svjetskom održanom u Jajcu. Iskrene čestitike!
Pravilnik SRS BiH kaže da ekipa koja osvoji jednu od medalja na međunarodnom takmičenjima, ide na sljedeće međunarodno takmičenje istog ranga o trošku Saveza (SRS BiH). Za ovu ekipu koja će ići, troškovi će biti cca. 30.000 KM.
I naravno, momci su stekli pravo da idu i rijetko ko bi propustio tu priliku, ništa sporno nije, i ne prigovaram nikome, pogotovo ne njima. Ali... (uvijek to ali)
Da bude odmah jasno, nije u pitanju nikakva zavist, nego prioriteti i ovo isto sam rekao na zajedničkoj sjednici Upravnih odbora SRS FBiH, SRS RS i SRS BiH održanoj u Blagaju – ja bih više volio da se tih 30.000 KM podijelilo (po 500 KM) na 60 udruženja da naprave škole ribolova, gdje bi iste pohađalo cca. 1.200 malih ribolovaca i dobilo osnovnog pribora za samostalno bavljanje ribolovom.
Neka mi oproste momci iz reprezentacije, meni je draže da ovih 1.200 malaca postanu ribolovci i čuvari prirode, nego da se oni vrate iz Amerike sa zlatnom medaljom.
Po meni, to je do pravilnika. I kako nam je trebao novi Statut, tako nam trebaju i novi pravilnici koji će skinuti „plašnike“ sa glava Savezima i malo im proširiti vidike, odmaknuti se malo od sistema i kolotečine u kojoj godinama uljuljkani funkcioniše krug od 5% ribolovaca koji se smjenjuju na takmičenjima i to je to, nema dalje. Sistem koji ima pravila, ali prilagođena uskom krugu ljudi i njihovim interesima.
To je ona rečenica koju uputi jedan mlađi kolega drugom, mnogo starijem: 'Vama mnogo hvala za sve sto ste uradili do sada, to niko bolje od vas ne bi uradio. Ali hajde sad pustite nas mladje da to unaprijedimo!"
Eto, ja sam ove godine pokušao, makar sam oko tog Statuta učestvovao, stvarno sa željom da unaprijedim rad Saveza, nadajući se da, pošto riba od glave smrdi, da treba prvo početi glavu sređivati.
Ali sam naišao na otpor ekipe iz kantona i jednostavno sam odlučio da neću dalje, ne mogu. Nekad vidiš da je uzalud. Uzalud zapostavljao porodicu, prijatelje, trpio i posao (sreća pa ima kredita kod pretpostavljenih), zapostavljao i naše udruženjske aktivnosti, imao sukob interesa udruženjskih sa interesima Saveza pa išao opet time da treba Savez biti taj kojeg trebam štititi.
Ali ne, ukinute neke privilegije onim koji su ih imali, i sad ja najgori od sve djece. Pa me i po Fejsu počelo prozivati.
Na zadnjem Upravnom odboru su me delegirali za Upravi obor SRS BiH što sam odbio, ne želim biti tamo kao predstavnik udruzenja iz kantona koja smatraju da sam radio protiv njih. I time sam skočio sam sebi u usta zbog one da se treba aktivirati. Ali eto, mogu reći da sam dao svoj doprinos uređenju Saveza, barem mislim da će Statut urediti neke segmente, a Pravilnici to doraditi.
A isto tako sam rekao ovoj ekipi koja je bila ovu godinu u UO i sa kojom sam jako lijepo saradjivao da sam ja tu i da ću im, mimo organa i tijela Saveza, pomoći ako budu smatrali da im pomoći mogu.
Savez će se i urediti i oporaviti, samo ako se izaberu dobri ljudi koji će razmišljati šire.
Jer to je poenta kompletnog ovog mog teksta što napisah – kada prestanemo biti sebični i sve gledati kroz to kako da sebi prilagodimo propise i pravila, nego kako da unaprijedimo ovo što volimo (većina nas iz interesa što nam je lijepo i što ovo smatramo smislom života a ne realizacijom sebe makar na način što ću biti na nekom mjestu na nekom takmičenju), tada će i moći sve krenuti naprijed.
I onda, kad se sjetim možda i najslabije karike u svemu što čini sportsko-rekreativni ribolov – mentalitetom većine današnjih ribolovaca - shvatim da je ovo možda sve utopija.
Baš sam „elokventan“, i izvinite, jednostavno me sve ovo malo i izbacilo iz takta, jer sam došao u situaciju da ja počnem pominjati familije ljudima zbog njihovih bezobrazluka izazvanih njihovom sebičnošću, njihove ograničenosti izazvane strahom od ukidanja ničim stečenih privilegija, navalentnosti i agresivnosti (verbalne) zbog neargumentovanog osjećaja ugroženosti, pa da baš ispadnem ja najgori.
