Neki od mojih strahova iz ribolova
Postano: 22 lip 2008, 19:18
Seha napravi "offtopic" u temi sa slikama, ali mi dade ideju da opisem neke svoje strahove kao sto je kod Sehe izazvao susret sa vidrom.
Slucaj prvi:
Dobio papak mobitel - panasonic i na njemu mogucnost snimanja glasa, a da to kasnije bude zvono.Ja nagovorim klinca od prijatelja da se prodere "Kapoooo, dobioooo si porukuuuu" i to lijepo snimim, te ja mangup.
E 'mal se mangup ne **** do zavrat kad se mobitel prodera "Kapoooo, dobioooo si porukuuuu", a ja u sumrak, sam na Bosni, tisina, ljepota - od straha mi umalo nije ispao stap iz ruku.Trebam li naglasiti da sam poslije toga vratio normalno zvono za poruke.
Slucaj drugi:
Neretva, negdje oko Zitomislica. Isto sumrak, klijen radio ko lud.Ja malo meraka, nasao jednu lijepu stijenu i sa nje pecao.Onako, sredjujuci nered u glavi, uzivajuci u trenutku, zamisljen i koncentrisan na plovak, odjednom osjetih da mi nesto prilazi sa desne strane (na lijevu, nizvodno sam bacao).U momentu kad sam se okrenuo i pogledao u desno, ispred mene na dva metra, rasirenih krila - čaplja! Imala je 4 metra u krilima i bila tri visoka, ili sam se ja od straha skupio.Instiktivno (cuj instiktivno, to bi trebala biti zamjenica za "reakcija iz straha") sam je posao "osinuti" stapom, ali se srecom i ona mene prepala i odletila dalje.A ja, ja sam sjeo, ispusio kutiju cigara i trazio da slucajno nemam apaurin u priboru.
Slucaj treci:
E ovde se nisam ja prepao, ali nema veze.
Mjesto desavanja, kanjon Rakitnice, poveo ja Tomu i Bracu da vide i to cudo, i tu ljepotu.Proje toga im ispricam ratnu scenu kada je u kanjonu jedan jaran naisao na medvjeda.
A prica ide: Ane (tako se zvao), dodje blijed bez kapi krvi u sebi.Na upit "sta se desilo" rece da je sreo medu.Pa, rekoh, imao si pusku, sto ne puca u zrak. Ane odgovori "nije mu na um pala. Ja na jednu stranu, gledam u medu, medo na drugu, gleda u mene!"
I pod tom pricom, spustamo se mi niz kanjon.Otisao Tomo divokoza ispred nas, da on prvi prebere dobra mjesta.Stao na jednom buku i kako prilazimo Braco i ja, tako ga ja zovnuh imenom.On ni da trzne.Braco rece da ne cuje od vode.Predlozih da mu pridjemo blizu i zarezimo kao medvjedi.Kako zamislismo, to i uradismo - na dva metra iza Tome smo zabrundali kako smo znali iz sveg glasa.Eh, ovo se sad ne moze opisati, to bi trebalo vidjeti.Tomo je prvo posao skociti u vodi, dok je radio taj pokret, okrenuo se i vidio nas dvojicu, onda mu ja ispao stap, pa je sjeo na stjenu gdje je stajao i uz duboke uzdahe uspjevao je izgoarati samo ovo "hebo vas otac mahniti" jedno 20 puta.
Kasnije nam je istom mjerom vratio, ali vec isfuran fazon pa nije bilo efekta na nas kako je bilo na njega.
Eto, toga sam se sjetio za sada.
Slucaj prvi:
Dobio papak mobitel - panasonic i na njemu mogucnost snimanja glasa, a da to kasnije bude zvono.Ja nagovorim klinca od prijatelja da se prodere "Kapoooo, dobioooo si porukuuuu" i to lijepo snimim, te ja mangup.
E 'mal se mangup ne **** do zavrat kad se mobitel prodera "Kapoooo, dobioooo si porukuuuu", a ja u sumrak, sam na Bosni, tisina, ljepota - od straha mi umalo nije ispao stap iz ruku.Trebam li naglasiti da sam poslije toga vratio normalno zvono za poruke.
Slucaj drugi:
Neretva, negdje oko Zitomislica. Isto sumrak, klijen radio ko lud.Ja malo meraka, nasao jednu lijepu stijenu i sa nje pecao.Onako, sredjujuci nered u glavi, uzivajuci u trenutku, zamisljen i koncentrisan na plovak, odjednom osjetih da mi nesto prilazi sa desne strane (na lijevu, nizvodno sam bacao).U momentu kad sam se okrenuo i pogledao u desno, ispred mene na dva metra, rasirenih krila - čaplja! Imala je 4 metra u krilima i bila tri visoka, ili sam se ja od straha skupio.Instiktivno (cuj instiktivno, to bi trebala biti zamjenica za "reakcija iz straha") sam je posao "osinuti" stapom, ali se srecom i ona mene prepala i odletila dalje.A ja, ja sam sjeo, ispusio kutiju cigara i trazio da slucajno nemam apaurin u priboru.
Slucaj treci:
E ovde se nisam ja prepao, ali nema veze.
Mjesto desavanja, kanjon Rakitnice, poveo ja Tomu i Bracu da vide i to cudo, i tu ljepotu.Proje toga im ispricam ratnu scenu kada je u kanjonu jedan jaran naisao na medvjeda.
A prica ide: Ane (tako se zvao), dodje blijed bez kapi krvi u sebi.Na upit "sta se desilo" rece da je sreo medu.Pa, rekoh, imao si pusku, sto ne puca u zrak. Ane odgovori "nije mu na um pala. Ja na jednu stranu, gledam u medu, medo na drugu, gleda u mene!"
I pod tom pricom, spustamo se mi niz kanjon.Otisao Tomo divokoza ispred nas, da on prvi prebere dobra mjesta.Stao na jednom buku i kako prilazimo Braco i ja, tako ga ja zovnuh imenom.On ni da trzne.Braco rece da ne cuje od vode.Predlozih da mu pridjemo blizu i zarezimo kao medvjedi.Kako zamislismo, to i uradismo - na dva metra iza Tome smo zabrundali kako smo znali iz sveg glasa.Eh, ovo se sad ne moze opisati, to bi trebalo vidjeti.Tomo je prvo posao skociti u vodi, dok je radio taj pokret, okrenuo se i vidio nas dvojicu, onda mu ja ispao stap, pa je sjeo na stjenu gdje je stajao i uz duboke uzdahe uspjevao je izgoarati samo ovo "hebo vas otac mahniti" jedno 20 puta.
Kasnije nam je istom mjerom vratio, ali vec isfuran fazon pa nije bilo efekta na nas kako je bilo na njega.
Eto, toga sam se sjetio za sada.