Onda je bolje povući ručnu i nadati se da će u UO ostati ekipa koja će nastaviti gdje smo stali.
A moj savjet svima je – aktivirajte se u Udruženjima i delegirajte sposobne, menadžere, ljude koji nisu sebičnjaci. A ne sujetne, nigdje realizovane, bolesno ambiciozne, svađalački nastrojene, destruktivne, pametnice kojima je krajnji domet piskaranje po Facebooku i svađa u virtualnom svijetu sa svima sa kojima razmjene treću rečenicu.
A i kad pokupite smeće oko sebe koje nije vaše, već ste mnogo uradili, mnogo više od 95% ribolovaca koje poznajete.
Gonite me, žene!
Dakle, ne bunite se - ili niste pročitali zbog dužine, ili vas nisam još iznervirao.
Mene ovde Adi, Fera i Besko zovu „elokventni“ kad počnem ovako nadugo i naširoko, što je u našem, internom značenju termin „seratoru“.
Dakle, nije Savez (sada) toliko kriv, ne zato što sam ja u ovom sazivu Upravnog odbora, nego što se on polako i kontinuirano urušavo u svojoj neuređenosti, te bio rob, kako ja to kažem, „sujeta i ribolovaca sa iskustvom“. Sujete ljudske su uništile i mnogo ljepše, humanije projekte. Površnost i ljudska sebičnost.
IMT sindrom bošnja svih vjeroispovjesti, Sejdića, Fincija i ostalih (za)ostalih.
I onda došli mi sa novim Statutom da nešto pokušamo urediti.
Zamisli, oni će sada postaviti neka pravila i ubaciti ih u Statut, te time ukinuti meni ničim stečenu privilegiju. Sad ću se ja morati preko kantonalnog prvenstva plasirati na takmičenje. I neću više imati člana Skupštine kao Udruženje sa 10 članova, isto kao i neko koje ima 450 članova. Pa Sarajevo kao Kanton ima 7 ruku (sad bi imao i 10 ruku ako se sva udruženja aktiviraju) sa 220 članova, a Ze-do Kanton 7 sa 1400 članova. To nije pravedno!? Mi smo glavni grad!
Haman uglas su mi pominjali familiju moji iz Kantona kada je prijedlog novog Statuta objelodanjen i kada su vidjeli novi ustroj Saveza, te kako smo njime pokušali spriječiti s&anja iz kantonalnih (postojećih ili nepostojećih) saveza koja su se reflektovala na SRS FBiH počevši od same Skupštine gdje je pola vremena išla svađa i prepucavanje ko će se izabrati u UO ispred kantona, a gdje je bilo više delegata. I zbog toga su animoziteti uvijek bili prisutni.
Tu pojedinci reaguju na način „Sad, pošto nisam ja izabran, nećete nijedno takmičenje vi iz Saveza napraviti na našoj vodi!“ Gdje istom tom kažem da ja nisam i neću glasati za njega jer njegovo udruženje proda 1.000 godišnjih dozvola i to samo 20 od 100 KM, a ostalih 980 sve od 50 KM. Čovjeku sve penzioneri i invalidi u udruženju.
Mi od 22 prodate godišnje dozvole prodali 12 od 100 KM.
Očito kršenje Zakona o sl. ribarstvu i direktna šteta Savezu cca 5.000 KM
Ili kad čovjek izabran u neku komisiju nije izabran za predsjednika te komisije, kaže: „E kad nisam predsjednik, neću biti ni član!“
Gdje je jedina kvalifikacija nekome za nešto, pa makar i nagradu Saveza – ribolovac 50 godina. Ili Udruženje postoji 55 godina. Ama ne intresuje mene koliko godina si ti tu, ako statiraš u kukuruzu.
Sad se trebaju donijeti novi Pravilnici, prvo za takmičenja. Malo je prestala kuknjava, počeli su razmišljati na način da se mora uraditi kako je u Statutu pa su počeli usmjeravati snagu u to kako da to najbezbolnije prođe.
Jedan primjer vezano za pravilnike, kako jedan Pravilnik može biti dvojako shvaćen, a gdje je poneta šta su čovjeku prioriteti. Bez ikakve želje da minimiziram ičiji uspjeh, dotaći ću se reprezentacije BiH u mušičarenju koja je osvojila 3. mjesto na Svjetskom održanom u Jajcu. Iskrene čestitike!
Pravilnik SRS BiH kaže da ekipa koja osvoji jednu od medalja na međunarodnom takmičenjima, ide na sljedeće međunarodno takmičenje istog ranga o trošku Saveza (SRS BiH). Za ovu ekipu koja će ići, troškovi će biti cca. 30.000 KM.
I naravno, momci su stekli pravo da idu i rijetko ko bi propustio tu priliku, ništa sporno nije, i ne prigovaram nikome, pogotovo ne njima. Ali... (uvijek to ali)
Da bude odmah jasno, nije u pitanju nikakva zavist, nego prioriteti i ovo isto sam rekao na zajedničkoj sjednici Upravnih odbora SRS FBiH, SRS RS i SRS BiH održanoj u Blagaju – ja bih više volio da se tih 30.000 KM podijelilo (po 500 KM) na 60 udruženja da naprave škole ribolova, gdje bi iste pohađalo cca. 1.200 malih ribolovaca i dobilo osnovnog pribora za samostalno bavljanje ribolovom.
Neka mi oproste momci iz reprezentacije, meni je draže da ovih 1.200 malaca postanu ribolovci i čuvari prirode, nego da se oni vrate iz Amerike sa zlatnom medaljom.
Po meni, to je do pravilnika. I kako nam je trebao novi Statut, tako nam trebaju i novi pravilnici koji će skinuti „plašnike“ sa glava Savezima i malo im proširiti vidike, odmaknuti se malo od sistema i kolotečine u kojoj godinama uljuljkani funkcioniše krug od 5% ribolovaca koji se smjenjuju na takmičenjima i to je to, nema dalje. Sistem koji ima pravila, ali prilagođena uskom krugu ljudi i njihovim interesima.
To je ona rečenica koju uputi jedan mlađi kolega drugom, mnogo starijem: 'Vama mnogo hvala za sve sto ste uradili do sada, to niko bolje od vas ne bi uradio. Ali hajde sad pustite nas mladje da to unaprijedimo!"
Eto, ja sam ove godine pokušao, makar sam oko tog Statuta učestvovao, stvarno sa željom da unaprijedim rad Saveza, nadajući se da, pošto riba od glave smrdi, da treba prvo početi glavu sređivati.
Ali sam naišao na otpor ekipe iz kantona i jednostavno sam odlučio da neću dalje, ne mogu. Nekad vidiš da je uzalud. Uzalud zapostavljao porodicu, prijatelje, trpio i posao (sreća pa ima kredita kod pretpostavljenih), zapostavljao i naše udruženjske aktivnosti, imao sukob interesa udruženjskih sa interesima Saveza pa išao opet time da treba Savez biti taj kojeg trebam štititi.
Ali ne, ukinute neke privilegije onim koji su ih imali, i sad ja najgori od sve djece. Pa me i po Fejsu počelo prozivati.
Na zadnjem Upravnom odboru su me delegirali za Upravi obor SRS BiH što sam odbio, ne želim biti tamo kao predstavnik udruzenja iz kantona koja smatraju da sam radio protiv njih. I time sam skočio sam sebi u usta zbog one da se treba aktivirati. Ali eto, mogu reći da sam dao svoj doprinos uređenju Saveza, barem mislim da će Statut urediti neke segmente, a Pravilnici to doraditi.
A isto tako sam rekao ovoj ekipi koja je bila ovu godinu u UO i sa kojom sam jako lijepo saradjivao da sam ja tu i da ću im, mimo organa i tijela Saveza, pomoći ako budu smatrali da im pomoći mogu.
Savez će se i urediti i oporaviti, samo ako se izaberu dobri ljudi koji će razmišljati šire.
Jer to je poenta kompletnog ovog mog teksta što napisah – kada prestanemo biti sebični i sve gledati kroz to kako da sebi prilagodimo propise i pravila, nego kako da unaprijedimo ovo što volimo (većina nas iz interesa što nam je lijepo i što ovo smatramo smislom života a ne realizacijom sebe makar na način što ću biti na nekom mjestu na nekom takmičenju), tada će i moći sve krenuti naprijed.
I onda, kad se sjetim možda i najslabije karike u svemu što čini sportsko-rekreativni ribolov – mentalitetom većine današnjih ribolovaca - shvatim da je ovo možda sve utopija.
Baš sam „elokventan“, i izvinite, jednostavno me sve ovo malo i izbacilo iz takta, jer sam došao u situaciju da ja počnem pominjati familije ljudima zbog njihovih bezobrazluka izazvanih njihovom sebičnošću, njihove ograničenosti izazvane strahom od ukidanja ničim stečenih privilegija, navalentnosti i agresivnosti (verbalne) zbog neargumentovanog osjećaja ugroženosti, pa da baš ispadnem ja najgori.
Onda je bolje povući ručnu i nadati se da će u UO ostati ekipa koja će nastaviti gdje smo stali.
A moj savjet svima je – aktivirajte se u Udruženjima i delegirajte sposobne, menadžere, ljude koji nisu sebičnjaci. A ne sujetne, nigdje realizovane, bolesno ambiciozne, svađalački nastrojene, destruktivne, pametnice kojima je krajnji domet piskaranje po Facebooku i svađa u virtualnom svijetu sa svima sa kojima razmjene treću rečenicu.
A i kad pokupite smeće oko sebe koje nije vaše, već ste mnogo uradili, mnogo više od 95% ribolovaca koje poznajete.
Gonite me, žene!